Iskreni ljudi nastoje ono što nose u svojoj duši materijalizirati u ovodunjalučkom životu i ovaj datum, 7. maj 2016, bi trebalo da bude poticajan za sve nas, poručio je u intervjuu za “Nezavisne” Husein ef. Kavazović, reis-ul-ulema Islamske zajednice BiH, uoči otvaranja Ferhadije, svečanosti koju će predvoditi sutra u Banjaluci. Volio bi, kako nam je iskreno rekao, da mu ta “čast” nikada nije pripala, jer nije postojao niti jedan razuman razlog da Banjaluka bude osramoćena rušenjem Ferhadije, pa kao i većina građana, to nikada neće moći razumijeti, kao što ni inspiratori tog rušenja nikada neće moći objasniti svojoj djeci zašto su to učinili. Vrhovni poglavar muslimana u BiH u ovom je intervjuu govorio i o političkoj situaciji u BiH, nastojeći kao i do sada da pozove sve nas na odgovornost u kreiranju bolje i zrelije budućnosti.
Mišljenja sam da od 1579. godine, kada je rođena kao vjerski objekat, do 1993, kada je i kao kulturno-istorijski spomenik ubijena, Ferhadija nije prestala biti činjenica. Dakle, iako su njene kulturne i vjerske vrijednosti neprikosnovene, sama je istorija odredila i njenu društveno-političku dimenziju. Mislite li da bismo ovo mogli smatrati i novom prekretnicom, pokazateljem da je bolje funkcionisanje u zemlji moguće, prije svega uz političku volju i interese svih političkih predstavnika sva tri naroda u BiH?
KAVAZOVIĆ: Slažem se da je Ferhadija bila i ostala činjenica, bez obzira na necivilizacijski odnos ispoljen prema njoj. Sada se taj odnos pokušava ispraviti i to je dobro. Što se tiče nekakve nove prekretnice o kojoj govorite, volio bih da je vidim jasnije, ali nije tako. Nisam od onih koji ne vide provaliju koja još zjapi ispred nas. Prave katarze još nema. Još smo daleko od toga da iskreno pogledamo jedni drugima u oči i kažemo: “Žao nam je. Stvarno nam je žao!”
S tim u vezi, a s obzirom na uticaj koji imate, hoćete li i na ovaj datum pozvati sve, prije svega lidere u BiH, zatim i vjerske velikodostojnike i medije, na odgovornost, odnosno ukazati na važnost dijaloga i razmjere štetnosti rušilačkih ideologija?
KAVAZOVIĆ: Iskreni ljudi nastoje ono što nose u svojoj duši materijalizirati u ovodunjalučkom životu. Ovaj datum bi trebalo da bude poticajan za sve nas. Kada bismo mogli datume rušenja Ferhadije, pravoslavnog hrama u Mostaru i samostana u Derventi proglasiti danima nacionalne tragedije, pokazali bismo da se nešto u nama promijenilo, pa bismo onda mogli govoriti da smo postali odgovorniji. Ali, prije će biti da su nam važniji vašari i teferiči, na koje izvodimo našu djecu i mladež, a džamije, hramovi i samostani mjesta zastrašivanja. Nema se tu ko pozivati na odgovornost!
U čemu je, po Vašem mišljenju, najveća simbolika 7. maja 2016. u Banjaluci?
KAVAZOVIĆ: Ona se pojavljuje, bez sumnje, u beskompromisnom otporu zlu, mržnji i ubijanju duha jednog naroda. Simbol je muslimanske vjerničke odlučnosti da živi postojano u svojoj duhovnosti, ali i simbol bošnjačke istrajnosti da se živi slobodno, bez obzira na žrtvu. Mogla bi u sebi ponijeti i potencijal prihvatanja od strane drugih, kao mogućnost koja se najavljuje.
Kako ocjenjujete društveno-političku situaciju u BiH, gdje Vi vidite najveće prepreke u efikasnijem djelovanju zemlje?
KAVAZOVIĆ: BiH liči na privatan posjed. Čiji je to posjed, ne pitajte me. Ona nije republika, a kada to nije, onda vam je jasno kako se prema nama odnose. Uspostavljeni, da ne kažem nametnuti, mir bio je spas iz pakla u koji smo bili gurnuti u toj velikoj pomami rastakanja Jugoslavije i stvaranja velike Srbije, pa i velike Hrvatske, zašto to ne kazati. Ako i razumijemo nametanje mira, kako da razumijemo nametanje konstitucije koja ima sva obilježja nedemokratske tvorevine i aparthejda i to od strane država s demokratskim ustanovama i tradicijom? U BiH je potpisan savez sa đavolom i to su učinili oni za koje nikada ne bismo posumnjali da će to učiniti. Ono što me raduje je to da ovo nije ugovor naroda s đavolom, pa se nadam da mu, kao i svakom zlu, ima kraja.
Vidite li u tome i odgovornost vjerskih lidera u BiH, svih?
KAVAZOVIĆ: Niko ovdje nije anđeo ili melek, kako mi kažemo, ali nisu svi isti i ne može se ta odgovornost izjednačiti. Ni to ne bi bila istina. Jedni su nastojali preživjeti, a drugi realizirati nacionalističke planove i projekte. Činjenice su tu, ako ih želimo vidjeti. Kod naših vjerskih ljudi ne postoji kajanje za počinjene greške prema drugima, kao jedna od najbitnijih odrednica duhovnog života čovjeka. A ako ne postoji kajanje, onda nam nedostaje važan temelj vjere. Zato nam ide ovako ukrivo i naopako.
U vremenu kada svjedočimo teškim posljedicama terorizma u svijetu, u BiH imamo često i zvanične i zabrinjavajuće podatke o broju bh. građana na stranim ratištima, o stepenu razvijenosti organizacija koje imaju potencijalno teroristički karakter. Čini se da se jedna veoma ozbiljna oblast u BiH instrumentalizuje i koristi u dnevnopolitičke svrhe, od čega svi imamo posljedice, a najviše narod koji se (ne)svjesno stavlja u kontekst. Kako ukazati na posljedice te vrste stigmatizacije i zaštititi ugled Bošnjaka muslimana u BiH?
KAVAZOVIĆ: I vjerski i politički prvaci našeg naroda su sasvim jasno kazali što o tome misle. Pitanje koje je ispred nas jeste što to mi možemo učiniti u prilikama kada nismo vlasnici problema. Problem je izvan nas, pa se pitam, Bože, borimo li se to s utvarama koje nam drugi priređuju. Ali, činiti moramo ono što osjećamo da je ispravno. Zasad vidimo samo vanjsku manifestaciju zla. Čiju legitimaciju ovi zločinci nose još nam nije potpuno jasno. Puno je interesa u igri. Bošnjaci su u teškom procjepu. Nad njima je počinjen strahovit zločin od bliskih rođaka u etničkom smislu, a nakon toga ih pokušavaju odvesti na krivi put oni koji se izdaju za njihovu duhovnu braću. Pokušavam im ukazati da se klonu zabluda i da se brinu o sebi, dovoljno je opasnosti na njihovom vratu i bez tuđih razračunavanja. A što se tiče stigmatizacije Bošnjaka, pa ona nije nikada ni prestala, još od 19. stoljeća. Vi to znate bolje od mene, ona će prestati kada se ugase centri iz kojih dolazi. To neće biti skoro i Bošnjaci o tome ne treba da imaju iluzija.
S druge strane, mislite li da su napravljeni veliki propusti i od političke elite i vjerskih lidera u BiH, odnosno da su imali tu vrstu odgovornosti da dosta ranije spriječe preduslove za razvijanje radikalizama i nasilnog ekstremizma u BiH, s krivim tumačenjima islama?
KAVAZOVIĆ: Propusti jesu napravljeni. Zar treba da vjerujemo da su genocid i zločini počinjeni nad Bošnjacima došli niotkuda? Jedno je s drugim povezano. Sada će nam trebati mnogo znanja, strpljenja i mudrosti da sve to saniramo. Stigmatizacija će samo povećavati poteškoće. Najgore je što i dalje pravimo greške. Osim Islamske zajednice, koja jasno govori o neprihvatljivosti djelovanja s pozicije zastupanja radikalnih, nedemokratskih rješenja, ne čujem da se i o drugim vrstama radikalizacije govori. Četnički pokret i dalje ima blagoslov i vjerskih i političkih elita. Šute ministri, šute poslanici, šute tužilaštva, šuti i crkva. Mislim da ne treba tako.
Vi ste već upozorili da je država trebalo da se pobrine za one imame koji djeluju izvan IZ BiH, te da se IZ trudi da praktikuje tradicionalni islam s ovih prostora. Šta ste mislili pri tome, kako da se država pobrine za imame koji su izvan okvira IZ BiH? Šta znači da se registruju u sudovima, a ne u IZ BiH?
KAVAZOVIĆ: Dozvolite mi da vas ispravim. Ne postoje imami koji djeluju izvan Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Govorio sam o uzurpatorima vjerskog autoriteta, o kvazipredvodnicima, koji se poput nadriljekara pokušavaju prikazati kao vjerski predvodnici. Ozbiljna država, kažem ozbiljna, nikada ne bi dozvolila da ljude liječe nadriljekari. Vjera, odnosno vjerska doktrina ili teologija, ozbiljan je duhovni sadržaj da bi ga se moglo prepustiti ljudima s ulice, bez autentičnog ovjeravanja tog sadržaja. Tako je to uređeno u svakoj ozbiljnoj državi. Islamska zajednica se zalaže za uspostavu reda kroz transparentno predstavljanje u skladu sa zakonom. U demokratskom i otvorenom društvu nije moguće egzistiranje zatvorenih grupa u čije ciljeve postojanja mi građani imamo pravo sumnjati, a da to ne bude poziv na uzbunu. U ovoj zemlji postoji zakon koji je priznao postojanje četiri tradicionalne vjerske zajednice, koje mogu organizirano sa svojim pripadnicima ispoljavati obrednu praksu. Sve ostalo su sekte, koje se moraju registrirati.
Nezavisne novine
