U narednom periodu jedan od prioritetnih zadataka treba nam biti da odlasku mladih stanemo ukraj, da korupciji u obrazovanju stanemo ukraj, da našu djecu zadržimo ovdje – kazao je reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
Reisul-ulema je danas održao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, te ovom prilikom upozorio na lutanja u našem obrazovnom sistemu.
– Stječe se dojam da svakom više vjerujemo nego sami sebi. Koji god je stranac došao među nas da nam proda kakvu ideju, mi smo je prihvatili i platili. Svaki trgovac diplomama je mogao otvoriti školu i fakultet, a tako je i danas. Državne škole i univerziteti su dobili nelojalnu konkurenciju, a tome su često kumovali i sami profesori. S korumpiranjem društva se ne počinje na radnom mjestu, već u obrazovnom sistemu, u školi i na fakultetu. Tamo sve počinje – kazao je reisu-l-ulema.
Također, kazao je kako je u vremenu svakodnevnih smutnji i obmana, dužnost učenih ljudi da se više angažiraju u borbi protiv njihove dominacije.
– Pozivam ih da to učine, da ljudima razgrću te tmine i da ih upućuju dobru. Znanje i obrazovanje neće vršiti svoju ulogu ukoliko učeni ljudi nisu uključeni u društvena događanja. Učenjaci neće vršiti svoju zadaću ukoliko nisu angažirani u društvu – naglasio je.
Kazao je kako narodi koji marljivo rade i usvoje više znanja, a zatim ta znanja uključe u životne tokove, idu ispred drugih.
– To se posebno odnosi na znanja i umijeća aktuelnog vremena, o čemu smo dužni voditi računa. Ovladavanje tim znanjima i umijećima kolektivna je obaveza muslimana. Oni ovu obavezu moraju realizirati putem države i nad njom danonoćno bdjeti“, poručio je, između ostalog, reisu-l-ulema.
Hutbu reisu-l-uleme Kavazovića prenosimo u cijelosti:
– Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i Vladaru Dana sudnjeg,
Koji znanjem i mudrošću daruje koga hoće, a ostavlja u zabuni koga hoće.
Neka Njegov mir i spas budu nad Muhammedom poslanikom i svim njegovim sljedbenicima, u svim, pa i u ovom našem, vremenu.
Poštovana braćo i sestre!
U danima kada u novi ciklus obrazovanja naši mladi ponosno i gordo kreću, svjesniji smo važnosti stjecanja znanja i naše potrebe da im pružimo što bolje uvjete i da ih podstaknemo da hrabro uplove u mora znanja i nauke. Znanje je velika blagodat, nimet, koji nam je Allah podario. Naglasimo i nikada nemojmo zaboraviti, ili, ne daj Bože, stidjeti se svog pripadanja svjetskoj kulturi, koja počiva na velikom i najvažnijem imperativu: Uči, u ime svoga Gospodara!
Inspirirani tom jednostavnom zapovijedi, muslimani su utemeljili veličanstvenu kulturu, nošeni elanom i visokim stremljenjima. Ta kultura će osloboditi ljudski um, srce i dušu i čovjeka izvesti na put milosti, humanosti i istinskih vrijednosti. Islam je sebi privukao milione ljudi ondašnjeg čovječanstva, a danas skoro dvije milijarde ljudi nastavlja njihovim stazama.
A na nama je, kao i na njima, obaveza ostvarivanja makar uvida u znanja o njegovom učenju i svakodnevnim obavezama koje iz njega proizlaze, te pretakanju toga znanja u moralno postupanje, krijepost i požrtvovanost u promoviranju i činjenju dobra. Ona je stalna, kako prije, tako i danas, i tako u budućnosti. Onako kako su je naši preci razumijevali, razumijevamo je i mi danas, podižući obrazovni sistem od mekteba, škola i obdaništa, do fakulteta i instituta, u kojima na mlađe generacije prenosimo Božiju blagodat znanja. Jer, o svemu što čini musliman mora imati znanje. To je njegova obaveza i na nju se misli u hadisu: Tražiti znanje je stroga obaveza svakog muslimana!
Sva znanja su važna. Kur'an podstiče na njih, kao što podstiče i muslimane da i usvajaju i prenose na sljedeće generacije. Ima li veličanstvenijeg podsticaja od kur'anskih riječi:
A Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite. (Mudžadele, 11)
Na krilima vjere, u ranoj muslimanskoj zajednici je nastupila velika i sveobuhvatna naučna aktivnost. Među vjernicima je vladala neutoljiva glad za novim spoznajama. Učeni ljudi uživali su društveni ugled, bili cijenjeni i poštovani, a njihova riječ se prenosila kao nešto najdragocjenije. “Učeni ljudi su nasljednici vjerovjesnika”, odzvanjale su riječi Muhammeda, a.s., i u srcima njegovih sljedbenika raspirivale ljubav prema tim ljudima.
Prema učenjacima su se okretale i upućivale mase ljudi, naročito mladih. Bili su uzori u svakodnevnom ponašanju i vodili su računa o svakoj sitnici. Budući da su bdjeli nad okolnostima života i vodili računa o ekonomskom i duhovnom stanju ljudi, svojim autoritetom su utjecali na državne strukture i one su morale pokazivati odgovornost prema obavezama koje su preuzele – morale su suzbijati zlo, zastupati pravdu i snažno biti angažirane na radu za dobrobit ljudi, ali i općeg životnog ambijenta.
Tako je kada učenjaci vrše svoju ulogu i kad se država rukovodi onim što joj kažu ljudi od znanja.Tada se blagodati rasprostiru posvuda, i osjete ih i životinje, ne samo ljudi. Poslanik, a.s., rekao je: “Doista, Allah, Njegovi meleki i stanovnici nebesa i Zemlje, čak i mrav u svom leglu, i riba, blagosiljaju onoga ko ljude podučava dobru!” (Tirmizi)
U našoj tradiciji se pod izrazom alim primarno podrazumijeva poznavalac Kur'ana i sunneta, poznavalac Božijih naredbi i zabrana, ali i intencija vjere i ciljeva koje ona nastoji ostvariti. Osnova je, dakle, poznavanje dobrog i lošeg i svijest o rezultatima, odnosno posljedicama jednog i drugog, te umijeće izvođenja pravilnog zaključka i usvajanja pravilne odluke.
Da bi se ta odgovorna zadaća mogla vršiti na prikladan način, svakako je potrebno znanje, poznavanje onoga šta treba činiti i kako ga činiti. Narodi koji marljivo rade i koji usvoje više znanja i to znanje uključe u životne tokove – idu ispred drugih. To se posebno odnosi na znanja i umijeća aktuelnog vremena, o čemu smo dužni voditi računa. Ovladavanje tim znanjima i umijećima kolektivna je obaveza muslimana. Oni ovu obavezu moraju realizirati putem države i nad njom danonoćno bdjeti.
U nastojanju da probudi svijest kod svojih sljedbenika o znanju Vjerovjesnik, a.s., rekao je: „Prednost učenjaka nad pobožnjakom (koji nije učen) poput je prednosti Mjeseca u noći uštapa nad ostalim zvijezdama. Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici iza sebe nisu ostavili nasljedstvo u dinarima i dirhemima, već znanje. Ko se njega bude držao opredijelio se za veliku vrijednost!“
Učen čovjek osvjetljava put pobožnjaku i ljudima ukazuje na opasnosti koje ih vrebaju i koje bi im mogle prouzročiti veliku štetu, budući da razumiju stvarnost bolje od drugih. “Jedan poznavalac propisa je za šejtana gori od hiljadu pobožnjaka”, rekao je Vjerovjesnik, a.s. Jer, poznavalac propisa ne samo da poznaje propis kao takav, već zna i kakve posljedice mogu nastupiti nepoštivanjem tih propisa, dok neuk pobožnjak može lahko biti obmanut.
Čovjek je u početku potpuno neuk, a potom počinje stjecati znanja: Allah vas iz utroba majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh, vid i razum! (Nahl, 78). Tako čovjek postupno uči. Njegova znanja se sve više produbljuju i proširuju, a krajnji domet mu je bogobojaznost, strah od postupanja suprotno načelima na kojima je On uspostavio ovaj svijet.
Nije poznato da je Poslanik, a.s., od Boga iskao da mu dadne ičega više od onog što je imao, osim znanja. Kada je objavljen ajet: I reci: “Gospodaru moj, povećaj mi znanje!” (Tā-Hā, 114), Poslanik je, molio: “Bože moj, poduči me onom što će mi koristiti i daj mi korist od onog čemu si me podučio, i povećaj mi znanje!”
Draga braćo i sestre!
Živimo u vremenu svakodnevnih smutnji i obmana. Dužnost je učenih ljudi da se više angažiraju u borbi protiv njihove dominacije. Pozivam ih da to učine, da ljudima razgrću te tmine i da ih upućuju dobru. Znanje i obrazovanje neće vršiti svoju ulogu ukoliko učeni ljudi nisu uključeni u društvena događanja. Učenjaci neće vršiti svoju zadaću ukoliko nisu angažirani u društvu. Musliman je onaj koji drži ravnotežu (el-mizan) u svemu, pa i u stjecanju znanja. On je onaj koji vjeruje u dva svijeta: alemul-gajbi veš-šehade, onaj još uvijek nepoznati i ovaj poznati svijet, koji nas okružuje. Put do svijeta nepoznatog vodi nas preko ovog svijeta kojeg moramo upoznati, ato je moguće samo naukom.
U ovom postratnom vremenu se u nekim područjima naše stvarnosti ne snalazimo najbolje, a štošta smo uradili i pogrešno. Ima, naravno, i mnogo dobrog. Dobro smo uradili što smo se snažno pokrenuli da školujemo našu djecu. Na tom planu pokazali smo odlične rezultate. Sama Islamska zajednica je za stipendiranje učenika i studenata izdvojila više miliona maraka. Desetine hiljada djece obuhvaćeno je ovim programom. Većinu toga, dakako, izdvojili su naše džematlije, naročito u dijaspori, koji su se odazvali našem pozivu. Na tu činjenicu smo veoma ponosni i skrušeno molimo Allaha da sve te ljude nagradi Svojom nagradom. Da nije bilo te pomoći, mnoga djeca bi ostala neškolovana i neobrazovana.
Nažalost, mnogo je lutanja u našem obrazovnom sistemu. Stječe se dojam da svakom više vjerujemo nego sami sebi. Koji god je stranac došao među nas da nam proda kakvu ideju, mi smo je prihvatili i platili. Svaki trgovac diplomama je mogao otvoriti školu i fakultet, a tako je i danas.
Državne škole i univerziteti su dobili nelojalnu konkurenciju, a tome su često kumovali i sami profesori. S korumpiranjem društva se ne počinje na radnom mjestu, već u obrazovnom sistemu, u školi i na fakultetu. Tamo sve počinje.
Nažalost, ova priča ima i svoj nastavak. Mnoga od djece, koja su svojim trudom stekla znanje, odlaze iz zemlje. Domovini je uskraćeno njihovo znanje. U narednom periodu jedan od prioritetnih zadataka treba nam biti da ovome stanemo ukraj, da korupciji u obrazovanju stanemo u kraj, da našu djecu zadržimo ovdje.
Molim Allaha,dž.š., da našoj djeci poveća ljubav za znanjem i bogobojaznošću. Neka ih meleki nose na svojim krilima.
Neka Uzvišeni Allah svima nam otvori puteve prema tome. Amin!
