– Mi u Bosni i Hercegovini, kao muslimani, treba da pokažemo da smo potpuno posvećeni Božijoj riječi: da živimo u miru s drugima i da smo sposobni i spremni štititi naše vrijednosti, čuvati našu domovinu i mir po svaku cijenu. A da bi nas drugi uvažavali i poštovali, moramo pokazati hrabrost i samopoštovanje – poručio je danas reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
Obraćajući se na sjednici Sabora Islamske zajednice, reisul-ulema Kavazović je naglasio da su naši prvaci dužni artikulirati narodne i državne interese i zajedno s narodom ih štititi i čuvati kao najviše vrijednosti.
Mi smo mali narod i mala muslimanska zajednica, smještena na dijelu planete na kojem se dodiruju različiti svjetovi i baš tu, simbolički, imamo važnu ulogu u povezivanju i razumijevanju muslimanskog i zapadnog svijeta. Od nas se ne traže, niti očekuju, epohalni iskoraci, a niti obavezujući stavovi za druge.
Mi u Bosni i Hercegovini, kao muslimani, treba da pokažemo da smo potpuno posvećeni Božijoj riječi: da živimo u miru s drugima i da smo sposobni i spremni štititi naše vrijednosti, čuvati našu domovinu i mir po svaku cijenu. A da bi nas drugi uvažavali i poštovali, moramo pokazati hrabrost i samopoštovanje.
Naši prvaci su dužni artikulirati narodne i državne interese i zajedno s narodom ih štititi i čuvati kao najviše vrijednosti. Prvaci svakog naroda, bilo da se radi o političkim ili akademskim elitama, tako postupaju. To je odgovoran odnos prema narodu i domovini.
Podaništvo i snishodljivost neće odobrovoljiti one koji prema nama nemaju časne namjere. Naprotiv, to će samo povećati njihove apetite.
Mi smo u cijeloj našoj prošlosti bili otvoreni za drugog i drugačijeg. O tome svjedoči historija naše zemlje i to nam priznaju svi objektivni historičari. Živjeli smo u svojoj zemlji, ispovijedajući svoju vjeru i drugima to isto priznavali.
S nama su u ovoj zemlji svi opstali, živeći u svojoj vjeri i tradiciji, i nije nam bilo tijesno. Sada bi neki iz susjedstva da nas rastave i podijele, pod navodnom brigom za kršćane. U pozadini je pokušaj političkog ataka na zemlju, kao prethodnica njenog teritorijalnog komadanja, koje nije moguće izvesti mirno i bez mrženje među narodima.
Nije ovo ništa novo.
Naša domovina je i u povijesti bila izložena objedama i poganoj propagandi nečasnih ljudi i iz našeg biližeg i daljeg okruženja.
Iako smo jedini narod u Evropi nad kojim je nakon Drugog svjetskog rata počinjen genocid (u Srebrenici), te stravični zločini s elementima genocida (u Prijedoru), s ciljem našeg istrebljenja zemlje od nas, to ne odvraća određene grupe u Evropi i Americi da, na talasu islamofobije, predstave nas kao opasni strani element.
Ne smijemo se pomiriti s njihovom namjerom da nas dovedu u poziciju da se stalno pravdamo. Moramo se organizirati tako da našim prijateljima u svijetu, i na Istoku i na Zapadu, koji ih nije malo, stalno ukazujemo na zla iz bliske prošlosti koje su nam nanijeli i na njihove sadašnje zle namjere za budućnost.
Svjedoci smo, naime, da se u posljednje vrijeme, iz različitih centara u Bosni i Hercegovini i u susjedstvu, širi podvala da je opstanak naše domovine nemoguć zbog islamskog identiteta bošnjačkog naroda i njegovih političkih elita. Šire to i neki neodgovorni ljudi između nas, propagandom o promjeni našeg narodnog imena kojem pokušavaju ponovo dati vjerski identitet, idući tako upravo na ruku dušmanima Bosne i Hercegovine. Odlučno odbijamo takve zlonamjerne i neistinite tvrdnje.
Mi smo našu dobronamjernost i privrženost općim i univerzalnim vrijednostima potvrdili u najtežim danima našega opstanka, u toku bezdušne agresije na našu zemlju. Ja, ovdje, zbog zloslutnih nasrtaja na naš islamski identitet, treba da podsjetim sve nas, naše komšije i cijeli svijet, na neke konkretne činjenice.
Oni koji danas osporavaju pravo Bosni i Hercegovini na opstojnost, optužujući za to najbrojniji narod, odnosno njegov islamski identitet, nastavak su politika koje su za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu počinile genocid, porušile sve vjerske objekte i simbole našeg naroda koji su im bili dostupni. Pokušali su da unište svaki trag našeg islamskog identiteta na ovim prostorima. To nisu radili pijani vojnici, niti terorističke odmetnute grupe. Iza tog barbarstva stajale su državne politike, one iste politike koje su počinile genocid i udruženi zločinački poduhvat, a što su utvrdile najviše međunarodne sudske instance.
Primjera radi, u Sarajevu su, koje je skoro četiri godine bilo pod opsadom i u kojem je ubijeno više od 13.000 ljudi i 1.600 djece, svi vjerski objekti drugih religija sačuvani. S druge strane, u Banjoj Luci, gdje nije bilo nikakvih ratnih dejstava, sve džamije su minirane i porušene. Sve crkve, katedrale i sinagoge, koje su sačuvane u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću i drugdje, sačuvane su jer je velika većina nosilaca univerzalnih civilizacijskih vrijednosti koji su branili ovu zemlju muslimani, odgajani u civilizacijskom stavu da su vjerski objekti svetinje i da ih se ne smije dirati.
A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao – ali, Allah je dobar svim svjetovima. (El-Bekare, 251.)
I pored tako jasnih činjenica, nama se ponovo pokušava nametnuti krivica što volimo svoju domovinu i što smo spremni da se za nju žrtvujemo.
Nasljednici ovih zločinačkih politika pokušavaju da stvore narativ po kojem će i sutra biti dozvoljeno dolaziti u Bosnu na safari, u kojem će muslimanska djeca biti odabrana lovina. Nećemo pristati na to.
Bilo bi dobro, prije svega za njih, da neodgovorni pojedinci u Sarajevu prestanu zbunjivati Bošnjake nesuvislim pozivima na promjenu imena naroda.
Porazno je da u ovim vremenima buđenja vampira zla najvažnija tema naše nazovi akademske zajednice bude promjena imena naroda ili kulturnog društva. Negirati identitet bošnjačkog naroda pokušavali su čitavo XX stoljeće srpski i hrvatski nacionalisti. I nisu uspjeli. Zato je i ovo danas što se pokušava uzaludan posao.
