Autor: Al Jazeera Balkans
Uvođenje rezerevnog sastava policije bh. entiteta Republike Srpske predstavljalo bi prvo kršenje dijela Dejtonskog sporazuma koji se odnosi na sigurnost, stabilizaciju i mir, upozoravaju sigurnosni stručnjaci.
Prema zakonskom prijedlogu, radi se o broju od 1.000 do 1.500 pripadnika rezervnog sastava, a trenutno je u samoj policiji upražnjeno 300 mjesta.
Obrazloženje ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukača da je to način da se odgovori na migrantsku krizu također nije uvjerljivo, budući da je to nadležnost Granične policije BiH kojoj također nedostaje nekoliko stotina ljudi.
“Navode se obrazloženja kako rezervni sastav policije treba da bude odgovor u eventualnim kriznim situacijama, kada Narodna skupština RS proglasi vanredno stanje. Međutim, to su nadležnosti koje su postavljene Dejtonskim sporazumom i Ustavom BiH na nivou države. Dakle, agencije za provedbu zakona na državnom nivou imaju u punom kapacitetu ovlasti i nadležnosti za postupanje kada je u pitanju migrantska kriza, vanredno stanje prouzrokovano elementarnim nepogodama, kao što su poplave, požari, zemljotresi, ili terorističke aktivnosti”, ističe Jasmin Ahić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
Upozorava i da se Aneks 1A i Aneks 11 Dejtonskog sporazuma odnosi na demilitarizaciju kako vojnih tako i rezervnih snaga policije koje su zatečene nakon rata u BiH te dodaje i da smjernice komesara Međunarodne policije Ujedinjenih naroda (IPTF) iz 2006. govore upravo o tome, o balansu snaga i eventualnim naoružavanjima ili proširenjima efektiva policijskih jedinica.
“Tako da bi na ovaj način prvi put bio narušen segment koji se odnosi na balans snaga koji je uspostavljen Dejtonskim sporazumom, bez obzira koliko je to malo ili minorno, ipak je to rezervni sastav, ipak je to povećanje broja policajaca, ipak su to službenici koji će biti u određenoj formaciji i bit će plaćeni na mjesečnom nivou. Sa ovog aspekta gledajući, ovo je prvi put da se u segmentu sigurnosne tematike, odnosno stabilizacije i mira koji su zagarantovani Dejtonskim sporazumom, došlo u jedno ovakvo namjerno kršenje”, upozorava Ahić dodajući da je međunarodna zajednica, odnosno Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH dužan da ovo spriječi.
Iz OHR-a je saopćeno da trenutni politički diskurs o rezervnom sastavu policije u entitetima, koji je počeo jednostranim potezom Republike Srpske u vezi s ovim pitanjem, ne doprinosi miru i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, a povrh svega – ne postoji uvjerljivo opravdanje za uspostavu rezervne policije.
‘Policija umjesto vojske’
Politički analitičar Željko Raljić smatra da je migrantska kriza koju navodi Lukač samo dobar izgovor te da bi po toj logici trebalo povećati broj pripadnika Granične policije BiH.
“Smatram da rezervni sastav zaista ne treba policiji RS-a koji ima oko 300 nepopunjenih mjesta po sistematizaciji, pa ako imate toliko prostora za nove ljude, zašto će vam onda rezervni sastav. Riječ je o tome da vlast želi da grčevito sačuva svoje pozicije i to je ustvari pravi odgovor.”
Također, dodaje, ovo nije prvi put da vlasti RS-a “potežu” pitanje policije, njenog naoružavanja i obučavanja – od nabavke velike količine automatskog naoružanja i obuka koje će vršiti ruski specijalci pa do manjih novina kao što je uvođenje prve policijske konjičke jedinice kojom bi Banjaluka stala rame uz rame svjetskim metropolama.
Prema njegovim riječima, treba imati na umu da BiH ima simbolične oružane snage koje su nastale pod pritiskom međunarodne zajednice te da se vlasti zbog toga “drže” policijskih snaga kojima mogu dizati tenzije.
“Možemo reći da su oružane snage ničije, da su uslovno rečene multietničke, a ovdje bi svaka vlast, da postoji ta mogućnost, uvela svoju vojsku, ne samo RS, nego i kantoni. Ovo je borba za vlast. Naravno da su građani izmanipulisani tim animiranjem po nacionalnoj osnovi, jer vi kada viknete prijetnja je s druge strane, naravno da će taj nacionalni čip da reaguje i proradi, a sve se svodi na manipulaciju masama, upravljanje i održavanje vlastitih pozicija moći”, kaže Raljić.
Široka ovlaštenja policajaca
Za naše sagovornike, kao i za nevladine organizacije, međutim, nije sporan samo rezervni sastav policije, iako je, dodaju, on dobio najviše pažnje u medijima.
Međutim, dodaju, kroz brojne predložene odredbe znatno se proširuju nadležnosti policijskih službenika na uštrb prava građana.
“Izmjenama zakona daju se široka ovlašćenja, čak i tužilačka, pripadnicima policije što je vrlo opasno i što može da znači da ćemo imati situaciju koju smo imali u prethodnom sistemu iza Drugog svjetskog rata kada je policija na neki način bila van zakona, kada je policajac mogao da vas zaustavlja, pretresa, pregleda, drži neograničeno u pritvoru”, kaže Raljić.
Za nevladine organizacije sporan je i prijedlog vezan za angažovanje trećih lica, odnosno za tzv. skrivene istražitelje, koji predviđa mogućnost skrivanja identiteta osoba koje se mogu koristiti kao informatori ili prikriveni istražitelji.
“Problem je cilj koji se želi realizirati kroz nacrte zakona koji su se našli na dnevnom redu Narodne skupštine, a u direktnom su sukobu sa nadležnostima na državnom nivou. To su zakon o bezbjednosti kritične infrastrukture RS, a nemamo okvirni zakon na nivou BiH. Zatim zakon o unutrašnjim poslovima, u kojem se osim ovog rezervnog sastava policije navode i proširena ovlaštenja direktora koja su direktno u koliziji sa zakonom o krivičnom postupku te korištenje prikrivenih istražitelja u kojem se uvodi segment stranih državljana, stranih policijskih službenika i drugih osoba”, objašnjava Ahić.
Raljić zaključuje da se radi o “podgrijavanju tenzija”, te da je uvijek lako animirati vlastitu javnost kada se kaže da ona strana sprema nešto.
“Jasno je da će biti reakcija, pa će se neko pojaviti među Bošnjacima i kazati treba imati ranac ispod kreveta, spremljeno oružje i slično. Ovo sve ide ka dizanju tenzija da bi vlasti izbjegle odgovornost. Onda se govori o oružanim sukobima a tu mora da postoji neka snaga, u ovoj varijanti, vlasti mogu da upravljaju tim procesima samo putem policije.”
