Nakon što je obišao samo neka od mjesta sa kojih su đikani ubijali i mučili Šeher, glumčina Robert De Niro je rekao: “Zbog onog što sam gledao u vijestima, granatiranje četiri godine vidio sam grad s brda danas… sramota je da ovakav grad bude napadnut”. Osim što ova izjava laska svim Sarajlijama, ona ima dublja i višestruka značenja, mnoge adrese je mogu primiti, ali izdvojimo dvije gdje je ona pokucala čvrstom pesnicom kakvu samo istina ima.
Robertova poruka zatekla je mnoge vrste NVO plaćenika. Od onih koji nas svojim projektima pokušavaju uvjeriti da je za rat odgovorna svaka strana podjednako, do onih koji u rezultatima opsade Šehera pronalaze njegovu krivicu. To su oni koji će vidjeti da su sada, u miru, Bošnjaci većina u Sarajevu, ali ne i da su bili i tada, u ratu, kada je grad ubijan. Neka znaju da su im uzalud projekti, press konferencije i pomoć stranih organizacija i ambasada, zalud vam bila i strategija da ocrnite pojedince i medije koji istinu o Sarajevu s dostojanstvom govore jer stvar je jasna, nju i De Niro zna.
Drhtavi i prodati domaći novinari dobili su lekciju iz svoje struke. Da su oni imali pravo na nekoliko riječi o svom gradu, ne bi nikada izabrali one koje je De Niro izgovorio. Sve je manje u medijima dostojanstvenih koji potenciraju najveću historijsku činjenicu vezanu za Sarajevo – opsada, granatiranje, napadi. Prije će naši novinari spomenuti tri vrste vjerskih objekata, atentat iz 1914., ćevape ili olimpijadu nego četverogodišnje pakleno iskustvo Šehera.
