Hrvatski portali ovih su dana prenijeli priču tvrdnjama hrvatskog generala Ljube Ćesića Rojsa, kojima je stao u odbranu Ante Jelavića.
Ante Jelavić je bivši član Predsjedništva BiH i ministar obrane FBiH, kao i bivši člana HDZ-a BiH, koji je u BiH prvostepenom presudom osuđen na zloupotrebu položaja i nesavjesno obnašanje službene dužnosti na 10 godina u odsutnosti jer se od izdržavanja kazne sklonio u Hrvatsku.
Jelavić je u Hrvatskoj optuženik u postupku koji USKOK protiv njega vodi kao bivšeg pomoćnika ministra obrane Hrvatske Republike Herceg Bosna (HR H-B) za ratno profiterstvo i zlouporabu položaja i ovlasti.
Konkretno, zbog kupnje stana u Splitu Ivici Rajiću, bivšem zapovjedniku Druge operativne grupe HVO-a iz Kiseljaka. No, Rojs je za sve faktički okrivio prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, a govorio je i o “skrivanju Darija Kordića” te da su se osumnjičeni “isporučivali Haagu ako je bilo u interesu države”.
“Ništa Ante nije napravio, a da Šušak nije znao”
Slobodna Dalmacija prenijela je dio više nego zanimljivog svjedočenja generala Rojsa, koji se pred sudom Županijskim u Splitu predstavio kao “general-bojnik u penziji po kazni”.
Govoreći o kupnji stana za Ivicu Rajića, on je pred sudom kazao:
– Da Ante nije to riješio, tribalo mu se suditi, a ne zato što jest to riješio. Ništa Ante nije napravio, a da za to nije znao vrh države, pa ministar Šušak je znao odakle mačka iskoči iz kojeg žbunja, a kamoli ne da je Ivici Rajiću riješeno stambeno pitanje. Svi haaški optuženici, pa tako i Rajić, bili su riješeni na isti način, političkom odlukom da se svima osiguralo stambeno pitanje, zapošljavali su se članovi obitelji, dobili su vojne penzije. Nije postojala pismena odluka, sve je išlo usmeno.
Stan je u vlasništvo dobio Rajić koji je 2003. godine uhićen u Splitu i prebačen na suđenje u Haag, gdje je osuđen na 12 godina zatvora za ratni zločin u mjestu Stupni Dol.
U svom svjedočenju Rojs je često prekidao sutkinju Ankicu Boban oslovljavajući ju draga predsjednice vijeća, a ona ga je pokušavala obuzdati govoreći mu kako ima fantastičnu memoriju kao sudionik događaja tih godina, no da se pokuša usredotočiti na konkretna pitanja te zašto su žrtvovani jadnici iz Herceg-Bosne.
“Ništa nije bilo pismeno, sve po zapovijedi Šuška i Tuđmana”
– Svim haaškim optuženicima iz Herceg-Bosne i njihovim obiteljima bio je osiguran smještaj u Hrvatskoj. U Srednjoj Bosni branila se Hrvatska jer da je ona pala, pali bi i Split, Šibenik, Zadar… Ja sam hodajući kompjutor, a s obzirom da su naši partizani nakon 2000. godine sve uništili jer je uša đava u državu, ja sam, evo, tiskao 10 tisuća primjeraka poslanice predsjednika Franje Tuđmana, odnosno govora od 15. siječnja 1996. godine. Što se tiče Rajića, ja sam osobno davao suglasnost za kupnju stanova haaškim optuženicima. Svima smo tada kupovali stanove u vlasništvo da su makar njihove obitelji osigurane dok su u Haagu, a plaćali su se i troškovi odvjetnika, telefona, putovanja članova obitelji do Haaga… Kad smo Rajiću rješavali stambeno pitanje, tada protiv njega nije bila podignuta optužnica, rekao je Rojs.
Rajića je, kako kaže, dva puta upoznao i to u kabinetu ministra Gojka Šuška.
– Pet dana ja mogu govoriti istinu bez vode, ja sam vojnik… Šušak je tada dobio potvrdu da su svi haaški optuženici stambeno riješeni i gdje se nalaze, a bili su pod nadzorom MORH-a u Baškom Polju. Svi osim Darija Kordića kojeg smo, to mogu danas reći, dvije godine skrivali u jednoj vikendici u Jasenicama kod Masleničkog mosta jer smo tada gradili autocestu. Sve se znalo, mi smo imali državu u rukama, a ne kao danas… Bez predsjednika Tuđmana niko nije mogao potpisati niti nabavu kilograma trulih jabuka… I kad bi se, u interesu države, donijela odluka da se isporuče, oni su se isporučivali Haagu. I svi su otišli osim Rajića jer su sigurnosne službe tada ocijenile da ne bi bilo dobro da se on sastane u Haagu s Tihomirom Blaškićem, da to ne bi bilo dobro za Hrvatsku. Rajić je do 2000. bio kooperativan, bio je spreman ići u Haag ako ga mi pošaljemo. Morali smo ga skloniti iz Kiseljaka da nam ne radi probleme, kazao je Rojs.
Ljubo Ćesić Rojs je dodatno pojasnio kako se sve financiralo preko MORH-a i preko Federacije BiH, odnosno Sarajeva te iz vlastitih prihoda Ministarstva obrane Herceg Bosne.
– Pa ja sam Jelavića zvao jednom iz Bostona i usmeno mu rekao da se prebaci 630 tisuća dolara za troškove odvjetnika Rivkina. Ništa nije bilo pismeno, a sve je bilo po zapovijedi Šuška i jedinog predsjednika svih Hrvata. Pa 12 tisuća naših ljudi je bilo preko granice u Herceg-Bosni i normalno je da nije bilo nikakve pisane odluke jer smo morali paziti da nam ne uvedu sankcije… Zato smo i žrtvovali jadnike iz Herceg-Bosne. Za Rajića sam ja prenio zapovijed Jelaviću da se odrede sredstva za kupnju stana i njemu i ostalim optuženicima. Morao je Jelavić poslušati jer da nije, ja bih ga osobno udavio. Da to nije napravio, tribalo bi ga objesiti o stablo… Vjerojatno bi bio razriješen svih dužnosti, a možda bi završio i u zatvoru da nije postupio kako mu je naređeno, rekao je Rojs.
Dodao je da je MORH imao svoj pravilnik o dodjeli stanova, a da je “Ante imao svoj”.
Suđenje u ovom sudskom procesu se nastavlja te nema dvojbi da neće biti još zanimljivosti.
(Saff/Vijesti.ba)
