Piše: Sead Zubanović
O one četiri ilustrovane stranice u listu čiji si urednik i doslovno podvale koje si vjerovatno naredio da se napišu o meni, a sigurno dozvolio njihovu objavu, potpisane imenom novinara Hamze Ridžala, ostavio sam da nas trojica raspravimo, na onom svijetu, pred Allahom dž.š. Budi siguran da ću Njemu tužiti tebe i tvoga poslušnika i tražiti da mi vas dvojica tamo namirite golemu duševnu bol i bihuzurluk koji ste mi, svojim gibetom, na dunjaluku nanijeli. Ramazan je, ali ja vam učinjeno halaliti ne mogu.
Vidim da ste tek sada shvatili i pokušavate obznaniti ulogu i podmukle namjere profesora srpske književnosti Nenada Veličkovića. Iz tog razloga tebi i tvojim saradnicima kažem uranili ili dobro jutro. Trebalo vam je podosta vremena da shvatite da je to veoma mudra osoba koja svoje kolege, beskičmene profesore bošnjake, pogotovo bosanske književnosti na Filozofskom fakultetu gdje je uposlena, usmjerava kako hoće i tako nastavlja tradiciju tu oduvjek prisutnu ideologiju velikosrpstva, od osnivača SDS-a, nekadašnjeg dekana Milorada Ekmečića i profesora, ratnog zločinca Vojislava Maksimovića, Velibora Ostojića, Slavka Leovca do Nikole Koljevića. . .
Kao siva eminencija u kantonalnom Ministarstvu kulture i sporta, prepoznavši opasnost od razotkrivanja velikosrpske podvale Bošnjacima, zvane „Meša“, odmah je po promociji knjige „Ko je bio Meša Selimović“ organizovao vanrednu sjednicu komisije za obrazovanje, čiji je član. Sa iste je upućen zapisnik, odnosno hitan dopis novinskim redakcijama da ospore mjerodavnost tog djela sa naglašenim lično Veličkovićevim zaključkom da će ta knjiga, svojim sadržajem, nanijeti nemjerljivu štetu bošnjačkoj srednjoškolskoj omladini. Niko od novinara nije imao vremena ni da pročita pomenutu knjigu, a već su u Stavu, Fokusu, Avazu, Oslobođenju i i mnogim portalima objavljene žestoke kritike iste, zasnovane na objavama portala Školegijum kojeg direktno uređuje, niko drugi nego, Nenad Veličković!
Zaista je smiješno kako se sa Bošnjacima, nazovi intelektualcima, doslovno igra ova spodoba. Svjestan podaničkog mentaliteta Bošnjaka, maltene sam, koristeći kartu svoje „manjinske ugroženosti“, eto jedan pojedinac oblikuje naše javno mnijenje. Na esej „Kako i zašto je ubijen Bošnjak Mehmedalija Mak Dizdar“ ispod kojeg sam takođe potpisan, Nenad Veličković je, prepoznavši opasnost od bošnjačke spoznaje istine, reagovao tako što je od porodice velikog pjesnika otkupio pravo da o rahmetliji on napiše knjigu. Čak šta više, odmah je rekao da će to učiniti zato što postoji opasnost od „nasilnog svojatanja Maka“ kojeg pojedinci žele strpati u jednu naciju i prekrojiti njegove prošlosti, što on neće dozvoliti.
Ko ne zna ide pa pita. Drugi put se gospodine Mursele dobro upitajte šta i o kome pišete. I na kraju, zašto se bojite Nenada Veličkoća pa ste ispod teksta o njemu potpisali nazive listova STAV i FAKTOR. Što niste potpisali, recimo, ime Hamza Ridžal?!
