Izvor: Agencija PATRIA
Rane žive koje mi imamo su otvorene i teške. One će boljeti dok sve dok se živo i dok se hoda ovim svijetom. One bole najviše u ovim danima, a insana najviše boli nepravda i obespravljenost što negatori zločina i genocida na svaki način gledaju da minimiziraju i omalovažavaju, kaže u razgovoru za Patriju Adel Šabanović, preživjela žrtva genocida u Srebrenici.
„Imali smo na srbijanskim televizijama zbijanje šala i pričanje viceva na račun žrtava genocida, na račun žrtava koje kriju u masovnim grobnicama. Zločinci su te grobnice prekopavali, nosili kosti, krili i zanju oni dobro gdje su, a neće da kažu gdje su“, napominje Šabanović.
Malo ko nije čuo za Adela Šabanovića iz Srebrenice. Kao dječak je preživio masakr u Zaklopači 1992. godine, a tri godine kasnije i genocid u Srebrenici. Adel je u ratu preživio sve moguće golgote – bio je svjedok monstuoznih zločina Vojske Rs-a, a kao dječak prao i noževe nakon klanja Bošnjaka!
Od njegove rodne kuće nije ostalo ništa. Sve je obraslo i korov akriva nekadašnje tragove života.
„Od moje kuće nije ništa ostalo, samo malo kamen viri i temelji su zarasli i sada je tu šuma. I mnogih mojih komšija i prijatelja nema ništa“, kazao je Šabanović.
