Samo nek’ nisu Bošnjaci

Facebook
Twitter
WhatsApp

Autor: Sead Omeragić/MAGAZIN STAV

U nekoliko navrata prošle sedmice mogli smo čitati i slušati izjave nekih osoba sa srpske i hrvatske strane koje otvoreno prijete ratom. Takve su ratnohuškačke izjave Maria Karamatića, jednog od hrvatskih radikala. Poruke dolaze i iz Hrvatske od člana Sabora Nikole Grmoje, koji je poražen ubjedljivo u prvom krugu izbora za gradonačelnika njegovog Metkovića. Sad mu je ostao samo radikalni populizam ne bi li ostao u igri. Član Evropskog parlamenta iz HDZ-a Tomislav Sokol je izjavio da je “hrvatski entitet realan ishod ako se Bošnjaci ne urazume”. Približno tome je govorio i ratni zločinac Dario Kordić: “Ako se Bošnjaci ne spametuju, moglo bi ih nestati sa ovih prostora”. O stalnom ratnom huškanju sa srpske strane ne treba ni govoriti.

Je li vam sada jasnije zašto su vam tri desetljeća progonili i sudski procesuirali časne bošnjačke generale, komandante i borce heroje? Radili su to uglavnom bez ikakvih dokaza, dok su istovremeno uzdizali svoje zločince u heroje.

Borci Armije RBiH još se samo ne sude za nošenje oružja bez dozvole u odbrani od agresije. Svakom je moralo biti jasno o čemu se tu radi. Treba li pisati o višestoljentom obezglavljivanju uglednih ljudi iz bošnjačkog naroda od Omer-paše Latasa pa do današnjih dana? Zar ima nekih koji ne vide te stalne reprize uništavanja važnijih Bošnjaka? Kad bilo koja bošnjačka patriotska glava izroni iz sivila čeka je svilen gajtan.

Neko je primijetio i da je kriminal isključivo bošnjački sudeći po sudskim procesima i izrečenim kaznama.

Ako se ostvare najave srpskih i hrvatskih radikala, ko će suditi njihovim eventualnim novim zločincima? Valjda ste svjesni da više ne može biti još jednog Međunarodnog suda u Hagu za zločine koji bi se, kako mnogi govore, ponovili. U ovakvom svijetu zla neće zadugo više biti ničega moralnog i časnog, kakav je bio Tribunal u Hagu. Jedno je sigurno: niko se neće baviti sa našom novom tragedijom ako je bude. Nisu se Bošnjaci i njihovi mediji pretrgli u pisanju o procesima niti o djelovanju Međunarodnog suda u Hagu. Sto puta su po svojim medijima taj časni sud manje tretirali nego što su ga po Srbiji i Hrvatskoj negirali.

Ključno je pitanje ko će stati uz Bošnjake ako se ponovi devedeset druga? Dobro znate ko će nam biti neprijatelji. Znate li ko će vam biti prijatelji?

Zašto se i nakon 23 godine od odlaska sa ovog svijeta napada rahmetli Alija Izetbegović, po medijima u Srbiji i Hrvatskoj i na društvenim mrežama sa bošnjačkim imenima? Vjerovatno zbog pripreme terena za novo zlo. Ma šta mislili, vi ste i danas njegov narod za čitav islamski svijet. Niko njegovo ime ne može ubiti pred tim islamskih svijetom, niko osim Bošnjaka. Dakle, bar se upitajte, ko će vam u nekom budućem zlu biti prijatelj?

Trojka se uglavnom odrekla islamskog svijeta i totalno okrenula prema Zapadu. Nažalost, taj Zapad, kojem po svemu pripadamo, jednom nas je ostavio na nemilost velikodržavnim balkanskim zločincima. I danas više nego tih devedesetih prihvata prljave laži naših komšija i susjeda nego li našu čistu istinu.

Štošta je u to naše kritično ratno doba zavisilo od islamskih zemalja, pa i svaka vrsta pomoći. Daj Bože da je opet bude, ali mi smo tri desetljeća odbijali prijatelje, a “učvršćivali” stara neprijateljstva.

Nema ništa što se danas događa u ovom svijetu što se nije dogodilo Bosni i Bošnjacima.

Vidim svugdje upravo pišu, nakon Venecuele, da se nikad nije dogodilo da bude otet neki predsjednik. Zar nisu nakon povratka iz Lisbona oteli predsjednika Aliju Izetbegovića i zatvorili ga u vojnu kasarnu u Lukavici. U isto vrijeme je trajao diverzantski napad na zgradu Predsjedništva BiH. Sarajevski mladići u farmerkama i patikama vodili su bitke sa specijalcima JNA. Ne samo da su ih vojno porazili uz njihove ozbiljne ljudske i materijalne gubitke, nego su i zarobili 27 specijalaca koji su svojim vještinama harali po Hrvatskoj. Ti su specijaci JNA kasnije razmijenjeni za oko 200 bošnjačkih muškaraca civila, zarobljenih u njihovim kućama po Bratuncu.

Moj profesor Marko Vešović je napisao “Smrt je majstor iz Srbije”. Harali su više od tri i po godine, a onda su im se godinu i po dana pridružili i “majstori smrti” iz Hrvatske, pa je Armija u jednom periodu, iako pod embargom, vodila bitke protiv šest vojski. Ipak se opstalo i kad se krenulo u oslobađanje BiH zaustavili su vas oni koji su nam samo pola godine prije skinuli embargo na oružje.

Mnogo je među nama povodljivih i lakovjernih. Potvrđuju to preletači iz stranke u stranku. A onda dobar dio onih prevrtljive pameti svojim glasovima nagradi te preletače.

Nesigurne među nama neprijatelji će pokušavati upotrijebiti i okrenuti kud žele. Zato je, nažalost, nemoguće restartovati probosansku politiku u Bosni i Hercegovini.

Ovo što činite danas je priprema vaših neprijatelja da se okrenete jedni protiv drugih. Tu ruku vi ne vidite, ali ono što je očigledno ničemu drugom ne vodi. Podijelili ste se politički, ideološki i svakako do atoma kao nijedan narod u ovom svijetu zla. I svaki taj podijeljeni dio traži svoje i odmah se okreće protiv drugog svoga. Pretrpali ste državu desetinama svojih stranaka. Bosna će ih početi povraćati. Ta stranačka ludost vam je odavno dovela u pitanje državu i opstanak naroda. Samo što dobar dio Bošnjaka to ne vidi.

Parola “samo nek nije SDA” vam je prepolovila glasačko tijelo i time prepolovila političku moć u svim parlamentima, od općina, kantona, entiteta pa do države. Kao u onoj sevdalinki: “Dvije su se vode zavadile”. Jedna je “voda” brutalno pristala na ukidanje Ustava 24 sata da bi nezakonito osvojila vlast.

Svako zlo kreće od takvih bespravnih postupaka i urušavanja države.

Kakva površna priča “samo nek’ nije SDA”! Koga to može biti briga osim vaših neprijatelja. Cilj je uvijek bio da se naprave dva bošnjaka neprirodna bloka i suprotstave jedan dugom. Tako ste se kao narod politički marginalizirali. Pristali da budete dvostruko politički slabiji nego što jeste. Tako se vaša nacionalna većina urušava i postajete dvije nebitne političke manjine. Politički potpuno nevažni. Lagan plijen Dodika i Čovića, Beograda i Zagreba.

Hajde i SDA, ali je pitanje za NiP i SDP zašto je kod njih pored SDA bilo i “samo nek nije DF”. Nije valjda u pitanju samo bijedna uslužnost Zagrebu koji vodi pravi rat protiv Željka Komšića?

Nažalost i DF je žrtva razaranja i komadanja probosanske politike.

Danas taj podvučeni račun sa velikim gubitkom gledate svojim očima, nemoćni i politički nebitni. Poniženi sa svih strana i na sve moguće načine. Dakle, koga je briga je li SDA ili neko deseti? Nikoga osim neprijatelja ove BiH.

I sadašnja Trojka tvrdi da je tzv. međunarodna zajednica, bajagi, tražila da se SDA odstrani iz vlasti. Tražila je to trideset godina. Začudo, te su želje podudarne sa stavovima Dodika i Čovića. I odstranjivali ste SDA uvijek na silu i nategnuto, u nekoliko navrata, ali se ništa nakon toga na političkoj slici BiH nije promijenilo. E sad, upitajte se, zašto moćna međunarodna zajednica sa tzv. građanskim strankama u vlasti nije učinila ništa bitno za ovu zemlju. Zašto, recimo, nije na čelo druga dva naroda dovela opoziciju? Istina, Dodika je tenkovima Zapad doveo na vlast, ali on ih je nakon par godina mangupski prevario i postao gori po ovu državu. Prije 27 godina su ga doveli na vlast i nikom ništa. A on naredna četvrt stoljeća ovu državu pravio nestabilnom, odbijao investicije, pljačkao je i stalno primitivno vrijeđao bošnjački narod. Konačni rezultat je da opozicija postoji samo na ovoj bošnjačkoj trećini, dok je drugdje sve politički betonirano i postoje samo rigidne nacionalističke politike u službi Beograda i Zagreba. Dakle, nema rješenja u RS-u i HDZ-ovoj guberniji.

Kad slušaš preletače iz SDA znaš da je sve manje mogućnosti za restart jedne izgubljene politike.

I neko se mora upitati zašto je samo ovdje pravi rat između dva dijela većinom bošnjačkog biračkog tijela? Pa sa istim rezultatom: samo nek’ nisu Bošnjaci.

Facebook
Twitter
WhatsApp