Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Dolazak evropskih rabina u Sarajevo – bio on stvarno najavljen ili to bila samo podmukla provokacija ili, kako neki vele, opasna klopka Bošnjacima – izazvao je burne i različite reakcije javnosti u Bosni i Hercegovini.
Stoga, osjećamo potrebu da se ukratko osvrnemo na najavljenu posjetu i da ukažemo na nekoliko bitnih momenata glede ovog događaja.
Prije svega želimo kazati da je ovaj događaj sâm po sebi višeznačan i svako ga može tumačiti na svoj način, zavisno od historijskog, političkog, pa i emotivnog konteksta.
Naime, ako evropski rabini žele doći u Sarajevo iz duhovnih, međuvjerskih ili kulturnih razloga (naprimjer, obilježavanje jevrejskog prisustva u BiH, promoviranje suživota itd.), to bi se u jednom kontekstu moglo smatrati činom poštovanja i podrške. Jer, Sarajevo je bilo i ostalo dom i avlija različitih religija, uključujući i Jevreje koji su dali značajan doprinos njegovom identitetu.
No, osvetničkim pozivom Evropskoj uniji da blokira i otkaže članstvo Bosne i Heregovine u EU, evropski rabini su sasvim otvoreno i jasno pokazali da nisu imali čiste namjere prema našoj zemlji. Odnosno, time su dokazali da su pristali biti dio zlonamjerne kampanje protiv naše države, koja je pažljivo isplanirana i sprovedena.
Ostaje nepoznanica da li su te zlonamjerne snage planirale da na kriminalan način iskoriste boravak jevrejskih rabina u Sarajevu, naprimjer, kroz insceniranje napada na njih, a s ciljem sijanja smutnje, stigmatiziranja Bošnjaka i podrivanja temelja naše države.
Ako sve to imamo u vidu, onda je jasno da je otkazivanje konferencije evropskih rabina dobra stvar za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.
Osim toga, u sadašnjem geopolitičkom trenutku, i s obzirom na cionističku agresiju i okupaciju Gaze, razmjere stradanja i genocid koji cionisti čine nad muslimanima Gaze, svaka posjeta jevrejskih vjerskih vođa koji dolaze iz Evrope (a koje se često u javnosti povezuje s političkim strukturama ili ćutanjem o cionističkim zločinima) može izgledati kao ignoriranje globalne nepravde i zastrašujućih zločina nad nedužnim palestinskim narodom.
Sarajevo, koje ima duboko pamćenje o agresiji, opsadi, ubijanju djece i žena, te genocidu u Srebrenici, osjeća duboku solidarnost s narodom Gaze. Zbog toga, svaka gesta koja ne pokazuje jasno distanciranje od cionističke politike izaziva revolt i optužbe za provokaciju, bez obzira na navodne dobre namjere. Jer, Sarajevo danas sluša jauke Gaze, kao što je nekada čekalo da neko čuje njegove. Zato Sarajevo ne zaboravlja. Niti hoće da šuti.
Sarajevo je simbol stradanja, ali i otpora, multikulturalnosti i pamćenja. Dolazak bilo koga u taj grad bez iskrenog poštovanja prema njegovoj historiji, bez solidarnosti s njegovim traumama i bez jasnog stava protiv nasilja, agresije, zločina, a pogotovo zločina genocida, bit će doživljen kao provokacija i cinična gesta.
Zašto evropski rabini nisu organizirali svoj skup u Jerusalemu?
Budući da moralna odgovornost vjerskih lidera – bez obzira na vjeru – jeste da se javno i nedvosmisleno ograde od zločina koji se vrše pod izgovorom vjere ili nacionalne ideologije, želimo postaviti jedno sasvim direktno, ali i legitimno pitanje, a ono glasi: Zašto se evropski rabini ne oglase protiv cionističke genocidne politike u samom Jerusalemu, i jasno i glasno poruče cijelom svijetu: ”Ovo nije u naše ime!”, ”Mi dižemo svoj glas protiv cionističke genocidne politike, jer smo svu brutalnost te politike osjetili na vlastitoj koži!” Zašto rabini šute dok djeca Gaze nestaju pod ruševinama Gaze?
Dakle, i ptice na granama znaju da Sarajevo nije protiv Jevreja, već je Sarajevo protiv jevrejskih zločina nad muslimanima Gaze, kao što je bilo i protiv fašističkih zločina nad Jevrejima.
Stoga su krajnje zlonamjerne i opasne izjave nekih srpsko-hrvatskih zvaničnika, koji su, isto kao i evropski rabini, zbog negativnih reakcija Bošnjaka na dolazak evropskih rabina u Sarajevo, okrivili Bošnjake za antisemitizam.
Kojeg li paradoksa, da se Bošnjacima, narodu koji nikada nije okrenuo leđa Jevrejima, podmeće etiketa ”antisemitizma”, i to od onih čija je prošlost duboko ukorijenjena u fašizmu.
Naime, historija je zabilježila da su muslimani svih nacija bili ti koji su primili Jevreje nakon progona iz Španije 1492., štitili ih u Osmanskom carstvu, u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Travniku, i spašavali ih tokom holokausta, rizikujući vlastite živote.
A danas, potomci tih Jevreja, zajedno sa potomcima svojih dželata, čine nezapamćene zločine nad muslimanima koji su im pružili sigurno utočište onda kada su im krstaši učinili cijelu zemlju tijesnom.
I muslimani – koji traže samo pravdu za Gazu – postaju meta licemjernih optužbi, dok isti oni koji dolaze iz političkih i ideoloških naslijeđa ustaštva i četništva, imaju obraza da ih prozivaju.
Stoga, neka se zna: Sarajevo ne mrzi. Sarajevo ne zatvara vrata. Sarajevo je u svojoj najdubljoj bȋti grad suživota. Ali, Sarajevo zna kako izgleda kad svijet šuti dok ti goriš, zato Sarajevo ne šuti dok gori Gaza. Sarajevo pamti. I traži istinu i pravdu za sve podjednako. Takvo je uvijek bilo i takvo će ostati.
