Bilo je to u zemlji Dobrih ljudi sred visova Balkana
Zlikovci u vatreni obruč okovaše širom otvoren grad
Sijuć krvave ruže smrti u asfaltu svakoga dana
Ni tica vijestnica da izleti od ljudi niko živ ni star ni mlad
Jesen je na sjevernoj hemisferi u Sarajevu ledena jeza
Grmljavina dušmanskih granata grad-tabut drhti
Učiteljica jedna vila bajkovita drži skraćeni čas iz opreza
Ta život nije bajka već borba na život i smrt do smrti
Mjesec je dvadeseti više i ne broji sve prodeverane dane
Kako troprste zvijeri iz obruča ubijaju ovaj grad
Molim te Veliki Bože sa okolnih brda ukloni đikane
Da škola ne bude hladna a djeca da ne trpe glad
Danas niko nije izostao sa brojnog stanja
Razred je pun sve ozbiljna dječija lica
Zloslutna tišina između granata plača i jaukanja
Ko janjad zbijena srdca drhtava haustorčadi i izbjeglica
Izpod koje to gore slavne izvor je naše Bosne
Kaži nam Harune znam da znaš ali svima reci
Kako niz točila i proplanke njene rosne
Slazi u korito žubor vječni rijeko teci teci teci
Učiteljice zar da me to pitaš ja sam starinik ovdašnji tvoj dobar đak
Što od rođenja poji se vodom studenom sa bistrog izvora tog
Kad hoćeš velim izpod Igmana tako je ostavio Svevišnji Bog
Istom munja i grom a potom mrak mrak marak
Dvadeset sedam ih bilo u taj kobni čas
Na licu mjesta ostala tri
S učiteljicom zagrljeni
U smrti našli spas
Autor: Safet Kadić
