Metamorfoza ili, bolje rečeno, devolucija Damira Nikšića iz slobodnog umjetnika, preko nezavisnog političkog kandidata na općinskom nivou pa do SDP-ovog kadra gotovo da se može pratiti kroz narastajuću infantilnost njegovih performansa i izjava.
Od nekadašnjeg “If I wasn’t muslim” skeča, preko nazivanja Armije RBiH kleronacionalističkom i tvrdnji da je bio dezerter po političkom i ljudskom uvjerenju koji jedino žali što nije branio svoju socijalističku domovinu SFRJ, pa do današnjih izjava u kojima zaziva damnatio memoriae u vezi s obilježavanjem genocida u Srebrenici, uočljiv je već dobro poznati fenomen po kojem pojedincu s rastom političkih ambicije opadaju umjetnički, moralni i mentalni kapaciteti.
U svom statusu na Facebooku Nikšić doslovno osuđuje sjećanje i obilježavanje genocida nad Bošnjacima nazivajući ga “komemoracijom i evociranjem stravične stvarnosti iz devedesetih”, u vrijeme kada se odvija polufinalna utakmica Svjetskog prvenstva koja je, po Nikšiću, festival nečega “pozitivnog i zdravog”.
U suštini, Nikšić ne samo da prakticira nego i predlaže obavezan zaborav genocida kao put u sretniju budućnost. U jednu ruku nije ni čudno što se Nikšić odlučio za politički angažman u okviru SDP-a, no ovakvi skandalozno-idiotski stavovi vjerovatno su previše i za (barem nekadašnji) SDP-ov mainstream.
A pošto Nikšićevo “bazduljanje” ka dnu ne pokazuje znake usporavanja, očekivati je da se, ako ne ostvari dobar izborni rezultat i ne uspije zasjesti na budžetske jasle, kad-tad pojavi u prijestolnici jugonostalgika – Beogradu, odakle će se na ekavici glasno žaliti na zagušljivu “kleronacionalističku” sarajevsku sredinu koja ga nije razumjela i koja mu nije dopustila da razvije svoje velike potencijale.
Istom onom Beogradu u koji je JNA avionom zbrisao iz Sarajeva početkom agresije. Naravno, u bilo kojem slučaju, Nikšić je onaj kojeg kao umjetnika čeka neizbježan i siguran damnatio memoirae, i to njegovom po vlastitom izboru.
Damir Nikšić je poznat po skandaloznim izjavama. Jedne prilike čak optužio Bošnjake da su započeli rat u BiH jer su pomislili da su jaki i jer su poslušali zapadne zemlje. “92. si nasjeo na istu stvar. Znači, zaletio se da se ti zavadiš, da se ti porefenaš, ko veliš imaš leđa, Amerika je tu, Engleska, Francuska, ma svi su tu. A jarane kad je došlo niđe ih nema, a ti se zavadi sa komšijama. I onda kuku lele piši rezolucije dvadeset godina”, kaže Nikšić. Ovo Nikšićevo video – ponižavanje naroda kojem pripada bilo je veoma popularno u Srbiji.
(Stav/Saff)
