Pune se privatni budžeti umjesto da KCUS nabavi neophodnu opremu i zaposli radnike, što bi višestruko smanjilo gubitke
U najvećoj zdravstvenoj ustanovi u državi, Kliničkom centru Sarajevo je potpuni haos, tvrde mnogi ljekari. To potvrđuju i građani, pacijenti kao krajnji korisnici.
Pacijenti oboljeli od karcinoma u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo su bez terapije. U najvećem kliničkom centru, gdje se dnevno liječi na stotine oboljelih, nemaju lijekova za liječenje karcinoma pluća, debelog crijeva, jajnika i dojke. Lijek mogu primiti samo oboljeli koji ga sami kupe. Ostali su na listi čekanja.
Najavljivali su bolja vremena, a gora su došla. Pacijenti nezadovoljni, prinuđeni da preglede rade u privatnim klinikama i čekaju hoće li im se sredstva refundirati. Pune se privatni budžeti umjesto da KCUS nabavi neophodnu opremu i zaposli radnike, što bi višestruko smanjilo gubitke.
Kome je u interesu urušavanje KCUS-a? Radnika premalo, pacijenata nikada više. Obećavali su bolja vremena, i jedino što su uradili jeste otvaranje kapija, kako bi pacijenti mogli godinu dana čekati na preglede.
Prof. dr. Sebija Izetbegović, bivša generalna direktorica KCUS-a, za Vijesti u 7 Hayat TV, ekskluzivno je govorila o stanju u najvećoj zdravstvenoj ustanovi, o tome kakva je situacija bila dok je ona bila na čelu menadžmenta najveće zdravstvene ustanove, o pritiscima Vlade Kantona Sarajevo, neradu Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja…
Prof. Izetbegović za Hayat: Otkad mene nema, stanje u KCUS-u je jako loše!
-Pratim dešavanja, i aktivno i pasivno. Nešto saznam od prijetelja, nešto od pacijenata, iz sredstava javnog informisanja. Puno se promijenilo ali na lošije, nije se promijenilo na bolje. Mislim da najbolje to mogu konstatovati korisnici, ali i uposlenici, od njih to i čujem – kazala je na početku prof. Izetbegović u razgovoru s našim novinarom Emerinom Ahmetaševićem.
-Pa, evo na što imam aktivne žalbe i stalne telefosnek pozive su te jako duge liste čekanja, nemogućnost pacijenata da dođu do određenih ljekara, žalbe porodica da njihovi članaovi porodica koji su već u bolnici, po sedam-osam dana uopće ne vide svog ljekara, da je hrana jako loša, da nema lijekova, da moraju kupovati lijekove. Dakle, puno je pritužbi na trenutno stanje u Kliničkom centru – nastavlja ona.
Na pitanje zbog čega je aktivan taj problem, je li zbog manjka ljudu, aparata, rada u privatnim bolnica, a prof. Izetbegović odgovara:
-Neki pacijenti su objavili na Facebooku da su naručeni za godinu dana na pregled magnetnom rezonancom što je za ove okolnosti potpuno neprihvatljivo. Dakle, činjenica je da je menadžment na čijem sam ja čelu bila, kupio najnoviju generaciju magneta (top je dodatni magnet koji ima Klinika za radiologiju), i od tog perioda primljeno je pet mladih specijalista. Znači imaju pet doktora više. Ako mi nikada nismo naručivali pecijente na tako dugi period, ne znam šta je sad razlog osim činjenica da ih se pokušava premjestiti u neku privatnu ustanovu. Javnost zna da su odmah nakon mog odlaska, v.d. generalni direktor i menadžment, dali dozvole uposlenicima da rade privatno. I sad naravno taj privatni rad povlači sa sobom pacijente u te privatne ustanove, na radnom mjestu se radi jako malo, ljudi ne žele da se umore i odu umorni u privatnu ustanovu, a građani to mogu procijeniti najbolje jer oni su pacijenti. Dakle, nikad nije bilo tako u vrijeme dok sam ja gore bila generalna direktorica.
Dok je bila ne čalu KCUS-a ljekarima je zabranila da obavljaju privatnu praksu.
-To je istina jer po zakonu mogu raditi osam sati. Dugo sam se bavila hirurgijom i znam da sam jako kasno mogla biti slobodna od takog teškog posla i ne bih mogla raditi privatno. Kad ti ljudi uspiju koji se puno umore na poslu otići i još jednakim kvalitetom raditi privatno osobito ovi koji se bave dijagnostikom i koji su na radnom mjestu prilično ugroženi, oni imaju beneficirano radno vrijeme, beneficiranir adni staž jer su izloženi zračenju i kako onda nakon tog radnog vremena da opet odu negdje i rade te iste pretrage. To je upitno, i za njihovo zdravlje to nije dobro – govori prof. Izetbegović za Hayatove Vijesti u 7.
Onkološki pacijenti imaju dva problema. I oba problema znače im tanku granicu između života i smrti. To je problem sa listama čekanja, listama smrti kako ih pacijenti zovu, jer mnogi pacijenti i ne dočekaju da dobiju lijek, a oni koji dobiju, dobiju u zakašnjeloj fazi pa su tu komplikacije višestruke.
-Bilo je i ranije problema sa citostaticima, ali ne u ovolikoj mjeri. Mi nikada nismo imali situaciju da nedostaje deset i više citostatika. Po mojoj informaciji u jednom momentu nedostajalo je 13 citostatika. Problem je do Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja. Dakle, citostatike ne nabavlja KCUS nego Federalni zavod zdravstvenog osiguranja. To je jedna ustanova koja je prilično zatvorena, koja ima po mojoj zadnjoj informaciji, 57 uposlenih, i uvijek smo se pitali u Kliničkom centru čime se ti ljudi bave. Tih 57 ljudi prima vrlo visoke plaće, bave se samo tenederima za nabavke lijekova, a nikada nemamamo dovoljno lijekova koje oni nabavljaju. Jako loše za građene, za bolesnike je činjenica da oni prave liste čekanja, pa kad se prijavite tada vas oni stave na tu listu. Međutim, bolest ne može čekati taj momenat da oni vas stave na listu čekanja i da dobijete lijeke iz prostor razloga što postoji vremenski okvir za liječenje, pacijent u tom periodu mora dobiti citostatik koji mu je potreban. Kada izađe iz tog vremenskog okvira onda je sasvim svejedno hoće li ga dobiti. To je onda najčešće vrlo kasno. Ja sam u više navrata pokušala napraviti inicijativu da svi Klinički centri koji se bave primjenom takve terapije, preuzmu nabavku citostatika jer niko ne zna bolje od ljekara na Onkologiji koliko i kojih citostatika će trebati. Mi smo pratili dinamiku obolijevanja, vrste raznih karcinoma u kojoj učestalosti se oni pojavljuju, i ondabismo prema tome mogli praviti bolje nabavke. Nažalost, nikada nismo dobili tu mogućnost, pa evo nažalost pacijenti su bez citostatika – naglašava Izetbegović.
Naglašava kako je menadžment KCUS-a dok je ona bila na njegovom čelu imao problem s manjkom radnika iz prostog razloga što nam je od Vlade Kantona Sarajevo bio nametnut dugogodišnji moratotij.
-Taj moratorij važio je samo za Klinički centar jer su sve druge zdrastvene ustanove zapošljevale ljude bez sistematizacije, bez konkursa, bez ikakvog transparentnog procesa. Dovoljno je samo da pogledate zadnji revizorski izvještaj Opće bolnice koji egzantno pokazuje da su primljena 52 uposlenika bez konkursa! Kliničkom centru to nisu dozvoljavali ni sa konkursom. Dakle, nismo mogli zamijeniti ni one uposlenike koji su umrli, koji su otišli u penziju, taj biološki odlazak ljudi iz KCUS-a. Ali, i pored toga nismo imali ovakve liste čekanja i pružali smo mnogo kvalitetniju uslugu jer smo imali veliki napor. Mislim da smo uputili 13 urgencija i zahtjeva prema Vladi Kantona Sarajevo i svaki put su nas odbili – govori Sebija Izetbegović.
Prokomentirala je stalne pritiske koji su vršeni na nju, menadžment koji je vodila, optužđbe da nije dobro radila svoj posao…
-Najbolje će to procijenti pacijenti, njihove porodice. Oni znaju ko radi dobro posao, a ko ne. Ja sam odlično radila svoj posao i mislim da je sasvim očigledno u ovom kratkom periodu otkad mene nema, da je situacija mnogo lošija u Kliničkom centru. To je više nego očigledno. Građani će sami procijeniti – zaključuje prof. Sebija Izetbegović, bivša generalna direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
