Piše: Semir Imamović
Egipatska islamska javnost gotovo je jednoglasna da je priklanjanje Hizb-u-nura pučistima, pod izgovorom očuvanja jedinstva i sprječavanja krvoprolića, bio ključni faktor za uspjeh državnog udara, potpunog razbijanja islamskog političkog bloka i protjerivanja proislamskih partija iz političkog i društvenog života Egipta. Naime, poznato je da je Hizbu-n-nur prvi u javni diskurs uveo pojam ”ihvanizacija zemlje”, što su pučisti kasnije vješto ikoristili kao svoj glavni argument u ubjeđivanju naroda da njihova borba, koja jeste u suštini i antiislamska i antidržavna, nije usmjerena protiv islama nego protiv ”ihvanizacije”. O ovome i mnogim drugim ”grijesima” Hizbu-n-nura otvoreno je progovorio poznati selefijski šejh i daija Muhamed Bisjuni u svojoj zadnjoj džumanskoj hutbi. On je tom prilikom, između ostalog, kazao: ”Ne povodite se za strankom Nur koja za sebe voli kazati da djeluje u ime i u skladu sa selefijskim menhedžom (programom). Oni nas pozivaju da ostanemo u svojim kućama i ne izlazimo na ulice, jer je ovo navodno vrijeme fitne (smutnje). Istina je jasna: Hizbu-n-nur je izgubio svoj moralni i vjerski kredibilitet. Oni su, zbog onoga što čine, postali tijelo bez glave i duše. Zato kažemo: ”Dovoljan nam je Allah i divan je On Gospodar. Oslanjamo se samo na Njega.” Vi iz stranke Nur ste, u vrijeme Mursijeve vladavine, punili glave Egipćanima pričom o ”ihvanizaciji Egipta”. Vi ste prvi upotrjebili tu kovanicu i širili je među ljudima. Zatim ste, bivšu vlast, optužili da je otvorila vrata šiiskim misionarima i upozoravali egipatsku javnost na sveprisutni problem ”šiizacije Egipta”. Gdje ste sada da upozorite Egipćane na stvarni problem ”sekularizacije egiptaskog društva” i ”vladavine vojne diktatutre”? Gdje ste bili kada su ubijani nedužni ljudi? Vi ste se bacili u skute onima čije su ruke uprljanje muslimanskom krvlju. Kako ćete Allahu dati dževab za to? Bojte se Allaha u pogledu vašeg selefizma, u pogledu egiptaskog muslimanskog naroda i budite sa većinom, a ne protiv nje. Vratite se u muslimanski saff i ne razbijajte ga. Mi znamo da vam je omladina, koja je shvatila ko ste i šta ste, hvala Allahu, masovno okrenula leđa. Molimo Allaha da nam podari strpljenja u ovim teškim iskušenjima i pomogne nas na putu istine.” Od neprocjenjive je važnosti da u islamskom ummetu, a posebno u okolnostima kakve trenutno vladaju u Egiptu i drugim arapsko-muslimanskim zemljama, i pored mnogobrojnih problema i razmimoilaženja među ulemom, postoje učenjaci koji će, ne bojeći se ljudskog prigovora i na hajući za ljudski hator, napraviti jasnu distinkciju između uzvišenih i nedodirljivih islamskih principa i indvidualnih ljudskih interpretacija tih principa, i praksi, koje se često poistovjećuju sa islamom, a u biti nemaju ništa zajedničko sa islamom, štaviše, u određenom smislu, predstavljaju skrnavljenje nepatvorenog i autentičnog islamskog učenja, u skladu sa riječima Uzvišenog: ”I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.” (Prijevod značenja, Alu ‘Imran, 104.)
