Podržao je odluku visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini kojom se uvodi postizborna promjena u načinu na koji glasovi određuju ishode. Ovo ide u prilog etnonacionalističkim političkim partijama koje su povezane s Moskvom.
Amerikanci otkazuju kosovske ministarske posjete sa američkim zvaničnicima.
Washington želi da premijer Kosova odloži insistiranje na kosovskim registarskim tablicama u sjevernim općinama njegove zemlje sa srpskom većinom, bez garancija da će dalje odlaganje donijeti poštovanje.
Sve ovo izgleda nepovezano, možda čak i nasumično i nevažno. Ali nije ništa od toga.
Sve je u vezi s Beogradom – piše profesor Daniel Serwer u svom najnovijem blogu.
On podsjeća da za Bidenovu administraciju Beograd je “polazna linija”.
Serwer podsjeća i da je aktuelni američki predsjednik “bio snažan pristalica borbe Kosova za oslobođenje od Srbije”.
“Ali on je odavno odlučio da je Beograd najvažniji na Balkanu.
Svjedočio sam u Senatu prije više od 15 godina pred njim. On je jasno stavio do znanja da podržava ulazak Srbije u proces pridruživanja EU, iako je u to vrijeme bilo očigledno da ta država ne ispunjava nikakve uslove.
-Biden je vjerovao da će evropski pravac Srbije biti ograničavajući za tu zemlju”, piše Serwer.
Navodi da je dolaskom u Bijelu kuću Balkan prepustio State Departmentu.
A u toj instituciju “ključni ljudi vjeruju da je predsjednik Srbije ozbiljan u opredjeljenju da njegova zemlja uđe u EU”.
“Također, ozbiljno ih brine boljitak Srba u susjednim državama.
Pacificiranje Srbije postalo je cilj američke politike”, piše Serwer.
Tvrdi da je Gabriel Escobar nedavno je primio srbijanskog diplomatu koji je iskoristio priliku za izrazito nediplomatske primjedbe o Crnoj Gori.
Serwer ističe i stav da State Department navija za Vučićevu nepotrebnu inicijativu koja izaziva podjele – Otvoreni Balkan.
Poznati američki analitičar balkanskih prilika naglašava i da je malo dokaza da je Vučić ozbiljan po pitanju EU.
Napredovanje te zemlje prema Briselu je na tehničkoj ravni, ali da nema ni pomaka u tzv. Kopenhagenškim kriterijima.
A oni se odnose i na postojanje demokratskih institucija, slobodnih medija, nezavisnost sudstva, vladavinu prava i otvorenu, tržišnu ekonomiju.
“Srbija je postigla mali napredak u ovim oblastima, a u nekima je krenula unazad.
Također nije uspjela uskladiti svoju vanjsku politiku s politikom EU, posebno, ali ne samo u vezi sa sankcijama Rusiji”.
Serwer početak svog teksta o pogrešnoj američkoj politici na Balkanu posvećuje susretu Aleksandra Vučića sa izaslanikom Ramzana Kadirova, zloglasnog lidera Čečenije i porukom predsjednika Srbije da rusko-srpsko prijateljstvo ne može ništa uništiti.
Potom upozorava da Vučićev režim, kroz „srpski svet“ provodi projekat objedinjavanja. Isto kao što je plan ruskog svijeta Vladimira Putina.
“Vučić je tražio i uglavnom postigao dominaciju nad srpskim zajednicama na Kosovu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. U sve tri države, ruski “hibridni rat” pomaže Srbiji da se zalaže za de facto ako ne i de jure podjelu tih zemalja. Vučić ima za cilj da ograniči autoritet državnih struktura svojih susjeda i stvori srednji nivo vlasti u kojem dominiraju Srbi.
To je suština “problema registarskih tablica”.
Serwer dalje navodi i da se Amerika, nakon završetka Hladnog rata, nadala čitavoj i slobodnoj Evropi.
“To se neće dogoditi uskoro. Evropa se dijeli između sfere NATO-a na zapadu i sfere kojom dominiraju Rusi na istoku.
Srbija se odlučuje da ostane u sferi u kojoj dominiraju Rusi, zajedno sa Bjelorusijom i onim što Moskva može zadržati u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji.
Beograd se također nada da će održati dotok sredstava za pristupanje EU koje dobija od Brisela.
To bi trebalo da finansira pripreme za eventualno članstvo, ali Srbija to koristi da podstakne ekonomiju kojom dominira država.
Nivo vlasti u susjednim državama koje kontroliraju Srbi bit će posebno koristan Moskvi.
Rusi će ga koristiti za destabilizaciju sadašnjih i budućih članica NATO-a. To će dalje proširenje Alijanse učiniti rizičnim”, analizira Serwer dalje.
Odgovarajući na pitanje šta nije u redu sa politikom Vašingtona na Balkanu, on odgovara da je ona loše zamišljena jer je zasnovana na pogrešnim pretpostavkama o evropskim ambicijama Srbije i njenim aktivnostima u susjednim jurisdikcijama.
Ističe i da se američka politika loše provodi, da nema opravdanja za njen angažman na nametanjima izmjena Izbornog zakona Christiana Schmidta u izbornoj noći, da se ne može opravdati stajanje iza “srpskog sveta” zbog opasnosti koje taj projekat predstavlja za susjede Srbije i potencijalne saveznike SAD.
“SAD se trebaju vratiti balkanskoj politici koja bi podržavala suverenitet i teritorijalni integritet svake od balkanskih država, kao i poštovanje ljudskih prava njihovih građana. To bi trebalo da uključi i njihovo pravo da demokratski, bez miješanja Beograda, odluče na kojoj strani nove linije koja dijeli Evropu oni hoće biti.
Možemo se nadati da će se Srbija predomisliti u vezi sa Rusijom, ali za to će biti potrebno strateško strpljenje, a ne udovoljavanje Beogradu”, zaključuje Serwer.
