Sud Bosne i Hercegovine 7. februara potvrdio je optužnicu koja optuženu Višnju Aćimović tereti da je počinila krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Ona je, prema optužnici, početkom juna 1992. godine na lokalitetu između Metališta i Zalukovlja zvani Mračni dol koje se nalazi u neposrednoj blizini logora Sušica, općina Vlasenica, bez službenog položaja u vojsci Srpske Republike BiH, svjesno i voljno, zajedno s više naoružanih NN pripadnika VRS-a, učestvovala u ubijanju 37 muškaraca bošnjačke nacionalnosti koji su na to mjesto dovezeni autobusom iz zatvora koji se nalazio iza zgrade suda u Vlasenici, saopćeno je iz Suda BiH.
Višnja Aćimović je sestra aktuelnog načelnika Opštine Vlasenica i bivšeg zastupnika SNSD-a u NS RS-a Miroslava Miće Kraljevića.
Kraljević je bio komandant takozvane specijalne policijske jedinice čiji su pripadnici silovali, pljačkali, ubijali i zatvarali vlaseničke Bošnjake. Iako je prošlo četvrt stoljeća i iako je njegovo ime često spominjano na haškim i suđenjima pred Sudom BiH, Kraljević nije odgovarao za ono što je činio u ljeto 1992. godine.
Mićo Kralj, SDS-ov konvertit, godinama je jedan od najutjecajnijih ljudi u ovom dijelu BiH. Kako zbog svojih političkih veza, tako i zbog imidža borca i patriote kojeg je gradio u ratnim godinama. S početkom agresije na BiH imenovan je na dužnost komandanta takozvane specijalne jedinice policije. Zbog toga se Kraljevićevo ime i prezime dugo već dovodi u vezu s ratnim zločinima počinjenim u ovom gradu. No, istrage, barem zvanično, i optužnice nije bilo. Njegovi će politički protivnici iz Vlasenice ustvrditi kako je na slobodi samo zato što je, kao zaštićeni svjedok, pomagao u istragama protiv svojih nadređenih.
Kraljević je prije par godina učestvovao u kidnapovanju Laze Vidakovića.
Naime, Kraljević, u to vrijeme narodni poslanik SNSD-a, u Narodnoj skupštini Republike Srpske, priznao je da je u jesen 2010. godine učestvovao u otmici Laze Vidakovića, odbornika “Naše stranke” u Skupštini opštine Osmaci.Potom je sklopio sporazum o priznanju krivice sa Okružnim tužilaštvom u Banjaluci i uslovno je kažnjen sa 4.000 KM.
Kraljević je, zajedno sa Branislavom Boškovićem, tadašnjim SNSD-ovim načelnikom opštine Osmaci, kidnapovao odbornika Vidakovića.
Vidakovića je 1. septembra 2010. godine oko 17 sati izvjesni Pero Radić, Boškovićev prijatelj, pozvao da se nađu u kafani na području Kalesije. Radić ga je, kako je tvrdio, pokušao ubijediti da razgovara s Boškovićem, nudeći mu i novac da pređe u tabor njegovih odbornika. Potom je u kafanu došao sam Bošković, tražeći da pređe kod njega, kako bi formirali novu skupštinsku većinu. Vidaković je ponudu odbio.
Dvojica momaka strpala su ga u službeni automobil opštine Osmaci, kojim je upravljao Bošković , i odatle ga odvezli do Drine, u okolini Kozluka, gdje su ga čamcem prebacili na drugu stranu. Bošković je, navodno, prešao automobilom preko granice i sačekao ih s druge strane obale, odakle su ga prebacili u trospratnicu u okolini Beograda. U toj kući čuvala su ga dvojica momaka koji su govorili ekavicom, kako je svjedočio Vidaković.
Njegovo zatočeništvo u Srbiji, kako se ispostavilo, organizovao je Miroslav Mićo Kraljević. Nakon nekoliko dana Vidaković je ostao sam u kući, iskoristio priliku i pobjegao kroz prozor. Pošto je imao nešto novca kod sebe, uspio je da se prebaci do Novog Sada, potom do Kamenice, pa preko Banje Koviljače do Malog Zvornika, gdje ga je sačekao zet, koji mu je donio lične dokumente, da bi se mogao vratiti u BiH.
Slučaj je okončan sramnim sporazumom o priznanju krivice i kaznom od 4.000 maraka, a još sramnije je da se ni tada ni danas niko iz SNSD-a nije ogradio od Kraljevića i njegovog nedjela.
