Džemila Hadžić, supruga Safeta Hadžića, 18. april 1992. godine uvijek će pamtiti. To je dan kada je izgubila svog životnog saputnika i sama sa troje maloljetne djece ostala u vihoru rata.
– Ostala sam sama, ali znala sam da se moram boriti zbog svoje djece. Almira je imala 16 godina, Nezir 12, a Amila tri godine. Sada se oni, hvala Bogu, brinu o meni. Istina, bilo je teško. Ustanem ujutro i sama sebe pitam odakle da počnem, ali Bog mi je dao snage da i uspijem – kazala je Džemila sa suzama u očima.
Kaže da svog Safeta nikada neće zaboraviti.
– On mi nije bio samo muž, on je meni i roditelje zamijenio. Uvijek ću pamtiti njegovu plemenitost i staloženost. Bio je nasmijan i u najtežim trenucima. Nije dao čovjeku da se naljutiš na njega – istakla je Džemila, zahvaljujući svima koji nisu zaboravili njenog Safeta.
Članovi porodice Hadžić, Safetova djeca i unučad, brojni saborci, članovi boračkih udruženja, federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević, kantonalni ministar za boračka pitanja Mujo Fišo, načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić, te predstavnici općinskih vijeća, sarajevskih općina i drugi građani polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe odali su počast rahmetli Safetu Hadžiću, koji je život izgubio braneći Bosnu i Hercegovinu, u akciji izuzimanja naoružanja u fabrici namjenske industrije “Pretis“ u Vogošći.
Federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević cvijeće je položio sa sinom rahmetli Safeta Nezirom Hadžićem i Safetovim unucima.
– Ovo je naša poruka agresorima na BiH da je nisu uništili, i na ovaj način sjećamo se naših najboljih sinova, narodnih heroja, naših šehida i poginulih boraca koji su dali svoje živote za odbranu BiH, za slobodu njenih građana i odbranu vrijednosti suživota svih građana na ovom prostoru po kojem je BiH bila poznata – istakao je Bukvarević, navodeći da je njihov značaj nemjerljiv, te da se bosanskim šehidima i borcima nikada nećemo moći odužiti.
Saborac rahmetli Safeta Hadžića Vahid Ahmetspahić, predsjednik Patriotske lige Novi Grad Sarajevo, kazao je da je imao sreću da 90-ih godina upozna Hadžića i da zajedno s njim bude u prvim danima pripreme odbrane Sarajeva.
– Naš zadatak je bio da okupljamo patriote. Safet Hadžić je slika jednog ljudine, Bošnje, Bosanca. On je bio vjernik, a volio je sve ljude, bez obzira koje su vjere bili. Nije nikoga razdvajao, za njega su svi bili isti. Insistirao je da se poštujemo i držimo zajedno. Često je kazivao da moramo svi zajedno da živimo – prisjeća se Ahmetspahić.
Faktor.ba
