Unsko-sanski kanton danas se prisjeća Adila Bešića, koji je, uz generala Izeta Nanića, jedini s područja USK ponio najviše ratno priznanje, titulu narodnog heroja.
Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, napustivši profesionalnu službu u JNA, Adil Bešić se priključuje Teritorijalnoj odbrani RBiH u Bihaću gdje ga raspoređuju na mjesto komandanta Odreda TO “Vrsta”.
Kao perspektivni oficir, izviđač, obavještajac i poznavalac tri strana jezika, svoje organizacione sposobnosti i svojevrsnu hladnokrvnost, pokazuje u prvoj akciji, spriječivši prolazak konvoja JNA kroz Bihać s tenkovima, čime im odašilje poruku da ih na ovim prostorima čekaju jake i organizirane jedinice koje će im se suprotstaviti.
Nešto kasnije, dana 12. juna iste godine, sa svojim saborcima oslobađa prvu teritoriju u BiH, Bugar, izlazi na rijeku Koranu i osigurava granicu sa R Hrvatskom, koja je zadržana do kraja rata. Prva je ovo teritorija, koju je oslobodila A R BiH.
Pored stalne borbe za očuvanje linija na Srbljanskom platou i drugih linija oko Bihaća, briljantna akcija izvedena je i 22. septembra, na Lohovskim brdima. Zaplijenjena su tada dva neprijateljska topa, kojima je sijana smrt po bihaćkim ulicama.
Ne štedeći život, Adil je uvijek bio ispred svojih boraca. Poginuo je na borbenoom zadatku na Grabežu, kada je želeći da zaštiti naše borce, samoinicijativno krenuo da poskida mine, koje je postavio duž neprijateljske linije.
Adilovo srce prestalo je da kuca 28. novembra 1992. godine. Za hrabrost i izuzetne zasluge u organizaciji otpora posthumno je odlikovan ratnim priznanjem Zlatni ljiljan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata u činu majora ARBiH. Njegova djela, ljudskost, patriotizam i ljubav prema domovini nastavili su živjeti kroz sve koji su ga odmah po dolasku u ovaj grad zavoljeli i koji neće dopustiti da se njegov ratni put ikada zaboravi.
