U selu Kljuna pokraj Nevesinja obilježena je 32. godišnjica zločina nad Bošnjacima u općini Nevesinje.
Brojni Nevesinjci su se okupili na Spomen obilježju pored džamije, na kojem su ispisana imena 507 ubijenih civila i boraca sa područja Nevesinja.
Progon Bošnjaka iz nevesinjskih sela je počeo u junu 1992. Civilno stanovništvo se povlačilo sve dublje u vrleti planina Velež i Crvanj odakle su gledali kako agresor njihova višestoljetna ognjišta pali. Stari, bolesni, i nekoliko porodica je ostalo u svojim kućama, nadajući se da će preživjeti, jer nikome ništa nisu bili krivi.
Komšije, uz pomoć paravojnih jedinica iz Srbije i Crne Gore su ubijali bošnjačko stanovništvo koje su zatekli u svojim kućama. Najstarija žrtva je imala 92 godine, a najmlađa beba sedam dana. Nevesinje je po procentu ubijenih stanovnika, odmah iza Srebrenice. Nesrpsko stanovništvo nevesinjskoga kraja ubijano je na različitim mjestima, pretrpjeli su i brojna zatočenja i silovanja. Još se traga za više od 100 ubijenih Bošnjaka.
Šerif Bojčić, predsjednik Udruženja Povratkom za BiH, naglasio je da su tijela Bošnjaka Nevesinja pronađena u 22 masovne grobnice što dovoljno govori o zločinu u ovom dijelu BiH.
– Tijela 119 osoba još nisu pronađena. Svi objekti Bošnjaka vjerski i drugi su zapaljeni i srušeni. Svjedočimo da je ovdje učinjen zločin prema svemu bošnjačkom i činit ćemo to sve dok ova imena iza nas, uklesana u spomen ploču stoje ovdje, rekao je Bojčić i naglasio da su ovo historijske činjenice ma koliko se zločinci trudili da negiraju i zločin i počinioce.
Preko 3.000 Bošnjaka je u junu 1992. napustilo domove. Ostavili su neobranu ljetinu, stoku, imanja. Mnogi nisu živi stigli do Konjica ili Mostara.
Predsjednik udruženja preživjelih genocida u Srebrenici Salih Mulalić je podsjetio na stradanje u Srebrenici i istu matricu po kojoj su ubijani svi koji su imali bošnjačko ime i prezime širom BiH.
Potpredsjednik FBiH Refik Lendo je istakao značaj obilježavanja važnih datuma, podsjećanja na žrtvu koju su podnijeli naši očevi i majke, braća i sestre, nene i djedovi.
– Istina je da je izvršena agresija na BiH, da su ovdje civili stradali i da se mi nismo spremali za rat. Istina je i da su dušmani počinili ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid i to ne da je naša tvrdnja nego tvrdnja i međunarodnih sudova. Pored istine, moramo govoriti i o pravdi. Pozivamo sve one koji znaju da otkriju gdje su ukopana tijela Bošnjaka za kojima se i danas traga, jer porodicama bol i tugu može umanjiti samo mir i smiraj duša njihovih najmilijih. Oni koji su počinili zločin, trebaju odgovarati, poručio je Lendo koji je pozvao na suživot, jer na ovom prostorima su stoljećima svi živjeli u miru i skladu.
Nerin Dizdar, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica, naglasio je da je neophodno da se svi nivoi vlasti zapitaju šta su i koliko učinili za povratak onih koji su slobodu pronašli u Podveležju, ratne 1992.
– Pitanje za sve nas je, šta činimo kako bismo žrtvama odali počast? Počast ubijenima je pažnja i podrška preživjelima, srodnicima ubijenih. Državu imamo i ona je naša, ali naroda ovdje je sve manje. Zadatak svih nas koji smo dužnosnici je da učinimo sve da svaki čovjek ostvaruje sva svoja prava na svakom pedlju naše države. Nevesinje je odmah iza Srebrenice po procentu ubijenih stanovnika. Preživjeli su doslovno pobjegli ispod noža agresora, putem spasa koji je završavao u Podveležju. Nije učinjeno dovoljno da se ljudima vrate sloboda i sigurnost, a to su im oduzimali i svi oni koji uslovljavali pomoć za povratak protivuslugom bilo koje vrste. Slobodu su oduzimali svi oni od nas koji se ponašaju kao vladari a ne sluge svih vas. Uvjeren sam da Nevesinjci imaju volju da obnove imanja, vrate se. Mi moramo poduzeti poduhvat vraćanja života i Bošnjaka u Nevesinje, to je obaveza svih nas, poručio je Dizdar.
