Piše: Jusuf Kapić
Tako taj međunarodni sud, kao i domaće sudove u procesu kažnjavanja ratnih zločinaca, vidi većina srpskih političara i u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Nedavno je srbijanska premijerka Ana Barnabić ustvrdila da Haaški sud nije objektivno sudio jer „nije doprinio pomirenju naroda u regiji“. Istu je tvrdnju za N1 ponovio ovih dana i srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.
Obje izjave, po već uobičajenom pravilu, pozivaju se na činjenicu da je za zločine osuđeno najviše Srba. Svakako – to je tačno. I ta činjenica bi trebala biti polazna tačka Srbima, prije svega, za pitanje: Zašto je tome tako? I za šta su ti Srbi osuđeni?
Umjesto da presude i naslijeđe Haaškog suda iskoriste da svoj narod i buduće generacije suoče sa nedavnom mračnom prošlošću, srpski političari u tome jednostavno vide neku globalnu zavjeru. I upravo oni takvim tumačenjem svaljuju krivicu zločinaca iz reda Srba na sve Srbe.
Međunarodni krivični sud za razne zločine u bivšoj Jugoslaviji nije osnovan da stvara mirniju Bosnu i Hercegovinu nego da kažnjava ratne zločine i ustanovi istinu. Istina treba služi budućim generacijama da odgovorno i moralno grade zajedničko društvo, a kazna služi kao mala moralna zadovoljština žrtvama i kao upozorenje onima koji bi opet činili zločine.
Ivanić proceusiranje ratni zločina vidi upravo drukčije. „To je praksa koja traje godinama i zbog toga po meni taj sud nije uradio ono što je trebalo da ostavi iza sebe, mirniju političku situaciju“, kazao je Ivanić u kontekstu iščekivanja presude Ratku Mladiću 22. novembra.
Dotakao se Ivanić i očekivane pravosnažne presude političkim i vojnim liderima Herceg-Bosne, krajem ovog mjeseca.
„U BiH postoji jako puno otvorenih pitanja, posebno u odnosu Bošnjaka i Hrvata i presuda Jadranku Prliću i ostalima će, kakva god bude, proizvesti ogromne tenzije i dalje produbljavanje te krize.“
Opet tumačenje sudskih odluka u svjetlu dnevno-političkih odnosa. Dovraga, zašto te haaške sudije ne uvaže činjenicu da će pravosnažna presuda za udruženi zločinački poduhvat Herceg-Bosne otežati političku borbu Dragana Čovića? Zaista neodgovorno od strane sudija.
Šta sudovi za ratne zločine treba da rade? Prije svake presude upitaju Aleksandra Vučića, Kolindu Grabar-Kitarović, Mladena Ivanića, Milorada Dodika i Dragana Čovića: Gospodo, hoće li ova presuda ugroziti Vaše političke interese ovih dana?
Posao suda nije pomirenje naroda. Ali može biti polazna tačka za taj posao, koji je zadatak odgovornim političkim liderima. Međutim, papagajskim ponavljanjem o broju osuđenih Srba i mitomanskim naricanjem o nekoj globalnoj nepravdi, srpski lideri samo i dalje ukopavaju srpski narod u glib moralne odgovornosti za ratne zločine.
Nisu Bošnjaci od Haaškog suda tražili da zarad njihovih političkih interesa utvrdi genocid u Srebrenici i osudi vojni i politički vrh Republike Srpske za njega i druge zločine širom države, od progona do ubijanja. Bošnjaci bi najsretniji bili da Haaški sud nikada nije ni morao postojati, jer je upravo ovaj narod podnio najteže i najbrutalnije zločine.
Haaški sud je samo utvrđivao činjenice o Srebrenici i drugim stratištima na osnovu optužnica, koje, opet, nisu podizali Bošnjaci, nego tužioci Tribunala s mandatom Vijeća sigurnosti UN-a, kao najvišeg globalnog političkog tijela.
Ipak, haaške presude mogle bi doprinijeti pomirenju i tom famoznom „relaksiranju“ odnosa kada bi ih Ivanić i njemu slični konačno prihvatili i rekli: Da, tako je bilo, i zapitajmo se zašto, i učinimo sve da naša djeca ne slave generale i oficire koji su naređivali ubijanje tuđe djece.
Stalnim relativiziranjem zločina i spuštanjem pravde u političko blato, pukim prebrojavanjem broja kažnjenih Srba, bez pitanja „zašto“ i „za šta“ su ti Srbi kažnjeni, srpska politika i u Srbiji i u BiH samo gura srpski narod u historijsku i moralnu propast.
Umjesto da svom narodu objasni i kaže da je, primjerice, vojska i policija u njegovo ime u par dana strijeljala preko 8.000 muškaraca i dječaka, potom ih bagerima zakopala, pa par mjeseci poslije prekopala s ciljem da ih sakrije, Ivanić i razni ivanići već godinama ispaljuju mitomanske floskule, gurajući srpski u narod u još jedan suludi ciklus mržnje prema komšijama.
(Bportal.ba)
