Autor: Agencija PATRIA
Pred Sudom BiH nastavljeno je suđenje Atifu Dudakoviću, legendarnom generalu i bivšem komandantu Petog korpusa Armije RBiH. Svjedokinja Tužilaštva BiH Ljiljana Novaković, medicinska sestra ispričala je kako je iz rodne Krnjauše otišla u Bosanski petrovac 24. aprila 1992. godine, a gdje je ostala do 14. septembra 1995. godine kada je izbjegla sa sanitetskim vozilom do Sanskog Mosta.
„Taj dan je bilo strašno granatiranje, vojska, civili, jedan opći haos. Svi su u koloni bježali“, kazala je Novaković.
Ispričala je da je u Krnjauši ostao njen stric Ilija Stupar koji je bio 1903. godište, a čiji posmrtni ostaci još nisu nađeni.
Ova svjedokinja advokatu Asimu Crnaliću je kazala da su izmiješano vojska i civli bježali, a da je bilo i užasno granatiranje. Advokatica Ermina Čavkić tražila je od svjedokinje da kaže da li su putem radija čuli da napreduje Hrvatska vojska na drvarskom ratištu, na šta je svjedokinja potvrdno odgovorila.
Kazala je i da je popodne pala granata na Dom zdravlja, nakon čega su sanitetima izbjegli, a da su granate stizale iz pravca Drvara i Bihaća.
S obizrom da je advokatica Čavkić imala pitanja za svjedokinju a u vezi njenog obavljanja posla u Domu zdravlja kada je riječ o odnosu prema Bošnjacima i šta je bilo s njima do te 1995. godine, predsjedavajuća Sudskog vijeća Željka Marenić ponovo je zabranila pitanja na tu temu, govoreći da se ne ide van okvira optužnice.
I u nastavku procesa u više navrata zabranjivana su ovakva pitanja koja se odnosi na period 1992-1995. godine, a reagirala je i advokatica Mirna Delalić, istaknuvši da pirje 1995. godine je bila 1994., 1993. itd.
„Nešto je prethodilo toj 1995. godini. U ratnim zločinima dopušten je background“, kazala je Delalić.
I advokat Ifet Feraget se pridružio ovim navodima istaknuvši da je opće prihvaćeni stav međunarodnih pravosudnih institucija da se ratni zločini moraju blagovremeno procesuirati, a ovdje je opsada Bihaća netaknuta.
„Da li će nam biti uskraćeno pravo da u korist vlastite tvrdnje diskreditiramo svjedoke“, kazao je Feraget, a Marenić je odgovorila „da smo tek na početku suđenja, te da ćemo vidjeti šta dalje“.
Druga svjedokinja Slavka Stipić svjedočila je o neposrednim saznanjima o smrti oca Miće i brata Dušana koji su ostali u selu Oraško Brdo u Bosanskom Petrovcu. Posmrtni ostaci su pronađeni 2013. godine, a odbrana prvooptuženog je istakla da je patolog ustanovio da se ne može utvrditi način smrti. Svjedokinja je spominjala sela sa većinskim srpskim stanovništvom, a na pitanje advokata da li zna za Orašac, kazala je da zna, ali da nikad tamo nije bila.
„Tu su većinom bili muslimani. I u Ripču su živjeli muslimani i Srbi. Ne znam što su otišli, niko ih nije tjerao“, kazala je ova svjedokinja advokatima.
Stipić je bila udata u Ripču, a Krajina i danas pamti logor koji je bio u ovom mjestu, u kojem je bilo zarobljen 281 Bošnjak, od čega ih je 131 ubijeno!
Interesantno je da se ova svjedokinja nije mogla sjetiti okolnosti iz 2017. godine kada je davala izjavu u Prijedoru, a u kojoj stoji da je ranije već davala iskaz na ove okolnosti. Tužiteljica Marijana
Čobović kazala je da ni Tužilaštvo nema taj iskaz, ali je Sudsko vijeće donijelo odluku da zatraži taj iskaz službenim putem. Odbrane su istakle da ovo nije usamljen slučaj neobjelodanjivanja dokaza, čime su optuženi u situaciji da imaju nepravičnog suđenje.
Nastavak suđenja zakazan je za 6. januar. Tužiteljica je, s obzirom d aje Badnji dan, predložila čitanje izjava svjedoka koji su preminuli. Interesantno je da je pročitala svejdoka čiji je iskaz već pročitan, a na šta je upozorio advokat Feraget.
Tužilaštvo BiH sumnjiči Dudakovića s Ekremom Dedićem, Ibrahimom Šiljdedićem, Safetom Salihagićem, Adisom Zjakićem, Redžepom Zlojićem, Samirom Solakovićem, Fatmirom Muratovićem, Muharemom Aleševićem, Huseinom Balagićem, Ejubom Koženjićem, Ibrahimom Nadarevićem i Saidom Mujićem za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bosanske krajine.
