Piše : Sead OMERAGIĆ /Patria
Sinoć su na Aerodromu Sarajevo uhvaćeni ruski državljani koji su povezani sa terorizmom. Vraćeni su u Istanbul, odakle su i došli. Vraćen je sa granice i jedan državljanin Srbije. Ovdje se odavno govori da se velike sile sukobljavaju za prevlast na Balkanu. To je potpuno očito. Više nego indikativno je da se to događalo dva dana uoči sarajevskog Samita premijera Zapadnog Balkana. Poluge za upravljanje ovom zemljom počesto su izvan nje. Ovdje su pozicionirana kamenja koja te poluge redovno ruše na put Bosne i Hercegovine u bolju budućnost.
Danas su Sarajlije doživjele neke od ratnih slika.
Ministar sigurnosti Dragan Mektić: „Preduzimat ćemo sve radnje, od pune snajperske pokrivenosti cjelokupnog skupa do poduzimanja svih drugih mjera“.
U Bosnu i Hercegovinu se nesigurnost redovno unosila. Od kraja rata naovamo napetosti su se redovno u ovu državu gurale, onda se tvrdilo da je BiH prijetnja miru i da je zemlja nestabilnosti. Jesu li silni snajperi po Sarajevu neprilični za ovaj grad i državu ljudi čuvenih po gostoprimstvu. Odakle dolazi opasnost? Vlasti u BiH se paranoično ponašaju i rade isto ono što Vučićevi tjelohranitelji rade i po Srbiji, gdje su navodni atentati na njega nepresušna medijska tema.
Uvijek je aktuelno pitanje kakvi su motivi redovne, gotovo filmske produkcije i napetosti između Hrvatske i Srbije kad svaka njihova svađa završi tvrdnjama lidera tih država da je stanje u BiH loše i da u BiH može biti sukoba. Zašto se uopšte režiraju neozbiljne međusobne optužbe Beogada i Zagreba? Zašto se onda njihove međusobne prijetnje uredno dislociraju u Bosnu i Hercegovinu? Da li time i jedna i druga država izlaze ususret interesu samo jedne velike sile na Balkanu? Otkud prijetnje ratom ako su Dodik i Čović u stalnim i odanim zagrljajima?
Već dvije decenije govori nam se da sami trebamo naći rješenja dogovorima. Gdje je srpsko-hrvatski nesporazum ako su u isto vrijeme Dodik i Čović kao dva brata rođena? Ministar Mektić je prije desetak dana novinarima rekao da Dodikov kabinet sprema “neki udar” protiv premijera Srbije Aleksandra Vučića. To je jedina tvrdnja koju smo imali kao informaciju o neprijateljima Vučića u BiH.
Kad Čović tvrdi da je bogomdan da nas vodi u Evropu, pitamo se kakva je to Evropa u kojoj on posjećuje ljude provostepeno osuđene za udruženi zločinački poduhvat? Kad slavi godišnjicu Herceg-Bosne čiji su sljedbenici krivi za desetine masovnih zločina protiv čovječnosti. Ko uistinu izaziva probleme u Stocu i unosi nered i napetosti u BiH? Ministri iz susjedne Hrvatske su brutalno upali u Stolac i odmah ga proglasili „hrvatskim gradom“. Približno onome što su samo pokušali uraditi turski ministri u Holandiji pa su vraćeni na početne pozicije.
Šta god se mislilo paralela postoji, ali na teritoriju ove države se može izvesti i desant iz Hrvatske i Srbije i da Evropa to i ne primijeti kao problem.
U Bosnu iz Srbije upadaju četnici i postrojavaju se u Višegradu gdje su 1992. napravili masovne zločine nad Bošnjacima. Tako se unosi strah, nesigurnost i pravi nestabilnost. U ovom slučaju izgleda kao da neko proizvodi strah da bi izazvao nestabilnost. I u tom strahu i proizvodnji nestabilnosti ugrožena ličnost postaje glavna i važna zvjerka. Puni smo brige i straha za njegovu bezbjednost. Zašto, recimo, ministrima iz Hrvatske nije trebala snajperska pokrivenost u Stocu, nego su došli kao obični građani susjedne zemlje i održali prijeteće govore o ugroženosti Hrvata u tom gradu.
Proizvođači straha su počesto kontradiktorni. Izgleda da su oni snajperi opet postavljeni samo za Sarajlije i jedno tužno i mučno sjećanje.
