Piše: Ezher Beganović
Pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu(MSP), u tužbi BiH protiv “SRJ’, odnosno Srbije u jednoj fazi postupka 1996/1997. godine, Srbija je uložila kontratužbu u kojoj je tvrdila da je u BiH počinjen genocid nad Srbima.Ulaganjem kontratužbe srbija je priznala nadležnost MSP koju je do tada osporavala, pa je uvidjevši grešku ubrzo povukla svoju kontratužbu.
Zašto je u slučaju Mahmuljina i svih drugih optuženih Bošnjaka važna srbijanska “kontratužba” koja se pojavila pred Međunarodnim sudom pravde? U pomenutoj kontratužbi se tvrdi da je nad Srbima počinjen genocid u BiH i to na način da je navodni genocid nad Srbima bio dio politike BiH i politike Alije Izetbegovića. Srbijanski istražni organi su godinama vršljali po BiH, bukvalno ne postoji opština u BiH koja nije navedena u tom plagijatu od tužbe i ne postoji niti jedan političar ili komandant, od opštinskog do državnog nivoa, koji nije osumnjičen od srbijanskih organa za “genocid nad Srbima u BiH od 1991.-1995.”
Tribunal u Hagu odbio,a Tužilaštvo BiH prhvatilo
Sadržaj “kontratužbe” srbijanska strana predala je Tribunalu u Hagu ,te direktno, a poslije preko RS-a vršila pritisak na Tužilaštvo Tribunala da optuži Aliju Izetbegovića, političko rukovodstvo Bošnjaka, ali i rukovodstvo ARBiH i MUP-a RBIH. U srbijanskoj “kontratužbi”,pored Sarajeva, jedno od ključnih mjesta zauzimaju imzločini koji su se navodno dogodili prilikom vojne operacije u reonu sela Vozuća. Također, navedeni su navodni zločini nad Srbima u Srebrenici, navodni zločini nad Srbima u Goraždu, Bihaću, Tuzli, Tešnju, Zenici, Travniku, Mostaru, Maglaju, Konjicu, Bosanskom Brodu, Visokom, Kaknju, Derventi, Sanskom Mostu, Zavidovićima……
U slučaju navodnih zločina nad srbima u BiH, Tribunal u Hagu je optužio Rasima Delića za ne preduzimanja mjera kažnjavanja upravo u vezi sa vojnom operacijom u reonu Vozuće, Nasera Orića za navodne zločine u Srebrenici,a 1996. godine optužen je Zejnil Delalić, Hazim Delić,Landžo Esad i Zdravko Mucić. To su jedine tri optužnice Tribunala gdje su Srbi iz BiH žrtve od 96 optužnica koje je izdao Tribunal protiv 161 osobe.
Prilikom posljednje posjete udruženja iz RS-a Tužilaštvu BiH, Goran Salihović, glavni tužilac Tužilaštva BiH je javno rekao da je podigao preko 50 optužnica gdje su žrtve –Srbi, što, po njemu, nije uradio niti jedan dosadašnji tužilac Tužilaštva BiH.
Upravo Tužilaštvo BIH operativno koristi srbijansku “kontratužbu za genocid nad Srbima u BiH” sa procesa pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Sve što je Tribunal u Hagu odbio, sada se pokušava preko Tužilaštva BiH realizirati dokazivanjem da su Srbi, ustvari, žrtve protekle agresije na RBiH. Javnosti, ali i bošnjačkoj politici mora biti jasno da se ne radi o izjednačavanju tzv. strana u sukobu i relativizaciji zločina nad Bošnajcima, nego se radi o strategijskom pravnom prekrajanju istine o prošlosti, ali i naše budućnosti i dokazivanju da su Srbi žrtve u BiH, a da je bošnjačko političko rukovodstvo odgovorno za zločin.
Pri kraju istraga o generalu Atifu Dudakoviću
Pri kraju je i istraga protiv Atifa Dudakovića (glavni materijali upravo dolaze iz Srbije), ali i protiv drugih komandanata iz V korpusa ARBIH. Također, očekuju se optužnice i protiv lokalnih komandanata iz Zenice i Zavidovića, odnosno III korpusa,ali i komandata iz II korpusa,jer se radilo o zajedničkoj akciji oslobađanja Vozuće.
Na redu su optužnice za tzv.Veliki park i ponovo se otvara pitanje “Dobrovoljačke”,odnosno sve je spremno za veliku istragu u Sarajevu. Dovode se “ključni” svjedoci iz inostranstva.
U posljednje vrijeme izvršena je reorganizacija u Tužilaštvu BiH i Sipi. U Tužilastvo BiH srpska strana dala je najbolje tužioce,a bošnjački tužioci u najvećem broju samo ispunjavaju kriterij poslušnosti i ahbabluka sa Goranom Salihovićem. U Sipi je raniji direktor cementirao strukturu. Bivši šef departmana Sipe za istrage ratnih zločina se vratio u Tuzlu, a na njegovo mjesto pretendira da dođe Mario Kapetanović,čovjek koji je učestvovao u niz nezakonitih akcija, posebno u slučaju hapšenja i diskreditacije Šemsudina Mehmedovića. Poznate su relacije Kapetanovića sa HDZ-om i sa najokorjelijim zagovornicima “Herceg Bosne”. Kapetanović je više puta nagrađivan od strane Gorana Zupca sa kojim je zajedno uradio projekat formiranja timova na području BiH,s ciljem formiranja tima za Sarajevo i optuženja bošnjačkog političkog i vojnog rukovodstva.
Srbi su prezadovoljni radom Gorana Salihovića
Referendum koji je zakazao Dodik o Sudu i Tužilaštvu BiH je referendum pomoću kojeg se uspostavlja mehanizam za rušenje BiH.Tužilaštvo i Sud BiH su našli svoje mjesto u referendumskom pitanju upravo zbog Dodikove manipulacije da Sud i Tužilaštvo proganjaju Srbe za zločine kako bi dobio podršku birača. Niti jedan srpski predstavnik na bilo kojem nivou vlasti nije kritikovao ili politički napadao glavnog ružioca Gorana Salihovića, dok je sudija Medžida Kreso stalna meta napada iz manjeg bh. entiteta. Srbi imaju dosta razloga da budu zadovoljni djelovanjem Gorana Salihovića. On ne samo da se javno hvali da je podigao desetine optužnica u kojima su srbi Žrtve,nego ništa nije uradio da zaštiti bošnjačke žrtve i njihove interese. Najbolji dokaz je činjenica da se stotine zločinaca krije u Srbiji i Hrvatskoj, a da protokoli o saradnji ne znače ništa. Srbija i dalje drži potjernice protiv bh. patriota i samo je pitanje dana kad će neko opet biti uhapšen.
Hrvati su u Tužilaštvu BiH za vrijeme Vesne Budimir, kao šefa odjeljenja za ratni zločin Tužilaštva BiH, pokrenuli novu istragu protiv Sefera Halilovića, nešto slično što su Srbi uradili kada je Orić proglašen nevin od strane Tribunla. Istraga protiv Sefera Halilovića je još uvijek aktuelna i on je s pravom zabrinut, jer postoje velike šanse da uskoro bude optužen od strane Tužilaštva BiH.
Također, istražuje se Nedžad Ajnadžić za navodne zločine u Doboju (granatiranje) i za navodne zločine u “Silosu”, Šemsudin Mehhmedović za navodne zločine u Tešnju, Selim Bešlagić, Fikret MUslimović, Jusuf Pušina, Amir Ahmić, Dragan Vikić,Šefik Džeferovic…
Saff ćee uskoro objaviti sadržaj srbijanske kontratužbe “za počinjen genocid nad Srbima u BiH”, koja je korištena pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu,a kao dokaz da Tužilaštvo BiH realizira navode iz ove srbijanske podvale.
Tužilaštvo BiH samo oficire Armije R BiH tereti po zapovjednoj odgovornosti
Tužilac Goran Salaihović ovih dana podiže seriju optužnica za zapovjednu odgovornost protiv Bošnjaka, iako Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu po zapovjednoj odgovornosti od svog osnivanja. Prve optužnice za zapovjednu odgovornost su protiv Bošnjaka. Ovdje se ne radi ni o kakvom izjednačavanju zločina, nego su Bošnjaci ti koji su sada nakon 20 i više godina najodgovorniji za zločine počinjene u BiH. Dok za BiH ističe rok za reviziju presude pred Međunarodnim sudom pravde,Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu za genocid van Srebrenice. Da je suprotna situacija, srbijansko pravosuđe bi naštancalo do sada stotine presuda i “dokaza” i predalo ih Tribunalu u Hagu.
Nakon reforme pravosuđa u BiH i formiranja Suda i tužilaštva, nekoliko hiljada predmeta koje su Tribunalu u Hagu dostavila tužilaštva iz federacije BiH i druge institucije, koje se bave istraživanjem zločina, su preko Tužilaštva BiH prebačeni na područje Republike Srpske. Tužilaštvo BiH je za sebe odvojilo nekoliko desetina predmeta koje je označilo kao “vrlo osjetljive”, jer se radilo o navodnim visokim nivoima odgovornosti. Predmeti su prebačene zbog teritorijalne nadležnosti u RS. Danas imamo situaciju da se u ladicama u Banjoj Luci nalazi hiljade predmeta u kojima su počinioci zločina Srbi, predmeta koji su zadokumentovani u Federaciji i predati Tribunalu po Rimskim pravilima. Decenijski rad Bošnjaka na dokumetiranju genocida se preko noći i preko Tužilaštva BiH, nekritički i bez dodatnih mjera osiguranja našao u rukama vlasti RS-a. Riječ je oko 800 predmeta za koje je Trubunal dao saglasnost da se procesuiraju u BiH i preko 1000 predmeta za koje je Tribunal dao mišljenje da se trebaju dodatno istražiti. Svi navedeni predmeti od 2005.sukcesivno prebačeni u RS.Tu se završava priča o progonu zločinaca. Organi RS-a koji su od međunarodnih sudova označeni da su učestvovali u genocidu i u svim drugim zločinima nad Bošnjacima, dobili su najveći poklon od Dejtonskog ugovora. Hiljade predmeta protiv njih samih i o kojima oni odlučuju dobili su nekritičkim odnosom Tužilaštva BiH, ali i međunarodne zajednice u BiH koja je bila zadužena za praćenje realizacije rada na predmetima ratnih zločina u BiH.
Srbijanska politika koristi Tužilaštvo BiH kao svoj organ
Tužilaštvo BiH za deset godina postojanja nije podiglo optužnicu u kojoj je bi se primjenili standardi Tribunala u Hagu koji je utvrdio međunarodni konflikt. Sve optužnice Tužilaštva BiH tretiraju oružani sukob u BiH, odnosno unutrašnji sukob vojski u BiH, odnosno građanski rat.Također, do Nasera Orića, do komandanata iz Goražda i sada do Sakiba Mahmuljina, nije podignuta niti jedna optužnica za zapovjednu odgovornost. Nakon 23 godine od agresije na RBIH i genocida u BIH, prva optužnica po zapovjednoj odgovorosti je podignuta protiv bošnjackih komandanata. Srbijanska politika koristi Tužilastvo BiH kao svoj organ. Sadržaj referendumskog pitanja u RS-u je lažan, to pitanje bi trebalo glasiti “da li ste za to da ovim referendumom osujetimo da bilo kad u budućnosti Tužilaštvo BiH, Sipa,Sud BIH i bilo koja druga državna institucija BiH istražuje i dokumentuje organizirani kriminal, korupciju, pljačku državne imovine i druge kriminalne radnje nastale na području RS-a.”
Državna stretigija BiH za progon ratnih zločinaca je već u startu proglašena propalom i upravo zbog navedenih činjnica se znalo da će stategija biti lažna, formalno pokriće da se Bošnajci procesuiraju i da se ono što Srbi nisu uspjeli pred međuanrodni sudovima, upravo uradi u BiH, da preko institucija BiH, prije svega Tužilaštva BiH dokaže da je primarni zločin u BiH izvršen nad Srbima i da je za to krivo bošnjačko političko rukovodstvo. Da nema Tribunala u Hagu i presuda protiv srpskog i hrvatskog političkog i vojnog rukovodstva iz BiH, pravnu istinu bi nam krojili razni salihovići,kao eksponenti srbijanske politike i primjeri udvorničkog ponađanja, primjeri izdaje istine koja je u velikoj mjeri međuanrodno utvrđena.
Progon ratnih zlocinaca u BiH i regionu je u rukama Srbije. Na sceni je prekrajanje međunarodno utvrđenih činjenica i procesuiranje političkog i vojnog rukovodstva Bošnjaka od 1992.-1995. godine. Za sada je još uvijek fokus na vojnim i policijskim zapovjednicma ARBIH i RMUPBIH, međutim, cilj je optuženje i politckog rukovodstva Bošnjaka. Ko bi mogao biti politički kurban od ratnih bošnjačkih političara za Tužilaštvo BiH, odnosno Srbiju i tako utvrditi odgovornst bošnajčke politike, ostaje da se nagađa u javnosti, ali i u bošnjačkoj politici. Kao u filmu. Aktuelni tužilac je izvršio svoju “mission imposible”. Novog državnog tužioca čeka obaveza optuženja bošnjačkih ratnih političkih prvaka. Scenarij je napravljen, samo se čekaju novi učesnici sa svih “zaraćenih strana”.
