Nade da će se Zapadni svijet srušiti kao kula od karata pred naletom zemalja predvođenih Rusijom i Kinom s ciljem “pravednije preraspodjele globalnog bogatstva i moći“ pokazale su se kao još jedna u nizu iluzija da će se stvoriti tripolarna podjela svijeta kao i jedna nova blaža verzija Hladnog rata. Zapadni svijet je vjekovima borio se između sebe da bi došao do historijskog momenta kada zajednički interesi kroz snažnu ekonomsko prosvjetnu dominaciju kao i kulturu i vjersko naslijeđe podižu jedan veliki bedem između njih i istočnog svijeta. Snažne demokratske institucije samo su pojačale ovu razliku i ukazale na važnost širenja demokratije.
Neuređeni odnosi među državama bivše SFRJ ne prestaju da iznenađuju ni poslije 30 godina sve one koji su se nadali miru i stabilnosti kao i jačem ekonomskom povezivanju ovih zemalja. Odnosi ne da nisu dobri već postaju iz dana u dan sve gori. Država kao polivalentna pojava sastoji se od različitih elemenata kao što su teritorija, stanovništvo i sposobnost uređenja odnosa s drugim državama . Upravo stanovništvo čini glavni element postojanja država. Imamo u svijetu narode bez države, dok nemamo suprotno države bez naroda. To je upravo u šta se pretvaraju zemlje bivše SFRJ. One postaju zemlje staraca, zemlje iz kojih se bježi. Glavni razlog zaostajanja država bivše SFRJ je upravo i konstantno insistiranje Srbije i nade njezinih velikosrpskih ideologa da će novo vrijeme donijeti i omogućiti realizaciju njihove utopijske ideje o velikoj Srbiji. To je glavni razlog zašto se nije raščistilo s prošlošću i zašto Srbija nije prošla kroz katarzu. Srbiji je potrebna katarza ne samo kao proces pomirenje u samom srbijanskom društvu već i kao proces da se komšijama ponovo pogleda u oči, otvore arhivi, izruče ratni zločinci, plati ratna odšteta i uklone velikosrpski elementi s vodećih pozicija u srbijanskom društvu. To je trebao biti zdravi početak za sve zemlje bivše SFRJ.
Raspad SFRJ koji je počeo s Kosovom tačnije štrajkom rudara u Trepči kojim su Albanci željeli zaštititi Kosovo pred Miloševićevim planovima stvaranja velike Srbije. S Kosovo će se sve završiti i početi jedno novo doba za sve zemlje bivše SFRJ. Odbijanje formiranja takozvane Zajednice srpskih općina što u prijevodu znači jedne nove Republike Srpske u Kosovu odbijeno je jednoglasno u vladi Kosova i stavljena je tačka na tu suludu ideju. Kosovo sve više jača i formira snažne institucije koje će omogućiti mir i stabilnost za sve lojalne građane. Sjever Kosova vođen kriminalnim bandama pod direktivom Beograda ne postiže željene rezultate. Prvi septembar je ključan jer to je datum od kada kreće jedno novo doba ne samo za Kosovo već i za cijeli Zapadni Balkan. Vlada Kosova mora stati na kraj velikosrpskom divljanju na sjeveru zemlje i raznim pokušajima degradiranja i uništavanja države Kosovo kao i odbiti Beograd u njegovoj destruktivnoj ulozi prema Kosovu. To je ono što velikosrpski elementi u Bosni i Hercegovini koje predvodi Milorad Dodik rade godinama i uništavanju državu i svako poimanje normalnog funkcioniranja i predstavljanja države Bosne i Hercegovine u svijetu.
Kolikogod Beograd predstavljao Kosovo kao top prioritet svoje vanjske politike, istina je da entitet Republika Srpska zauzima to mjesto kao jedina “srpska država“ zapadno od Drine. Za realizaciju velikosrpskih ideja entitet RS je ključ i bez čišćenja entiteta RS od velikosrpskog fanatizma neće biti konačnog mira i ekonomskog napretka na Balkanu. Pomoć međunarodne zajednice da Kosovo postane član bitnih međunarodnih organizacija i ulaskom Kosova u NATO situacija u Bosni i Hercegovini će krenuti jednim pozitivnim pravcem.
Autor: Fikret Mehović
