Poslije preživljenih golgota, još kao maloljetnik, u zloglasnim logorima Sušica kod Vlasenice i Batković kod Bijeljine te zatvoru u Zvorniku, Hasan Rizvanović (40) posljednjih godina bije pravnu bitku nakon što je, prema uputama Udruženja logoraša BiH, tužio Republiku Srpsku zbog protupravnog lišavanja slobode, zatvaranja u logor, nanošenja boli i patnje.
Odštetni zahtjev iznosio je 246.000 KM, ali je, nažalost, Rizvanović izgubio spor, pa nadležni sud iz Banje Luke traži uplatu 1.750 KM sudskih troškova ili, u suprotnom, plijeni njegovu imovinu.
Pisao žalbe
– Vjerujte mi da noćima ne spavam. Nikada nikome nisam bio dužan, a kada su mi zaprijetili pljenidbom imovine, ostao sam zatečen. Supruga i ja smo nezaposleni, školujemo dvoje djece i nemamo tih 1.750 KM uz zatezne kamate – kaže Hasan.
U tri navrata je pisao žalbu Sudu u Banjoj Luci i Kantonalnom sudu u Tuzli, ali su one redom odbijane. Najviše ga, kako kaže, boli što je vjerovao da u BiH ima imalo pravde, ali..
– Žalbe sam pisao jer nemam 50 KM da mi ih neko stručan napiše. Kontaktirao sam Udruženje logoraša BiH, prema čijoj sam instrukciji, kao i mnogi drugi, tužio entitet RS, ali su rekli da mi sada ne mogu pomoći. Išao sam i kod ombudsmana za ljudska prava, gdje sam dobio isti odgovor, odnosno da je sve u rukama sudske vlasti – očajan je Rizvanović.
Kaže da je imao sreću, ako se to tako može nazvati, što je samo jednu noć proveo u zloglasnoj Sušici. Pretpostavlja da bi bio ubijen da je ostao dan duže, jer je iz Sušice rijetko ko izašao živ.
Golgota logora
– Zajedno s oko 200 Vlaseničana deportiran sam u logor Batković kod Bijeljine, gdje sam proveo 12 mjeseci i 21 dan, odnosno do 21. jula 1993. – dio je potresnog svjedočenja ovog logoraša.
Rizvanović je u ljeto 1993. godine razmijenjen u rejonu planine Majevice. Dok je prolazio golgotu logora Sušica i Batković i zatvora u Zvorniku, niko od njegovih bližnjih nije znao ni je li još živ.
– Ne mogu vam opisati kako je izgledao moj susret s majkom – govori kroz suze.
Oženio se 2002. godine, a potom dobio sinove Ernada i Emira. Specijalizirao se za postavljanje bilborda, ali već mjesecima nema zaposlenje. Porodicu prehranjuje tako što radi razne vrste poslova za dnevnicu.
Omča oko vrata
– Približava se školska godina, a meni valja osigurati novac za školovanje sinova. Međutim, kao omča oko vrata mi je sudska presuda kojom moram platiti 1.750 KM sudskih troškova uz zatezne kamate. Prijete mi pljenidbom imovine, a moj život je faktički uništen – zaključuje Rizvanović.
Berbić ga nije zaboravio
Nekadašnji fudbaler zvorničke Drine i tuzlanske Slobode te mladi reprezentativac BiH Ferid Berbić nije zaboravio svog jarana iz Vlasenice i mnogo mu je pomogao.
– Da mi nije Ferida, ne znam kako bih preživio. To je jedna gromada od čovjeka. Mojoj porodici je poklonio auto i dao novac za carinjenje. Kada god ima posla u njegovoj kući i dvorištu, on me zove i plati mi što uradim. Ipak, najsretniji bih bio kada bih imao stalan posao i kada bih živio od svog rada – kaže Rizvanović.
Avaz.ba
