Autor: dr. Zijad eš-Šami / Preveo: Abdullah Nasup
Nije Halep jedini grad koji prolazi kritičan i vrlo opasan period, nego i kompletna revolucija sirijskog naroda protiv sektaškog alevijskog režima, potpomognutog Rusijom i Iranom, i šiijskim milicijama iz različitih zemalja, dok zapadne zemlje svojom indolentnošću doprinose patnji Sirijaca.
Niko ne poriče da su barbarsko bombardiranje civilnih ciljeva od strane ruske avijacije i napadi šiijskih milicija doprinijeli tome da sirijski revolucionari izgube velik dio gradskih područja Halepa koje su držali pod svojom kontrolom, a i podao odnos zapadnih zemalja spram sirijske krize ne treba zanemariti kao bitan faktor u ovom slučaju. To ne znači da su svi uzroci gubitka polovine istočnog Halepa vezani za vanjske faktore. Postoje regionalni kao i unutrašnji faktori koji su itekako utjecali na to, a možda su najznačajniji: izostanak adekvatne pomoći i podrške sunijskih zemalja – kako Arapskih tako i nearapskih – u odbrani Halepa – i nejedinstvo revolucionarnih grupa. No, danas Halepu ne trebaju razmjene optužbi i prebacivanje odgovornosti jednih na druge. Halepu ne trebaju pesimizam, očaj i beznađe, jer to će samo pogoršati stanje. Halepu je potrebno da se shvate uzroci onoga što se dogodilo i šta se događa, da se revolucionari trgnu iz šoka, reorganiziraju i isplaniraju daljnje poteze u cilju odbrane onoga što je preostalo.
Od samog početka je jasno da Rusija, Iran i Asadove oružane snage ne prave razliku između opozicionih boraca i civila, i da sve opozicione grupe smatraju teroristima, ne dijeleći ih na umjerene i ekstremne – ruska vojna intervencija najbolji je dokaz tome. Retorika zapadnih zemalja, pak, koja sirijsku opoziciju dijeli na umjerene i ekstremne, samo je zamazivanje očiju Sirijcima kako bi naposljetku svi stradali. Vidljivo je to u Lavrovoj prijetnji da će svi opozicioni borci koji ne napuste istočni Halep biti tretirani kao teroristi, dok se Kerry složio sa ruskim zahtjevom da svi opozicioni broci napuste istočni Halep.
Bešar Asad od samog početka ne pravi razliku između onih koji su nenaoružani protestvovali protiv njegove vlasti i onih koji su uzeli oružje, kao što ne pravi razliku među oružanim grupama – svi oni su za njega teroristi.
Ono što Halepu treba u ovom trenutku je, u prvom redu, ujedinjavanje revolucionarnih grupa u jednu jedinstvenu organizaciju, pod jednom jedinstvenom i čvrstom komandom. To je prvi korak do zadobijanja Allahove pomoći i pobjede, i jedini način uspješnog suprotstavljanja neprijateljima koji su se udružili protiv sirijskog naroda. Rekao je Uzvišeni Allah: “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (Enfal, 46.)
Ali, isto tako, Halepu je potrebna adekvatna pomoć sunijskih vlada u vidu slanja adekvatnog naoružanja i opreme, kako bi se sirijski narod mogao odbraniti od krvoločnih neprijatelja. Zatim, potrebno je da sunijski narodi javno iskažu solidarnost sa sirijskim narodom, da izraze osudu i protivljenje masovnim zločinima kojima su izloženi.
Sirijska revolucija predstavlja branu koja štiti sunijske zemlje od iranskog ekspanzionizma i agresivnog širenja šiijskog utjecaja. Ako ta brana pukne – ratni doboši zakucat će i u susjednim zemljama.
