Piše: Marwan Bishara
Izvor: Al Jazeera
Da li se pitate zašto postoje mnoga pitanja u vezi s izraelskom eskalacijom u Gazi koja su ostala bez odgovora? Zašto su pitanja tako blaga, odgovori tako mračni, a fraze su klišeizirane i dolaze u kratkim izjavama koje ste prije čuli? Kada gledate neke intervjue, da li osjećate da je to napad na vašu inteligenciju?
Da li se pitate zašto službeni izraelski glasnogovornici zvuče tako mirno, ljubazno i zašto se smješkaju kada ono što govore zvuči tako ljuto, agresivno i rasistički? Kako je vjerovatno da će reći nešto poput: “Hvala vam, bilo je lijepo biti sa vama”, čak i nakon propitivanja isfrustriranih voditelja. Zašto, kada na upit o širenju nelegalnih naselja izraelski glasnogovornici govore o potrebi za pomirenjem, a na pitanje o granatiranju civila govore o boljoj budućnosti za svu djecu, izraelsku i palestinsku?
Više se ne morate pitati. To je sve dio dobro osmišljene i orkestrirane medijske strategije da zbuni, obmani, pa čak i lažno predstavi realnost. I većina toga se može pronaći u Globalnom jezičkom rječniku za 2009. nezavisne nevladine organizacije Izraelski projekt.
Ali ovo nije specifično za Izrael. Vlade imenuju cijela ministarstva i/ili institucije za odbranu svoje politike i unapređenje svog narativa, kako bi ponekad zavarali svoje protivnike ili suparnike. I zaista je naivno očekivati išta drugo. Kao cinizam, lakovjernost je posebno opasna za novinare.
Odabrane riječi
Prije pet godina, Izraelski projekt, sa sjedištem u SAD-u, upitao je cionističkog republikanskog istraživača javnog mnijenja Franka Luntza da pripremi novi, unaprijeđeni medijski priručnik za “lidere koji se nalaze u prvim redovima medijskog rata za Izrael”. Projekt se temelji na nekim od najboljih primjera uspjeha izraelskih čelnika da zbune kako bi osmislili strategiju koja neutralizira kritike i promovira i poboljšava svoje medijsko stanovište.
To je priručnik koji naglašava “djelotvorne riječi” i “nedjelotvorne riječi” kada pričate sa zapadnjacima. Kao i svaka marketinška ili PR kampanja, većina predloženih riječi, fraza i izraza se temelji na anketama.
Izvještaj je naručen nakon izraelskog rata protiv Gaze 2008. i nakon što je američki predsjednik Barack Obama osudio izraelsko naseljavanje. Napravljen je samo za internu upotrebu i čuvan u tajnosti, sve dok konačno nije procurio u javnost 2009. godine.
Pa naprimjer, kako Amerikancima ”prodati” izraelska naselja: “Budite pozitivni. Odvratite pitanje od naseljavanja prema miru. Pričajte o etničkom čišćenju.” I kako dobiti podršku gledaoca: proizraelski sagovornici su dobili instrukciju da paze na svoj ton.
“Amerikanci i Evropljani će se isključiti zbog patronizirajućeg tona”, u vrijeme kada se na sve Jevreje, a posebno Izraelce, “više ne gleda kao na progonjeni narod”.
Među sofisticiranom, obrazovanom, samouvjerenom američkom i evropskom publikom, “na Izraelce se često gleda kao okupatora i agresora. Sa tom vrstom tereta, važno je da proizraelski glasnogovornici ne zvuče uobraženo i superiorno”.
Pokušaji prevare
A budući da baza američkih evandželista već podržava Izrael, Rječnik upozorava na pogubno korištenje vjerskih argumenata kada se obraća zapadnim ljevičarima ili liberalima. No, budući da ima “previše ljevičara”, obje strane su podjednako krive. A kako je Izrael moćniji, najbolji način da se stvori podrška Izraelu je da se govori o “radu prema trajnom miru” koji “poštuje prava svih u regiji”.
I zašto je tako važno uvijek govoriti o miru? Izvještaj ukazuje na dva razloga. Prvi razlog: ako ne vide nikakvu nadu za mir, ako jedino vide nastavak epizode “Porodična svađa” koja traje dvije hiljade godina, Amerikanci ne bi voljeli da troše novac od poreza ili utjecaj svog predsjednika na pomaganje Izraelu. Drugi razlog: “govornik za kojeg se misli da je najviše za mir će pobijediti u raspravi”.
A ovo je jedan od mojih omiljenih pokušaja prevare:
“Amerikanci se slažu da Izrael ima pravo da odbrani granice. Ali ne ide im u korist ako se te granice tačno definišu. Izbjegavajte govoriti o granicama u smislu prije i poslije 1967. godine, jer to će samo podsjetiti Amerikance na izraelsku vojnu historiju. Posebno vam na lijevoj strani to ide na štetu.”
Šesto poglavlje priručnika, koji ukupno ima 117 stranica, odnosno 18 poglavlja, fokusira se na lekcije iz posljednjeg rata u Gazi i predlaže efikasniju javnu diplomatiju za naredni put, tj. ovaj put.
Jedna od prvih preporuka glasi ovako:
“Izrael je podnio bolne žrtve i rizikovao da miru da šansu. Oni su dobrovoljno uklonili više od 9.000 doseljenika iz Gaze i dijelova Zapadne obale, napustivši svoje domove, škole, poslove i bogomolje u nadi da će se obnoviti mirovni proces.”
“I iako je napravio uvertiru za mir povlačenjem iz Gaze, Izrael je i dalje suočen sa terorističkim napadima, uključujući raketne napade i pucnjavu iz automobila u pokretu na nedužne Izraelce. Izrael zna da se za trajni mir mora osloboditi od terorizma i živjeti u granicama koje može zaštiti.”
Bespotrebno je reći da je većim dijelom ova izjava obmana. Većina ilegalnih doseljenika već se iselila zbog sve intenzivnijeg otpora Palestinaca, koji je nagnao Izrael da konačno ponovo razmjesti vojsku bez koordinacije sa Palestinskom samoupravom. Ova odluka je motivisana potrebom da se demografski razdvoje od 1,5 miliona siromašnih Palestinaca i utemeljena je u analizi ekonomske koristi, a ne u mirovnoj strategiji. Sve to jednim dijelom objašnjava zašto Izrael drži Gazu pod opsadom i od tada smatra da ima pravo na vojnu intervenciju kada mu je volja.
U svakom slučaju, u priručniku se sugeriše da pobornici i promotori izraelskog rata trebaju koristiti jezik koji “nekima od vas može biti teško prevaliti preko usta, ali svaki rezultat istraživanja potvrđuje da je ovakav pristup najbolji način da se izraelski glasnogovornik čuje i ostvari utjecaj”.
Pogledajte ove odabrane primjere: “Izrael ne bi trebao bombardovati Gazu. Ponovit ću. Izrael ne bi trebao biti doveden u situaciju da mora bombardovati Gazu. Isto tako, ni Hamas ne bi trebao ciljano ispaljivati rakete na civile u Izraelu. Ukoliko prestanu raketni napadi, možemo postići mir u kojem palestinska i izraelska djeca žive u sigurnom okruženju.”
“Kada dođe vrijeme da se priča o raketama, najbolja riječ je ‘ciljano’. Nemojte reći: ‘Hamas nasumično ispaljuje rakete na Izrael.’ Recite: ‘Hamas raketama ciljano gađa izraelske gradove, zajednice i civile.'”
“Živopisno opišite kako žive izraelski civili i djeca pod tom stalnom prijetnjom raketnih napada. Morate dati čovječan odgovor na to zašto se Gaza desila i s čim je Izrael bio suočen sedmicama, mjesecima, pa čak i godinama.”
Kako osvojiti ljude u pet koraka
Proizraelskim stranama se u priručniku savjetuje da “koriste retorička pitanja da bi dobili dozvolu javnosti za izraelske akcije”.
Naprimjer: “Šta bi Izrael trebao činiti? Zamislite da neko ispaljuje hiljade raketa na Vašu zajednicu svaki dan i svaku noć? Šta bi Vaša država učinila? Šta biste Vi voljeli da učini? Zar naša dužnost nije da zaštitimo svoje građane?”
A sada, najgori dio obmane:
“Amerikanci priznaju da su raketni napadi prepreke za mir; ali oni ne prihvataju rakete kao izgovor da se napusti mir. Očekuje se da izraelski glasnogovornici pričaju o proporcionalnosti i prevenciji raketnih napada. Ali, ako neočekivano odaberete da govorite o miru, koji je najvažniji za javnost – povećat ćete kredibilitet.”
Dakle, evo pet koraka koje treba slijediti kada pričate o civilnim žrtvama u Gazi:
- Empatija: “Svaki ljudski život je dragocjen. Razumijemo da je gubitak jednog nedužnog palestinskog života jednako tragičan kao i gubitak izraelskog života.”
- Priznanje: “Priznajemo da Izrael nije uvijek uspješan u sprečavanju civilnih žrtava…”
- Trud: “I dalje smo posvećeni poduzimanju svih mogućih koraka da spriječimo stradanje civila.”
- Primjeri: “Dozvolite mi da Vam kažem kako su naše snage obučene, kako imaju zadatak i rade tako da osiguraju da palestinski civili ostanu sigurni.”
- Okrenite situaciju u svoju korist: “Tragedija je da Hamas, koji podržava Iran, ispaljuje rakete na naše civile, dok krije svoje… Zbog toga tragično ginu ljudi na obje strane.”
Na kraju ovog poglavlja u priručniku nalazi se najgori mogući savjet: “Izrael ne bi trebao davati više zemlje za mir, jer svaki put kada to učini, samo ponovo uslijedi rat.”
