Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada su turski sekularisti otišli u krajnost u ranim godinama osnivanja Republike, sproveli su projekat pod nazivom “poturčivanje vjerskih obreda” umjesto da uđu u direktnu konfrontaciju s vjerom islamom.
Ovaj projekat je imao za cilj da udalji turski nacionalni identitet od utjecaja arapske kulture stvarajući distancu između Turaka i Arapa, a s druge strane vjerovalo se da tekstovi pisani na turskom jeziku neće imati nikakve šanse da postanu izazov već razvijenim kur'anskim naukama (‘Ulûmul-Kur'an).
Mislili su – iz svog dubokog neznanja – da će slijeđenje ove politike navesti one koji razumiju Kur'an da povjeruju da je on zasnovan na praznovjernim, iracionalnim i nenaučnim pričama, pa su krenuli da prevode Kur'an i hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na turski jezik, sigurni u uspjeh svog projekta.
Među ljudima koji su prihvatili učestvovati u ovom projektu su: Mehmet Akif Ersoy u prevođenju Kur'ana, Muhamed Hamdi Yazer Elmalili u egzegezi (tefsir) Kur'ana i Babanzadeh Ahmed Naim u prevođenju i tumačenju zbirke hadisa Sahihul-Buhari.
Ali, zanimljivo je da se znalo da su sva ova imena islamske orijentacije i da nisu bila ni izbliza ni izdaleka povezana sa ciljevima ovog sekularističkog projekta. I ono u šta su oni vjerovali i što ih je nagnalo da prihvate ovaj projekat je u suprotnosti sa onim što su sekularisti željeli postići, koji su očekivali da će ovaj projekt udaljiti ljude od njihove vjere tako što će sve raditi isključivo na turskom jeziku.
Naprotiv, ovi islamski učenjaci su imali čvrsto uvjerenje da, što više i što bolje ljudi budu razumjeli Kur'an, oni će uvidjeti veličinu, tačnost, dubinu i čudesnu ljepotu i nadnaravnost Kur'ana i islama. Kombinacija i spajanje ova dva kontradiktorna cilja učinila je projekat mogućim i izvodljivim.
Zadatak realizacije ovog projekta dobio je Ahmet Hamdi Akseki, također poznat po svom islamskom stavu, u ime ministra vjerskih poslova, i Akseki se očigledno nadao da će iskoristiti spoj ove dvije namjere i preokrenuti ih u politiku.
Turski nacionalni pjesnik Mehmet Akif Ersoy povukao se iz projekta kada je saznao da će prijevod na koji je pristao biti korišten u svrhe drugačije od onih u koje je vjerovao, te je vratio zarađeni novac. Ersoyu je bilo relativno lahko da se povuče iz ovog projekta dok je bio u Egiptu, ali to nije bio slučaj sa ostalima.
Nedugo prije nego što je Muhamed Hamdi Yazer Elmalili prihvatio ovu dužnost, osuđen je na smrt na Sudu nezavisnosti i ostao je bez posla zbog zatvaranja škole u kojoj je radio. Nakon oslobađajuće presude, Elmalili je bio u izolaciji u svojoj kući u Istanbulu i nije više izlazio tokom svog života, te je tako mogao da obavlja svoj posao tumačenja Kur'ana izolovan od sistema i njegove opasne prakse.
Postojala je duboka kontradikcija između života koji je Republikanska narodna stranka (CHP) smatrala prikladnim za ljude poput učenjaka Elmalilija i života koji su oni zapravo živjeli s Kur'anom u koji su istinski vjerovali i koji su pokušavali da objasne. Alternativa pokušaju prevazilaženja ove kontradikcije bila je pogubljenje ljudi, poput Mehmeda Atifa Hoce el-Iskiliplija, i napuštanja zemlje, poput Mehmeta Akifa Ersoya. Što se tiče onih islamskih učenjaka i intelektualaca koji su ostali, oni su morali proživjeti iskustvo ”tuđina u svojoj domovini, prognanika u svojoj zemlji”, kako je to pjesnik rekao.
Nema sumnje da je tefsir ili komentar Kur'ana na kojem je Elmalili radio zasigurno bio izuzetno djelo ne samo u Turskoj nego i u cijelom islamskom svijetu, uporedivo po vrijednosti sa djelima kao što su: Fi zilalil-Kur'an, Seida Kutba, Tefhimul-Kur'an, El-Mevdudija i Et-Tahrir vet-tenvir, Tahira ibn Ašura. No, nažalost, on nije bio toliko rasprostranjen kao ova djela, jer nije preveden na arapski ili bilo koji drugi jezik i nije dospio do ostatka islamskog svijeta, a jezik koji je korišten u njegovom pisanju je arhaičan u odnosu na današnji jezik.
Spomenuti tefsir ima vrlo ozbiljan pristup i daleko je od jezika propagande koji bi mogao usmjeriti mase u pravcu koji žele sekularne stranke. Stoga je ovaj rad možda od samog početka bio razočaranje za one koji su ga naručili.
Vidi se da je Elmalilijev dojam “Religija istine je jezik Kur'ana” bio divan odgovor na namjeru koja je stajala iza ovog zadatka, i srećom on to nije odbio kao Akif Ersoy.
Tadašnji sljedbenici sekularizma uvidjeli su da ova knjiga ne odgovara njihovoj sekularnoj politici, pa su je odmah po završetku štampanja pohranili, tako da ona nije bila dostupna za čitanje i pručavanje, i ostala je u mraku sve do 1950. godine.
Elmalilijev tefsir nije uključivao nijednu riječ koja bi pokazivala njegovo odobravanje vjerske politike u eri Republike u to vrijeme, već je u njegovom tumačenju nekih ajeta bilo ono što je podsticalo vjersku koheziju i povezivanje. Najbolji primjer za to je ono što je spomenuto u njegovom tumačenju ajeta iz sure El-Fatiha: ”Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!”, u kojem je objasnio da muslimani treba da budu jedan ummet, a to je, nažalost, ono što danas ne vidimo kod muslimana.
Projekat ”poturčivanja” islama i islamskih vjerskih obreda, u nadi da će ljudi malo-pomalo odstupiti od islama, je plan koji nikada nije i nikada neće uspjeti, i on će razočarati današnje sekulariste kao što je razočarao njihove istomišljenike ranije.
