Piše: Mirnes Kovač / Preporod
Dok sam pripremao tekst o napadima na imame i objekte Islamske zajednice u Vlasenici i Bijeljini, o četničkom orgijanju i prijetnjama “klanjem” u Srebrenici, istoj onoj za koju je presuđen genocid u nekoliko međunarodnih presuda i Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ITCY) iz Mostara danas, 12. aprila, stižu ohrabrujuće poruke sa susreta bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, trenutno predsjedavajućeg gosp. Bakira Izetbegovića i srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. U Mostaru je, usput kazano, ovih dana intenzivno i politički i ekonomski, a i vjerski. Tako smo jučer čuli da je u sekularnoj Bosni i Hercegovini jučer osveštena kancelarija hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.
Ne znam da li ovaj stavak piše u Konkordatu kojeg je sekularna država Bosna i Hercegovina potpisala sa vjerskom državom Vatikan? Ali, znam da i dalje traju natezanja i opstrukcije od strane nekih političkih i vjerskih krugova da se sličan sporazum (kakav je usput kazano potpisan i sa Srpskom pravoslavnom crkvom) (ne)potpiše i sa Islamskom zajednicom. K tome, država Bosna i Hercegovina, a posebno njeno Ministarstvo sigurnosti bi se ovim Ugovorom obavezalo da, osim što brine o sigurnosti od svakojakih radikalnih muslimana, malo se više pobrinuti i o sigurnosti od radikalnih četnika, a bogme i ustaša koji sve glasnije urliču po Bosni i zazivaju fašističke pozdrave i ikonografiju (a time najavljuju i moguću praksu) iz prošlosti.
Dakle, kakogod i kolikogod, iz Mostara stižu ohrabrujuće poruke Izetbegovića i Vučića s njima stiže i zabrinutost. “Bošnjaci u srpske cipele, Srbi u bošnjačke cipele ne bi li se bolje razumjeli i zajednički gledatli u budućnost,” slatkorječivi Vučić poručuje. Prilično “slatko” mu je odgovorio i predsjedavajući Izetbegović poručivši kako “treba skinuti hipoteku odgovornosti sa cijelog naroda”. Hipoteku, gospodine Izetbegoviću, skida onaj koji je potpiše, odnosno, onaj koji skine teret duga sa onog što je pod hipotekom. Bošnjaci ne mogu skidati taj teret! Tu hipoteku srpskih zločina prvenstveno moraju skinuti srpski lideri ukoliko smognu snage da hrabro povedu svoj narod u suočenje sa prošlošću i priznanje u najmanjem relevantnih međunarodnih sudova i presuda! Bošnjaci im trebaju biti spremni pomoći, dobrosusjedski i s nadom u spasonosnu zajedničku budućnost svih na Balkanu.
Međutim, ima jedan problem i kod Vučića i kod Izetbegovića oko njihovih susreta u posljednje vrijeme. Što se više ti susreti dešavaju i što su srdačniji, to se bestijalnije udara na interese Bošnjaka u entitetu RS. U posljednje vrijeme na udaru su imami i džamije – simboli i stubovi povratka. Zatim, Bošnjacima se negira njihov identitet, jezik, pa čak prijeti i novim klanjem. I to u Srebrenici! To su opasne klice militantnog radikalizma uz pomoć kojeg je 1990-tih Milošević odveo ovu regiju u pakao ratova i zločina. Bošnjaci nemaju problem sa Srbijom i Srbima kao narodom, već imaju problem sa agresivnom velikosrpskom ideologijom koja upriličila “posljednji genocid u 20 stoljeću” na tlu Evrope. (K. Armstrong).
