– Stranka za Bosnu i Hercegovinu smatra da način i okolnosti pod kojima se vode razgovori o izmjenama Ustava i Izbornog zakona u samom startu garantuju da se ne može postići nikakav uspjeh.

– Razgovori koji se vode pod ucjenom blokade formiranja vlasti u Federaciji BiH od HDZ-a još od 2018. godine i blokadom odlučivanja u institucijama BiH od SNSD-a mogu poroditi jedino truhli kompromis koji će državu učiniti još manje funkcionalnom od onoga što je ona po sadašnjem ustavnom uređenju.

– Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini dužan je da osigura primjenu civilnog dijela Dejtonskog sporazuma koji se trenutno direktno krši od SNSD-a i HDZ-a i njegova je isključiva odgovornost da to učini, a ne da zajedno sa međunarodnom zajednicom tjera i vrši pritisak na one koji poštuju Dejtonski sporazum kako bi pravili ustupke prema onima koji ga ne poštuju.

– Umjesto prisiljavanja onih koji poštuju Dejtonski ustav koji je nefunkcionalan zbog etničkih kočnica i blokada da u zakonodavstvo ugrade još takvih mehanizama za blokadu, Stranka za Bosnu i Hercegovinu ponovno ističe svoje jasne zahtjeve u cilju otklanjanja diskriminacija po svim osnovama, kako u Ustavu, tako i u Izbornom zakonu.

– Potrebno je raditi na korijenitoj – reformi Ustava i slijedom toga i izbornog zakonodavstva, a sa ciljem usklađivanja tih propisa sa međunarodnim pravom i prihvaćenim u ratificiranim Konvencijama, posebno Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda.

– Stranka za Bosnu i Hercegovinu se zalaže za građanski kocept uređenja u kojem svi građani imaju ista prava, da biraju i da budu birani, bez ikakve diskriminacije, da se otklone blokade u procesima demokratskog odlučivanja izraženog pri entitetskom glasanju u Parlamentu BiH.

– Država BiH treba da bude, vezano za unutarnje administrativno uređenje organizovana na način da ima regije zasnovane na prirodnim, ekonomskim, geografskim i komunikacijskim obilježjima koje kao takve kroz historiju prirodno funkcionišu pa čak i danas kada su administrativne granice prisilno i neprirodno ucrtane Dejtonskim sporazumom.

– Odluke Ustavnog suda BiH, kao i odluke Evropskog suda za ljudska prava vezana za BiH moraju provesti, dokazujući time da je u ovoj državi na snazi vladavina prava.

Državna imovina

– Uporno se preko modela rješavanja državne imovine, a pogotovo javnih dobara u vlasništvu svih građana BiH, od politike iz manjeg bh. entiteta ustrajava na pretvaranju države u takozvanu državnu zajednicu.

– Oduzimajući pravo i obavezu Parlamenta BiH da donese Zakon o korištenju i upravljanju državnom imovinom ova politika nameće model raspodjele te imovine između poddržavnih aranžmana entiteta, kantona i distrikta Brčko.

– Ovakav model bi u konačnici potvrdio antidejtonsku tvrdnju o nepostojanju državnog kontinuiteta BiH iz člana 1. aneksa 4, a bh. suverenitet sveo na tvrdnju “da nema BiH izvan entiteta” i da je ona tzv. sastavljena država.

– Osnovano se može pretpostaviti da bi se dalje političko djelovanje kreatora ovakve tvrdnje kretalo u pravcu izvođenja njenog rastakanja po modelu nestale državne zajednice Srbije i Crne Gore.

– Ovakav model bi manjem bh. entitetu RS omogućio da bude u procesu disolucije referendumskog tipa, a ne jednostranom pravno nasilnom i anti-ustavnom procesu secesije.

– Stranka za BiH očekuje da sve deklarirane stranke u BiH kao tzv. Probosanskohercegovačke prepoznaju trajuće i sljedujuće procese i osujete njihovu moguću izvedbu i uspješnost.

– Stranka za BIH i dalje poziva Parlament BiH da istovremeno sa donošenjem Zakona o korištenju i upravljanju državnom imovinom odmah pristupi donošenju Zakona o denacionalizaciji i restituciji imovine u BiH.

– Svako rješenje koje bi bilo samo raspodjela državne imovine, a bez donošenja Zakona u Parlamentu BiH bi bilo samovoljno odricanje od državnog subjektiviteta i identiteta države BiH, što bi bilo predvidiv put njenog nestanka.

Elektroenergetski sektor

– Svi rudari trebaju biti uposlenici Elektroprivrede BiH.

– Elektroprivreda BiH ne treba da kupuje ugalj od rudnika čiji je vlasnik.

– Umjesto sedam rudnika i dvije termoelektrane (ukupno 9 uprava) potrebno je formirati dva proizvodna preduzeća.

– Termoelektrana Tuzla sa pripadajućim rudnicima i Termoelektrana Kakanj sa pripadajućim rudnicima koje kao krajni proizvod imaju električnu energiju.

– Termoelektrana u ovom obliku treba imati jednu upravu, jednog direktora, a pripadajući rudnici izvrsne direktore.

– Osim ove dvije proizvodne cjeline unutar Koncerna Elektroprivrede treba postojati i treća: Hidroelektrane na Neretvi u čijem sastavu bi bio i vjetropark Podveležje .

– Svi uposlenici Elektroprivrede BiH platu primaju od prodaje električne energije i nema potrebe da rudari svoju primaju od prodaje uglja Elektroprivredi BiH.

– Umjesto kroz povećanje cijene struje građanima i privredi, dugovi rudnika trebaju se riješiti posebnim konsolidacijskim zakonom kojim bi se dug prema Fondu PiO pretvorio u dionice ovog Fonda u Elektroprivredi BiH kao dioničkom društvu.

-Elektroprivreda BiH zbog resursa kojima upravlja mora biti profitabilno preduzeće, a iz profita ulagati u nove kapacitete.

– Građani i privreda trebaju imati povoljne cijene jer je naša zemlja bogata energetskim potencijalima čija iskorištenost je i dalje ispod 50%.

Podsjećamo, na sjednici Glavnog odbora SBiH u Tuzli, osim aktuelnog predsjednika Semira Efendića, nakon 10 godina od obraćanja na političkom skupu, govorio je i osnivač Stranke za BiH Haris Silajdžić.