Autor: Dr. Mustafa Cerić
Jako me postidila nedavna izjava bivšeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown), koji je rekao da ga iznenađuje šutnja bošnjačkih/bosanskih intelektualaca i političara pred reinkarnacijom starog duha srpsko-hrvatske ili hrvatsko-srpske politike za podjelu bosanske zemlje. Zbog toga, odlučio sam da liječim stid na način da kažem moju riječ, jer sam shvatio da šutnja nije zlato. Istinoljubiva riječe je zlato. Šutnja je sramota, pogotovo kad se “čuje” tako daleko – sve do Londona. Ako iko, onda Bošnjaci/Bosansci moraju pustiti svoj glas da se čuje dalje od Londona protiv reirkarnacije zloćudnog duha, koji ih je koštao genocida. Riječ je o političkom duhu, koji se vraća u ostatke preživjelog tijela Er-esa i Ha-er-ha-bea. Iako različita po tijelu, ova dva vještačka “bića” su jedinstvena po duhu, koji im se neprestano vraća nakon poraza.
Za reirkarnaciju Ha-er-ha-beovog duha pobrinula se Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) tako što je organizirala bombastično obilježavanje dvadeset pete godišnjice od rođenja antibosanskog duha. Budni Bošnjaci/Bosanci nisu bili zatečeni, već su bili iznenađeni koliko su u dosluhu ova dva reirkarnirujuća duha, Er-es i Ha-er-ha-be, koji se ponose na svoje rođendane, slave svoje za ratne zločine osuđene “junake”, imenuju uluce imenima osuđenih za ratne zločine te otvaraju domove za mlade pod njihovim imenima. Zloćudni antibosanski duh Milošević-Tuđman je poražen, ali nije mrtav i zato se ponovno utjelovljuje.
Utjelovljuje se kroz Milorada Dodika i Dragana Čovića. Prvi je reirkarnacija Radovana Karadžića, a drugi je reirkarnacija Mate Bobana. I kao što ne bi bilo Bobana da nije bilo Tuđmana, tako isto ne bi bilo Karadžića da nie bilo Miloševića. Zato je za nas Bošnjake/Bosance pravo pitanje ko su nasljednici Miloševića i Tuđmana? U ovom pitanju se krije istina koja je zadesila Hrvatsku, ali i Srbiju i istina koja danas pravi razliku između Čovića i Dodika.
Očito, Dragan Čović je reirkarnacija bosanskog Bobana i volšebno manipulira hrvatskom politikom te se na isti način sukobljava sa katoličkom crkvom, po pitanju Bosne i njene Hercegovine, kao što je to radio Boban. Dodik je “(p)ostao” reirkarnacija Radovana Karadžića.
Nije teško zaključiti, Srbija je nakon Dejtona iznjedrila Milorada Dodika, koji sada kao i Karadžić 1995. godine pruža “tihi” otpor srbijanskoj politici. Slobodan Milošević je napravio Karadžića, naoružao ga i dao mu nalog da pravi srpsku državu na genocidu. Kad je proces došao do kraja 1995. godine, kad je paljansko rukovodstvo postalo “faktor” na čelu sa zločinačkom Mladićevom armadom, Karadžić je odbio bespogovornu poslušnost Miloševiću. Milošević je smatrao da rat i agresiju na Bosnu treba okončati. Kad je Vučić zbog straha od međunarodne zajednice i kredita MMF-a odbio javno i tajno dati podršku referendumu u Er-esu, Dodik je otrčao kod starijeg brata Vladimira Putina i otpočeo tajnu kampanju protiv srbijanskog političkog rukovodstva. Dakle, isti scenarij Beograda i bosanskih Srba je i danas nakon više od 20 godina. Današnji Dodik je ojačao kao nekadašnji Karadžić (1995) i zato (je) otkaz(uje)ao poslušnost Vučiću.
Vučić u odnosu na Dodika, ipak, još uvijek ostaje u ulozi Miloševića, a Plenković i Kitarović po svemu sudeći postaju taoci politike Dragana Čovića.
Da li će Čović sa svojom politikom podjele države Bosne i Hercegovine povući u sunovrat tandem Plenković-Kitarović, ili će hrvatski tandem nastaviti politiku podržavanja Bosne kao suverene države i pomoći Bosni na putu prema EU integracijama, ostaju otvorena i bolna pitanja za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Volio bih da Hrvatska ne upadne u zamku podjele Bosne i da ne slijidi politiku koju već duže vrijeme sprovodi Dragan Čović.
Reirkarnacija Karadžičevog duha kroz Dodika, kao i reirkarnacija Bobanovog duha kroz Čovića nije opasna samo za Bosnu i Hercegovinu, već je mnogo više opasna za Srbiju i Hrvatsku. Hoću da vjerujem da su Vučić i Kitarović svjesni toga, kao što smo mi Bošnjaci/Bosanci svjesni i zato dižemo naš glas protiv reirkarnacije Karadžić-Bobanovog zloćudnog duha, koji je košatao Bošnjake/Bosance genocida.
Nadam se da će se ovaj glas čuti do Londona i Brisela… Ali, najvažnije da ga čuju Beograd i Zagreb… Jer iz Beograda i Zagreba u Bosnu se stalno prelijevaju i slijevaju razni reinkarnirani duhovi od kojih su neki zloćudni… a neki su benigni… No, trebalo bi svi jednom da shvate da Bosna ima svoj vlastiti i autentični duh… Bosnu tuđi duhovi, zloćuni i benigni, jako uznemaravaju… a kad je Bosna nemirna, onda nije niko miran…
