Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), obratio se danas na svečanoj sjednica Glavnog odbora te stranke povodom 32. godišnjice njenog osnivanja.
Prethodno je godišnjica stranke obilježena i odavanjem počasti njenom prvom predsjedniku i osnivaču Aliji Izetbegoviću na Mezarju Kovači.
U nastavku prenosimo govor Bakira Izetbegovića:
Es selamu alejkum i dobar vam dan!
Rukovodstvu, članstvu, simpatizerima Stranke demokratske akcije čestitam 32 godine postojanja i djelovanja najjače patriotske bosansko-hercegovačke stranke.
U protekle dvije godine smo godišnjice obilježavali on-line čestitkama i obraćanjima, zato je današnja proslava na izvjestan način zamjena za jubilej trodecenijskog djelovanja SDA koji nismo mogli obilježiti okupljanjem. A jubileji su prilika, i obaveza, da se podsjetimo puta koji smo prešli. Istine o tome putu treba ponavljati, biti uporan u tome, jer to je priča o nama i našoj sudbini koja je uvijek svježa i potrebna. I koja nije stvar prošlosti – sve što smo radili i branili tri decenije, radimo i branimo i danas!
Sve je počelo prije 32 godine u ovoj Sali, kada je grupa od 40 hrabrih intelektualaca, umjetnika i poduzetnika odlučila žrtvovati komfor i rizikovati slobodu suprotstavljajući se komunističkom režimu, i osnovati prvu alternativnu političku stranku u BiH. Ova sala je historijsko mjesto, a slike i lica koje prolaze na ekranima dok govorim vraćaju sjećanja na sudbonosne odluke i događaje koji su odredili modernu historiju Bosne i Hercegovine. Ove slike su skoro pa dovoljne da same, bez komentara, posvjedoče vrijeme koje je prošlo, i vrijeme koje živimo.
SDA je državotvorna stranka, stranka posvećenih državnika i političara koji su naš narod i našu domovinu vodili na putu osvajanja slobode, nezavisnosti, digniteta i ravnopravnosti.
Vjerske i političke slobode, višestranačje i parlamentarna demokratija, reafirmacija identiteta, kulture, ime naroda, ime jezika, nezavisnost, cjelovitost, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, odbrana u uslovima potpune blokade i embarga na naoružanje, zatim mirovni sporazum, reintegracija zemlje, briga o stotinama hiljada ranjenih i nezaposlenih, reforme, ekonomski oporavak, izgradnja zemlje – sve je to ostvareno ogromnim naporom ljudi čija lica će prolaziti ekranom dok govorim.
Mnogi od njih nisu više sa nama. Neka je rahmet na njihove plemenite duše.
Ali mnogi od njih su još uvijek tu, sjede sa nama u ovoj sali, savremenici su rahmetli Alije i Sulejmana, i uspješno nastavljaju ići njihovim stopama, noseći teret koji nažalost raste.
Svijet se ubrzano mijenja, odnosi snaga sila i velesila se mijenjaju, težišta se pomjeraju. U velikoj mjeri u zabrinjavajućem smjeru. Razarajući ratovi na teritorijama islamskih zemalja, talasi migranata koji se kreću prema Zapadu, islamofobne reakcije Evrope na ulazak migranata, zatvaranje zemalja EU u vlastite granice, jačanje radikalnih desničara i islamofoba, Brexit i slabljenje kohezinih sila u EU, povlačenje SAD iz Iraka, Sirije, Afganistana, ekonomski rast Kine, vojno jačanje Rusije, pretenzije za stvaranjem Ruskog svijeta, Krim a zatim i cijela Ukrajina prvi na udaru ovog velikodržavnog projekta…. Sve navedeno nije dobro za nas.
Ono što je dobro za BiH je konsolidacija Zapada i sistematska podrška Ukrajini. I neočekivano snažni otpor Ukrajinaca, naravno. Zapad je vojno i ekonomski višestruko jači od Rusije. BDP New Yorka je veći od BDP cijele Rusije, na primjer, ali su autoritarni režimi otporniji od liberalnih zapadnih demokratija na ekonomske i socijalne krize koje neumitno slijede zbog sudara sa Rusijom. Zapad će se morati konsolidovati, Evropska unija postati istinska unija sa jednom sigurnosnom i odbrambenom politikom, NATO i nacionalne vojske zemalja EU će morati doseći punu interoperabilnost. U svakom slučaju, ova globalna kriza je šansa i za nas, za naš ubrzani put integrisanja u EU, NATO. Fokus je već vraćen na BiH.
Projekat „Srpski svet“ na Balkanu je očigledan odgovor, lokalna inačica „Ruskog svijeta“. I Dodikov pokušaj napada na suverenitet BiH je dio iste, koordinirane priče. Dugo se kuha i priprema novi val velikosrpskog nacionalizma u trokutu Srbija-BiH-Crna Gora. Pokušaj atentata na crnogorskog predsjednika Đukanovića od prije 6 godina, litije i demonstracije, ogromna izdvajanja u vojno jačanje Srbije, poruke koje nam uporno šalje srbijanski ministar Vulin o promjenama granica, procesuiranje branioca Bosne i Hercegovine u Srbiji, ali i u BiH, relativiziranje istine o agresiji, pokušaji izjednačavanje branioca i agresora, blokada državnih institucija, pokušaj urušavanja reformi koje su u posljednje dvije decenije ujedinile i ojačale državu sa direktnim prijetnjama teritorijalnom integritetu zemlje, sve navedeno je dobivalo na intenzitetu prijeteći da dovede do novog sukoba na Balkanu.
Ideološki pokret utemeljen na velikosrpskom nacionalizmu začet je sredinom 19 vijeka Garašaninovim Načertanijem, a nastavljen memorandumom SANU. On se prilagođava i opstaje i u demokratiji i civiliziranom okruženju, oscilira, povlači se i oživljavava sa svakom promjenom, a svaku krizu koristi da protjera i nadvlada sve što nije srpsko. Hiljade džamija je porušeno u Srbiji na prelazu iz XiX u XX vijek, i nikada više nisu izgrađene. Isto je urađeno i u BiH stotinu godina kasnije, ali smo džamije ovaj put nanovo izgradili. Imamo posla sa stranom koja je uvjerena da je njeno pravo otjerati druge i drugačije, dominirati nad onima koji ostanu, tjerati ih da žive u aparthejdu, negirati genocid i zločine, slaviti ratne zločince.
Nije mi drago govoriti ovakve stvari, i vjerovatno ću biti optužen da izgovaram riječi koje ne služe pomirenju. Ali, opasnije je šutati. Naši roditelji i djedovi su napravili veliku grešku – nisu nas upoznali sa zločinima koji su napravljeni nad Bošnjacima u prvoj polovini XX vijeka, a naročito u Drugom svjetskom ratu. Htjeli su da nas poštede, a uradili su obratno tome – izložili su nas. Nesvjesni i nepripremljeni dočekali smo nove masakre. Nećemo ponoviti tu grešku. Nudićemo ruku pomirenja, ali ćemo govoriti istinu, i ako procijenimo da se sprema novi napad na naš narod, učinićemo sve što je u našoj moći da to spremno dočekamo.
Za sada se dobro nosimo političkim sredstvima – druga strana pravi galamu, ali u mnogo čemu popušta: jer u ovom mandtu je nastavljen NATO put BiH i 2021 održana velika NATO vježba na Manjači, imenovan je novi saziv CIK, popunjen je Ustavni sud BiH imenovanjem stranog sudije, skinuta je ploča sa imenom Radovana Karadžića na Palama, uklonjena je crkva u dvorištu Fate Orlović, smijenjen je predsjednik VSTV Tegeltija i glavna tužiteljica Gordana Tadić, Visoki predstavnik Inzko je nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida a Christijan Schmidt suspendovao Zakon o nepokretnoj imovini u RS. Dodik reterira, prestaju verbalne prijetnje cjelovitosti BiH, predomislio se i u vezi nastavka mandata EUFOR – Althea.
Dodik tvrdi da „međunarodna zajednica radi za muslimane, da udovoljava željama njihovih političara“, a Endrej Plenković kaže da je „skoro nemoguće promijeniti narativ u koji su Bošnjaci ubijedili Evropljane“. Očigledno je da ima istine u ovim tvrdnjama, ali ne zato što mi imamo jake i skupe lobiste uz sebe, ili zato što Evropa, kako to tvrdi Dodik, voli i pomaže Muslimane. Pomažu nam zato što smo na strani interesa civiliziranog svijeta, što zajednički radimo na izgradnji države koja će garantirati mir i stabilnost u ovom dijelu Evrope, države u kojoj će biti iskorijenjena diskriminacija i uspostavljena puna vladavina zakona.
Imamo uticaja i zato što držimo pozicije sa kojih dopire naša riječ i naš stav, i što sa tih pozicija veoma vrijedno i efikasno rade Šefik Džaferović i Bisera Turković, praćeni garniturom aktivnih ambasadora, stranačkih aktivista i lobista.
Džaferović se upravo vratio iz Brisela gdje je imao sastanak sa generalnim sekretarom NATO saveza, a prije desetak dana je bio u New Yorku zastupajući BiH pred Vijećem sigurnosti. Ministrica Turković je u posljednjih 15 dana na tri kontinenta imala preko 100 raznovrsnih sastanaka i kontakata na kojima je zastupala BiH. Bili su to multilateralni i bilateralni sastanci sa predsjednicima, premijerima i ministrima. Najbitniji među njima su organizovani od strane državnog sekretara SAD Antoni Blinkena i Visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borela.
Bilo je prigovora u javnosti kada su se dijelile pozicije 2018 da SDA nije stavila prioritet na ekonomiju, da smo trebali tražiti Ministarstvo vanjske trgovine i slično. Prioritet smo stavili na vertikalu koja može efikasno čuvati stabilnost i sigurnost u zemlji, ali i zastupati zemlju na međunarodnoj sceni. Član Predsjedništva BiH, ministarstvo vanjskih poslova, ministarstvo odbrane, ministarstvo sigurnosti, Obavještajno sigurnosna agencija, Centralna banka, Premijer i bitna ministarstva u Vladi F BiH, snažna namjenska industrija – „za ne daj Bože“, je bio naš izbor. Pokazalo se – ispravan.
U borbi protiv velikosrpskog projekta logičan odgovor bi bio saradnja sa hrvatskim faktorom u BiH, i sa samom Hrvatskom. I kada god smo uspijevali uspostaviti saradnju Bošnjaka, ili preciznije probosanskog faktora sa hrvatskim, stvari su se stabilizirale u korist svih u BiH. Sa HDZ i njihovim predsjednikom to ne uspijevamo jer su se odlučili na postizanje političkih ciljeva pritiskom na Bošnjake, saradnjom sa Dodikom umjesto sa nama, stvaranjem srpsko-hrvatskog sprega koji uključuje i Zagreb i Beograd, koketiranjem sa Rusijom, podrivanjem pozicije Visokog predstavnika i slabljenjem međunarodnog faktora koji stabilizira situaciju u BiH. Cilj HNS je „treći entitet“ ali ne teritorijalni, već institucionalni. Cilj je paritet i trećina vlasti i uticaja za politički blok koji u PS BiH ima tek 5 od 42 ruku. Kroz teze o „legitimnim predstavnicima“ unutar konstitutivnih naroda pokušava se ukloniti konkurencija Hrvata koji nisu pod kontrolom HNS, sputati snaga višestruko jačeg probosanskog bloka koji čine Bošnjaci, ali i multietničnog političkog faktora koji je sam brojniji od HNS. Probosanski blok koji dobiva potporu od skoro 60% birača u BiH bio bi na taj način zbijen u „bošnjačku trećinu“, odnosno kontroliran od dvotrećinskog sprega HDZ/SNSD.
Godinu dana je trajao pokušaj HDZ-a, potpomognutog SNSD-om, Beogradom i Zagrebom, ali i pojedinim predstavnicima međunarodne zajednice da se postignu izmjene izbornog zakona koje bi ovo omogućile. Blokade, polublokade, non-paperi, uvrjede, prijetnje cijepanjem BiH, stvaranjem „trećeg entiteta“ su pritisci kojima smo svi bili izloženi. Ja sam dobio i dodatnu dozu, iza zatvorenih vrata, namijenjenu samo meni. Odbranu sam postavio papirom koji sam potpisao u Mostaru – u njemu smo se obavezali na implementaciju svih presuda ESLJP i svih presuda Ustavnog suda BiH. A zatim sam insistirao na deblokadi Federacije BiH, što su pokušali odbiti, ali nisu mogli jer je blokada imenovanja novog saziva Federalne vlade i popune Ustavnog suda F BiH bila isuviše očigledna.
Dvoumio sam se sve vrijeme da li da prekinem pregovore u reduciranom formatu SDA/HDZ, ali su Predsjedništvo i Kolegij SDA redovito tražili da se sa pregovorima nastavi, da mi ne budemo ti koji odbijamo Brisel i Washington. Ove odluke su se pokazale ispravnim – kroz proces pregovaranja, koji je mukotrpan i koji svakoga natjera da pokaže pravo lice i namjere, javnost je temeljito upoznala aktere. SDA se potvrdila kao iskusan, konstruktivan i kompromisu sklon partner. Ali i kao pregovarač koji zna „stati na loptu“ i reći NE svakome, kada se dovedu u pitanje interesi države i naroda. Kroz dugotrajan proces pregovaranja dočekali smo i bolje okolnosti po nas, jer vrijeme prije napada na Ukrajinu je bilo izrazito nepovoljno za stabilnost i interese BiH.
Naše iskustvo sa međunarodnom zajednicom u protekle tri decenije je raznoliko, i pozitivno i negativno. Naravno – u cjelini, ono je pozitivno. Međunarodna zajednica nije monolit, nju čini skup zemalja i faktora koji imaju različita gledišta i interese, ona zna za principe ali i za ziheraštvo i trgovine na račun slabijeg. Priznali su BiH, pa nam uveli embargo na uvoz na naoružanje kad smo bili napadnuti. A zatim su organizovali zahtjevnu humaniratnu pomoć bez koje bi i naša vojska pala i uveli zabranu letova koja je zaustavila zračne udare. Mladić je pokušao da ignoriše ovu zabranu pa su mu u jednom danu oborili četiri borbena aviona. Uzeli su pod zaštitu Žepu i Srebrenicu, pa ih prepustili masakru, a odmah zatim završili rat NATO udarima na položaje Mladićevih jedinica.
Organizovali su pregovore bez kojih ne bi bio zaustavljen rat u BiH, Washingtonski sporazum je označio pozitivnu prekretnicu i ne bi bio postignut bez Amerikanaca. Dejton je donio mir ali i nefunkcionalna rješenja, koja su zatim zajedno sa nama popravljali. Rezultat svake faze pregovaranja je zavisio od nas, jer diplomati idu linijom manjeg otpora, i ako ne pružate otpor, ako se ne borite, rješenja će ići na vaš račun. Morali smo se boriti sa svima koji sjede za pregovaračkim stolom. Od Ženeve i Dejtona do Sarajeva i Neuma.
Međunarodni pregovarači smatraju da je glavni dobitak Bošnjaka, i bosanskih patriota općenito, to što su nam pomogli da odbranimo jedinstvo zemlje, i što nam pomažu da gradimo državu i unapređujemo ekonomiju. A da „cijenu Bosne“ moraju povremeno platiti oni koji su najzainteresiraniji i najbrojniji. I plaćali smo, davali. Recimo niz pozicija u strukturi države u korist hrvatskih kadrova tako da imaju puni paritet. Ali nije bilo dovoljno.
Ono što ne možemo dati, i na šta nećemo pristati, je nepopravljivi korak unazad, rušenje mukotrpno postignutih reformi , ili prihvatanje izmjena ustava i izbornog zakona koji će ovjekovječiti diskriminaciju dijeleći ljude u BiH na legitimne i nelegitimne, i koje će ovjekovječiti dvotrećinsku vladavinu etnocentričnih srpskih i hrvatskih stranaka nad probosanskim patriotskim blokom.
Iza nas su 32 godine intenzivnog rada, napora i borbe. Dugo je to vrijeme, mnogi su otišli na ovaj ili onaj način, kadrovska struktura je bitno starija od one iz 1990, naravno i iskusnija, logično je upitati se – ima li „zamora materijala“, nedostatka energije i vizije u SDA, možemo li se u budućnosti nositi sa problemima koji slijede kao što smo se nosili sa onima koji su iza nas? Dakle – postoje li razlozi za postojanje SDA, hoće li ona biti samo jedna od stranaka u BH političkom spektru ili će nastaviti da bude liderska, patriotska stranka?
SDA mora trajati, i mora ostati liderska stranka!
Dva su jaka razloga, ili argumenta za to.
Prvi razlog je taj što je SDA politički odgovor Bošnjaka i svih bosanskih patriota na historijski pritisak, ona je odraz njihovih emocija, interesa, htijenja, neophodna koheziona sila koja ih drži na okupu i čini političkim faktorom.
Drugi,jednako bitan razlog je taj, što osim vjere i želje, imamo snagu, znanje i sposobnost da riješimo svaki problem s kojim se naš narod i država suoče, ili da ga barem svedemo na podnošljivu mjeru.
U posljednja dva mandata koje „nose“ kadrovi SDA, a naročito premijer Novalić i ministri na nivou Federacije BiH, suočili smo se sa pobunama, paljevinama, poplavama, sa migrantskom krizom, pandemijom, teškom političkom krizom i blokadama na državnom i federalnom nivou. Sve udare smo amortizovali, većinom u cijelosti prevazišli. Nismo ni milimetra ustuknuli pred snagama koje proizvode krize i blokade. Dapače, izmorili smo ih.
Neće biti podjele BiH, neće biti rušenja reformi kojima je ojačana država, neće biti negiranja genocida i odlikovanja ratnih zločinaca, neće biti retrogradnih izmjena izbornog zakona. A bit će izbora, bit će nastavka evropskog i NATO puta Bosne i Hercegovine, izgradnje i napretka.
Po pitanju ekonomije i izgradnje ne zaostajemo za zemljama okruženja. Broj zaposlenih je trenutačno veći nego što je bio prije dvije godine, kada je uveden lock-down zbog širenja pandemije. Federacija BiH je po ekonomskim parametrima, zaduženosti, životnom standardu stanovnika, ali i po zdravstvenim parametrima zabilježenim u vremenu COVID 19 bitno ispred Republike Srpske. Samo Sarajevo ubere više PDV-a od cijelog Manjeg entiteta.
………………………….
Ideologija i profil stranke se kroz vrijeme mijenjao. Iz ove sale smo krenuli sa bismilom koju je izgovorila Fahira Fejzić i digla salu na noge. Oslobođena je energija potiskivana decenijama. Sve nagomilane frustracije, strahovi i inhibicije muslimana su se u jednom trenutku pretvorili u euforiju. Sebe smo definisali kao „stranku muslimanskog kulturno-povijesnog kruga“, da bismo nakon rata težište pomjerali ka bošnjaštvu, bosanstvu, evropskim vrijednostima. Gdje smo danas, šta od pobrojanog preovladava u emociji i opredjeljenju članstva i glasača. Da li je isticanje islamskih vrijednosti nepotrebno, politički štetno, s obzirom na ambiciju SDA da pojača multietničnu komponentu u članstvu i rukovodstvu, ili na pretenzije ka članstvu u Evropskoj uniji, NATO savezu?
O ovome treba razmisliti, ali „na prvu“, po onome kako se ja osjećam, a vjerovatno i mnogo vas u ovoj sali – ne treba pristati na reduciranje. Mi smo naravno Evropljani, i Bosanci, i Hercegovci, većina nas su Bošnjaci, a većina Bošnjaka u SDA je privržena vjeri, Islamu. Mislim da je dio naše misije pomirenje tog slojevitog identiteta unutar sebe, ali i u odnosu na okruženje. I pravilno razumijevanje, afirmacija Islama. Ne možemo pristati na autocenzuru, niti na teze po kojima vjera u Boga može biti problem na bilo koji način. Nećemo „svjetlo zvati mrakom“, Islam koji se prakticira u BiH je uvijek donosio dobro, nikada problem, i za Bošnjake, i za njihove komšije.
Prag tolerancije prema Bošnjacima, braniocima, patriotama, prema SDA se u zadnjim godinama spušta, pokušava nas se staviti u defanzivu, nametnuti nam krivicu, izjednačiti agresore i branioce, natjerati nas da se branimo i pravdamo, da uvodimo autocenzuru.
Država Bosna i Hercegovina je po svom ustroju i načinu funkcionisanja naravno republika, nije ni kraljevina niti diktatura. Stav SDA da riječ „republika“ treba biti vraćen u naziv države, sadržan u programskim deklaracijama na zadnja četiri kongresa Stranke je odjednom postao problem! To se problematizira od strane predstavnika entiteta Republika Srpska – koji ne može biti republika, jer nije država, i ne bi se trebao zvati Srpska jer, po ustavu, pripada svim konstitutivnim narodima i građanima.
Naročito opasna tendencija je procesuiranje branioca, pokušaj izjednačavanja strana u sukobu, relativiziranje istine i mijenjanje karaktera rata. Brutalnu agresiju koja je kulminirala genocidom pokušavaju predstaviti kao građanski rat, „nesretni sukob“ i sl. Moraćemo braniti branioce, onako kako su oni branili narod i državu. Odstranjivanjem korumpiranog dijela u VSTV i Tužilaštvu BiH dio posla je obavljen, ali nije dovršen. Moramo pomoći pravosuđu BiH da postane profesionalno i politički neovisno, ne obazirući se na tvrdnje da ga time „stavljamo pod kontrolu SDA“. Jer, nije SDA, nego SAD glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić stavila na Crnu listu State Departmenta.
Na skupovima SDA redovito podsjetimo šta je sve izboreno i odbranjeno u posljednje tri decenije – političke slobode, neovisnost zemlje, reafirmisan je identitet, vjera i kultura Bošnjaka itd. Međutim, na dunjaluku je sve privremeno, sve se mijenja i vraća. Sve za što smo se borili, i mislili da smo izborili, se ponovo stavlja pod pitanje, potiskuje i relativizira. I cjelovitost zemlje, i stabilnost države, i slobode i ravnopravnost Bošnjaka, vjera i kultura. Gubimo biološku supstancu, natalitet u BiH je nizak, mladi odlaze.
Svi problemi Bosne i Hercegovine su problemi SDA, i svi koji su protivnici stabilnosti i napretka Bosne i Hercegovine su i naši protivnici. Pored njih, nažalost, protivnik SDA je i ujedinjeni front ljevičarskih stranaka interesno upletenih sa strankama nastalim iz SDA, sa „derivatima SDA“. Njihov prevashodni cilj nije smjena SNSD ili HDZ, cilj je smjena SDA.
Ljevičare smo zvali u koalicije, u pregovore, branili građanski princip i poziciju „četvrtog političkog naroda“, ali nam se nisu odazvali. Izbjegli su silazak u političku arenu, odabrali su komotnu poziciju posmatrača i kritičara, ili su se ujedinili protiv SDA na kantonalnom nivou gdje nema HDZ-a i SNSD-a, i djelomično preuzeli vlast.
A naši „derivati“, kadrovi kojima je SDA, kako kažu, „sve dala“, a oni nas izdali i sada predvode napad jedne nekoherentne, neprincipijelne družine protiv SDA? Šta reći njima da bi se dozvali? Ništa. Riječi ne vrijede, jer oni dobro znaju kako stvari stoje, šta su uradili i šta kane uraditi. Ne vrijedi prigovarati i predbacivati, u svijetu politike to ništa ne mijenja. Riječi i emocije treba uputiti prema narodu. Pomoći dobronamjernim ljudima da shvate, da razluče, da prepoznaju i odvoje one koji se bore za vlast i sebični interes, od onih koji se bore za BiH i interes naroda.
Još od vremena rahmetli Alije preambiciozni i nestrpljivi su napuštali SDA i pravili stranke. I obećavali brda i doline. I šta su od toga ostvarili i napravili? Napravili su većinom probleme.
I NIP je mnogo toga obećao. Sa „Trojkom“ predvodi vlast u Sarajevu već tri godine. I šta je rezultat, šta je ostvareno od predizbornih obećanja? Konaković se okušao i na državničkim temama, uspio se ubaciti na pregovore o izmjenama Izbornog zakona. Stao je uz Čovića, suprotstavio se mom zahtjevu da se uloga Federalnog doma naroda reducira na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Konaković bi, u svrhu „stabilizacije prilika u državi i Federaciji“, u Predsjedništvo BiH uveo Dodika i Čovića, a Federalni dom naroda zauvijek predao HDZ-u. To treba razjasniti narodu, tu Konakovićevu „stabilizaciju“. A njemu je sve jasno, zna on šta radi.
……………………………..
Nakon ove svečane sjednice, u ovoj sali će biti održana konvencija Asocijacije mladih SDA. Mnogi od njih su već tu, ja ih pozdravljam, želim im uspješan rad Konvencije i, za naše zajedničko dobro, uspješan rad Asocijacije. Raduje me vidjeti stotine mladih lica koja su nanovo ispunila ovo historijsko mjesto.
Jedna od slika koje su danas prolazile ekranom je i ona koja je „uhvatila“ mene iza Alijinih leđa na osnivačkoj skupštini SDA u ovoj sali. Česte su te slike na kojima stojim iza oca. Na ovoj sam star 33 godine, i unosim stolicu za jednog starijeg gosta. Jedan sam od organizatora Osnivačke skupštine, služio sam nastajućoj stranci kako sam znao i umio. Lijepio sam plakate, vozio oca diljem BiH tokom kampanje, pa kad se sve to završilo, vratio se svom poslu u projektantskoj firmi. Godinu dana nakon toga su me pozvali da se aktivnije uključim u politiku. Nije to bio Alija, bili su to ljudi iz tadašnjeg gradskog odbora SDA. I ja sam prihvatio, i radio vrijedno sve što se od mene očekivalo. A kada preuzmete posao, i ako ga završavate, on vas više neće ostaviti, doći će svuda za vama.
I to je prva poruka za vas, na bazi moje tri decenije bavljenja politikom – služite narodu, i on će to se prepoznati.
Slijedećih par poruka se odnose na pogrešne percepcije i teze vezane za politiku i mlade.
Recimo na tezu da politika nije časna djelatnost, da podrazumijeva neiskrenost, da kvari ljude i privlači sebične. Vlast privlači i kvari, ali najbolji među nama se ne kvare i ne mijenjaju, i oni su snaga svakog pokreta i uspješnog projekta. Laž postoji zato što postoji istina, lažni novac – zato što postoji pravi, a politikanti, populisti i politički petljanci zato što postoje pošteni i posvećeni lideri i političari. Oni su čvrsta potka svake zajednice.
Politika je vrhunska ljudska djelatnost, ona najdirektnije utiče na organizaciju društva i države, i na taj način na zaštitu vrijednosti, slobode, jednakosti, kvaliteta života ljudi.
Politika se bavi zastupanjem interesa, a interesa ima različitih: ličnih, sebičnih, interesa lobija i manjih grupa, ali i opštih interesa, plemenitih interesa vrijednih napora i žrtve. Politika je uvijek mješavina svega navedenog, samo je pitanje gdje je prevaga. Ona mora biti na opštem, istinskom interesu ljudi koje zastupamo!
Slijedeće teza je da je prirodno da mladi ljudi budu ljevičari, a da s godinama i iskustvom postaju konzervativniji. Možda je to tako u stabilnim društvima, ali u zemlji koja se susreće sa problemima koje mi rješavamo, mladi ljudi ubrzano sazrijevaju. Politika u našim okolnostima je borba za opstanak, a takva borba se ne vodi, niti dobiva, bez mladih ljudi.
Rukovodstvo SDA je toga svjesno, i mi otvaramo prostor mladim ljudima. U predsjedništvu SDA smo uveli dvojicu mladih aktivista, dvojicu Harisa, obojica su mlađi od SDA. I nismo se pokajali. Radićemo tako i dalje, utvarati prostor u organima Stranke, na kandidatskim listama, različitim pozicijama. Ali tražimo aktivnost, vidljivost. Političar je kao sportista – da bi davao golove mora vježbati i igrati. Mora govoriti, voditi debate, davati intervjue, nastupati. Naše oružje je riječ. Ubjedljiva, precizna, hrabra, istinita riječ. Treba je naći i izgovoriti. Manje je više – odbacite višak, kondenzujte poruku. Mediji će to prepoznati, narod će to prepoznati.
I ne bojte se grešaka. Na njima se uči. Postoji samo jedna greška koju ne smijete napraviti u politici – nemojte šutjeti, biti pasivni i neborbeni.
Ovo obraćanje ću završiti riječima rahmetli Alije izgovorenim prije 24 godine. Citirao sam ih u kampanji SDA prije 12 godina, pa prije 8, pa prije 4 godine… bile su nezamjenjive jer su svaki put ocrtavale naše stanje, naša htijenja i nadanja. I danas je tako, možda više nego ikada od vremena kad su prvi put izgovorene. Dakle, ponovo – ubjedljiva, precizna, istinita, Alijina riječ:
Podignimo visoko naše zastave
Odbacimo strahove i sumnje
Umjesto toga – radimo vrijedno i najbolje što znamo
Svjesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina
Nisu u njihovim, nego u Božijim rukama!
U toj vjeri je naša sloboda, naša snaga, i ako Bog da – NAŠA POBJEDA!
Hvala vam, svako dobro!
