Navijači Crvene Zvezde i drugi građani Beograda su odali u subotu, 22.11., počast tragično nastradalom navijaču Marku Ivkoviću. Ova vjerska ceremonija je, nažalost, iskorištena za evociranje na uspomene Kosovskog boja i buđenje mržnje prema turskom narodu i muslimanima. Kako drugačije okarakterisati govor kojeg je sveštenik Jovan Blagojević izrekao, nazvavši Marka Ivkovića ‘mučenikom’, te novim Milošem Obilićem, ako ne jasnom potvrdom da se srpska mržnja prema muslimanima usmjerava od njihove vodeće vjerske institucije?
Poslušajmo njegove riječi: „Molite se Bogu i sjećajte se njega, i njegovih patnji i njegovih muka, vazda kroz svoj život noseći u sebi one odrednice za koje se nadam i za koje verujem da ih je imao on (Marko Ivković), dakle temelj srpski i vjeru pravoslavnu. Čuvajte se jer samo tako možete sačuvati svoju otadžbinu. Dakle, čuvajte svetost vjere naše pravoslavne i čuvajte korijene naše nacionalne. Neka je večni pokoj ovome mučeniku Marku, Milošu Obiliću novom!“
Ukoliko u kršćanskoj literaturi potražimo pojam mučenika, vidjet ćemo da se on veže za osobu koja je ubijena zbog svoje kršćanske vjere, i to kamenovanjem, razapinjanjem, spaljivanjem na lomači ili drugim načinom mučenja ili pogubljenja. Dakle, prema sveštenikovim riječima odlazak Marka Ivkovića u Istanbul radi navijanja za Zvezdu poprima dimenzije ‘svetog rata’. To je bio čin borbe za kršćanstvo i njegove tekovine, a ne samo sportski susret.
S druge strane, Miloš Obilić je srpska historijska ličnost i heroj, ubica sultana Murata te paradigma borbe protiv Turaka. Ukoliko uporedimo Obilića i poginulog navijača, javnosti dajemo do znanja da su obojica ratovala protiv muslimana, obojica bila u ‘svetom ratu’.
Umjesto da smiruje strasti, ukazujući narodu da je ubistvo navijača sporadičan i nesretan slučaj, pravoslavno sveštenstvo neodgovorno izjavljuje da je navijač poginuo na putu odbrane kršćanstva. Da li su ovo poruke međureligijske saradnje i oprosta na koje se toliko pozivaju?
Nedim Botić
