Kada je 15. aprila 1993. godine došao iz škole u Vitezu, trinaestogodišnji Adnan Zec ni slutio nije da će narednog dana svjedočiti paklu u režiji zločinačkih falangi HVO-a i posebno jedinice “Jokeri”. Umjesto buđenja za polazak u školu probudili su ga rafali zločinaca koji su u cik zore tog 16. aprila ubijali sve redom u Ahmićima. Adnan je sve gledao, prvo paniku i pokušaj spašavanja njegove porodice, pokušao je bježati, ali nije uspio. Rafali HVO-a pogodili su ga i pao je, gledajući kako mu ubijaju porodicu. Osam dana trajala je agonija dječaka koji se skrivao u spaljenoj kući, ranjen i iznemogao. Spašen je, prebačen u bolnicu gdje je saznao da je njegova mlađa sestra živa i da je u logoru HVO-a. Izvukao je i nju. Preživjeli su da bi pričali o ljudskoj monstruoznosti.
Adnan danas živi u Nizozemskoj. Njegova priča objavljena je nedavno u knjizi “Ahmići: The eight days of the 13 year old Adnan” čiji je autor Thomas Obruča.
“Pripadnici HVO-a su mi ubili oca, majku i sestru, mene su ranili. Sve sam to gledao. Mislili su da sam mrtav i iskoristio sam priliku da se sakrijem. Osam dana sam se krio u Ahmićima. Uspio sam preživjeti. O svemu sam svjedočio pred MKSJ i moje svjedočenje je dostupno. Imali su namjeru da cijelo selo pobiju, i nekoliko puta su pretraživali selo tražeći preživjele” priča Adnan.
O ideji i nastanku knjige autora Thomasa Obruče, Zec kaže:
“Gospodin Thomas Obruča, bivši istražitelj Ureda tužioca MKSJ, je idejni tvorac i inicijator. Smatrao sam da trebam dati dodatni doprinos u ostvarivanju istine i pravde, posebno u daljem istraživanju počinjenog zločina u Ahmićima, tako što ću ispričati o čemu sam tada razmišljao i radio, ranjen, krijući se osam dana u Ahmićima od ubica mojih najbližih. Tražio sam priliku da ostavim javni zapis onoga šta sam preživio, na prvom mjestu mojoj djeci, ali i djeci cijelog svijeta. Izdavač knjige je Verlag Bibliothek der Provinz iz Austrije. Podrška moje porodice i supruge Emire je bila najvažnija u cijelom projektu”.
Zec pojašnjava šta su glavne poruke knjige: “Da se zločin nikada i nikome više ne desi!!! Da bude glas prevencije imajući u vidu ratove koji se vode sirom svijeta! Treba nastaviti ovu borbu i u miru i širim masama, novim generacijama pričati šta je rat i kako utiče na dijete, djetinjstvo, i gubitak najmilijih. Moja supruga je iz Srebrenice i njoj su stradali roditelji u Srebrenici i svi znamo koji su se zločini i tamo desili”.
