Pred Sudom Bosne i Hercegovine danas je nastavljeno suđenje ratnom komandantu Armije RBiH u Srebrenici Naseru Oriću, te njegovom saborcu Sabahudinu Muhiću, piše novinska agencija Patria.
Optužnicom, podignutom krajem avgusta, Orić i Muhić se terete da su 1992. godine na području Bratunca i Srebrenice počinili ratni zločin ubivši trojicu ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti.
Optužnica ih tereti da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.
Nakon što je odbrana Orića ključnog zaštićenog svjedoka O1 potpuno raskrinkala u unakrsnom ispitivanju i današnje svjedočenje svjedoka Tužilaštva BiH dovelo je do potpunog fijaska u samom procesu.
Svjedočeći o tome šta je vidio, odnosno čuo, danas je svjedok Tužilaštva BiH Milomir Lazarević, nekadašnji pripadnik Vojske RS-a, odgovarao na pitanja tužioca Miroslava Janjića, a kasnije u unakrsnom ispitivanju i na pitanja Lejle Čović, advokatice Nasera Orića.
Lazarević je kazao da je u Zalazje došao 13. maja 1992. godine gdje su fromirali jedinicu Teritorijalne odbrane od 40-tak vojnika.
– Imao sam oružje. Donio sam ga sa sobom, a dobio sam ga u Srebrenici. Sve je bilo relativno mirno do 12. jula 1992. godine na Petrovdan kada su krenuli napadi. Napad je počeo u pola 10, bilo je pucnjave s obje strane. Nisam primjetio mrtve. U pola petn ja i još mojih pet kolega smo se povukli u potkrovlje jedne kuće, nedaleko od groblja, imali smo puške, ali smo ostali bez municije – kaže Lazarević.
U ispitivanje tužioca Janjića uključio se i predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić, koji je tražio od svjedoka da odgovori zbog čega su otišli u potkrovlje kuće i šta je bilo s ostalim pripadnicima Vojske RS.
– Mi smo odluku donijeli samostalno, a ne znam šta je bilo s ostalim vojnicima. Povukli smo se kada su linije pukle. U 17 i 15 sati počelo je predavanje ovih iz susjedne kuće od naše gdje smo se sakrili – ispričao je Lazarević, dodavši da je ta kuća od njihovog mjesta skrivanja udaljena 30-tak metara.
U 17 i 15 čuo sam vojnika koji je uzvikivao: “Oriću, evo Slobodana Ilića, evo Miodraga Rakića, evo Milosava Ilića, evo Ranka Simića,evo Petka Simića i Dragomira Tubića” – tvrdi svjedok.
On je dalje napomenuo da Nasera Orića nije vidio, već je čuo njegov glas, koji je prepoznao, jer ga je tokom akcije čuo kako na megafon daje upute vojnicima tokom akcije.
Jedan za drugim su uzvikivali imena, a onda sam čuo da žele tući Milosava Ilića, ali Naser tada govori: „Ne tucite ga, mi nismo četnici, ni ustaše, mi smo pripadnici Vojske BiH, a njima će suditi vojni sud BiH“ – ističe Lazarević.
U ovom momentu opet predsjedavajući vijeća Maksumić pita svjedoka: „Odakle znate da je to bio Orić“?.
– Prepoznao sam ga po govoru – bio je jasan i kategoričan Lazarević.
Dalje Lazarević navodi da su došli kamioni u koje su potrpani zarobljenici, a da se s njima otišlo za Srebrenicu. No, Lazarević je potvrdio više puta da to nije vidio i da ne zna da li su otišli za Srebrenicu, samo da je čuo plan.
Ovaj svjedok napomenuo je da nije čuo niti jedan pucanj, tokom dešavanja u Zalazju 12. jula 1992. godine, od 17 sati kada su linije pale.
Indikativno je međutim da je ključni zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH 01 na ročištu prije 15 dana kazao da je upravo Orić u Zalazju lično ubio sudiju Slobodana Ilića i da je pucao rafal po zarobljenicima koji su bježali iz kuća.
Odgovarajući na pitanja odbrane Orića, Lazarević je ponovo potvrdio da je čuo kamione, ali da ne zna kuda su se odvezli i da ih nije vidio.
Također Čović je ustvrdila, a s čime se svjedok složio, da se preko megafona svačiji glas iskrivi.
– Da – odgovorio je potvrdno Lazarević.
U toku odgovaranja na pitanja braniteljice Čović, Lazarević je kazao da u momentu početka napada oko 9 i 30 on bio kod pravoslavnog groblja bliže kući u kojoj se sakrio, a koja je od tog groblja udaljena 40-tak metara.
-Imali ste naoružanje. Bili su i minobacači, kao i PAM na groblju. Imali ste i brdski top koji se nalazio ispred kuća i srpskih rovova? – upitala je Čović.
Lazarević je potvrdio sve navode odbrane dodavši da su tog 12. jula 1992. godine pripadnici srpske vojske bili bukvalno opkoljeni.
Danas je Orićeva odbrana uložila niz dokaza koji govore o nekredibilnosti i nevjerodostvojnosti zaštićenog svjedoka O1. Šokantno je da je ovaj svjedok označen kao ključni u procesu. Suđenju su prisustvovala udruženja žrtava iz Srebrenice.
Lejla Čović advokatica optuženih je nabrojala desetine užasavajućih detalja vezanih za zaštićenog svjedoka. Bilo je nevjerovatno da ovakav svjedok bude uopšte uključen u ovaj proces kao relevantan, a Tužilaštvo je uložilo prigovore na neke dokaze odbrane, dok su neke prihvatili.
Pokazalo se da je osuđen u više navrata za lažno predstavljanje, za prevare, za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Za zloupotrebu prava iz socijalnog osiguranja, pa optužen čak i za pljačku. U toku je sudski postupak jer je orobio staricu u Tuzli.
Otkad je „O1“ ušao u program zaštite svjedoka za ovaj proces, on se više na ovom sudskom procesu zbog pljačke starice nije ni pojavio. Osuđen je za nekoliko prevara u Banovićima koje je počinio između juna 2002. i maja 2003. godine. Odležao je kaznu u zatvoru u Tuzli zbog toga.
Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 5. april 2016. godine kada Tužilaštvo BiH planira izvesti nova dva svjedoka.
