Treba se naći rješenje za Izborni zakon, a mi ćemo, također, imati neke svoje uvjete. BiH je jedina zemlja na planeti Zemlji koja nema drugi izborni krug za predsjednika države. Mi ćemo dići ruke za izmjene Izbornog zakona kada bude predložen drugi krug za člana Predsjedništva BiH, kazao je sinoć u Zenici Fahrudin Radončić, šef SBB-a.
Osim što je već pri formiranju SBB-a Radončić jasno dao do znanja da – stranka, to sam ja (Savez za bolju budućnost – Fahrudin Radončić je naziv pod kojim je stranka zvanično registrirana) – samodopadljivi šef Saveza bi sada po svojoj mjeri krojio i izborno zakonodavstvo, Ustav i politički sistem Bosne i Hercegovine.
Poznato je da Radončić ima namjeru i po treći put kandidirati se za člana Predsjedništva BiH. Uzimajući u obzir izjavu koju je dao sinoć u Zenici, a nakon što je zbrojio dva i dva, osnivač SBB-a je očito shvatio da nema nikakve šanse da zasjedne u fotelju prvog u Bošnjaka. Sinoćnjom izjavom je praktično, čak godinu ranije, proglasio izborni poraz. Izborni zakon bi se, prema Radončićevoj zamisli, sada trebao krojiti tako da građani BiH glasaju dok god on ne pobijedi.
Šta znači drugi krug i šta Radončić misli da mu donosi drugi krug?
Iako primarno pitanje u ovom slučaju nije novac, nije zanemarivo da Opći izbori u pravilu nikada nisu koštali manje od 10 miliona maraka. Organiziranje drugog kruga izbora za Predsjedništvo značilo bi utrošak gotovo duplo više novca, a sve to da bi se Radončiću uvećale šanse za pobjedu!?
Nema sumnje u to da je za SBB-ove kadrove u institucijama i politici općenito šefova riječ zapovijed i da će potencirati izmjene Izbornog zakona u pravcu uvrštavanja mogućnosti drugog kruga izbora. Da se radi o krajnje nerealnom zahtjevu o kojem Radončić sniva, može se ilustrirati na jednom ili dva primjera.
Zašto bi, primjera radi, HDZ i Dragan Čović pristali na ovakvo što? Zašto bi Dragan Čović, uz uvjet da jedan narod drugome ne može birati predstavnike, a koji će kakav god budući izborni zakon bude, biti ispoštovan, pristajao da od gotovine pravi veresiju? Ono na čemu HDZ, formalno HNS, insistira je rješenje takozvanog “hrvatskog pitanja”. Rješenje “hrvatskog pitanja” je, u ovim okolnostima, omogućavanje HDZ-u da po svaku cijenu ima svoga čovjeka na poziciji člana Predsjedništva BiH, Čovića ili bili koga drugog. Kino zvano “drugi krug” im apsolutno nije potrebno, kad bi se već u startu otklanjanjem “sindroma Komšić” osiguralo da Hrvate predstavlja “legitimni, pravi Hrvat”.
Druga stvar, zašto bi na ovo pristao bilo ko iz entiteta Republika Srpska? Tamo je, i zadugo će biti, uvijek sve kristalno jasno. Bitka se vodila i vodit će se između dva suprotstavljena bloka, odnosno kandidata. Čak i kada se otkloni diskiminirajuća odrednica da iz RS-a u Predsjedništvo može biti kandidiran i izabran samo Srbin, situacija na terenu se neće suštinski promijeniti. Nije, valjda, Radončić namjeravao ovaj model primijeniti samo kod izbora bošnjačkog člana Predsjedništva?
Fahrudin Radončić, krajnje kratkovido, ovdje je gledao isključivo svoj slučaj. Naime, do sada je dva puta bio kandidat za Predsjedništvo, 2010. i 2014. godine. Oba puta završio je na drugom mjestu po broju glasova. Za njega će izbori 2018. godine praktično biti treća (ne)sreća i konačna potvrda da ga Bošnjaci (ne)žele za svog političkog lidera. Svjestan da su mu šanse za pobjedu nikakve, Radončić računa da bi u drugi krug mogao ići sa, po svoj prilici, kandidatom iz SDA. Mogao bi to biti Denis Zvizdić ili neko od preostale trojice koje je Bakir Izetbegović spomenuo prošle sedmice. Zvizdića, kao najozbiljnijeg kandidata iz SDA, Radončić već mjesecima diskreditira putem sebi bliskih medija. Ali očito je i sam procijenio da u te napise niko ne vjeruje.
Ono što će se po svoj prilici dogoditi 2018. je to da će, uvjetno rečeno, Radončićeve glasove odnijeti kandidati koje će predložiti novoosnovane stranke poput različitih nezavisnih blokova, nezavisnih lista… Ljevici, ako bi kandidirala Bošnjaka, ne daje se velika šansa. Drugi krug, gledajući Radončićevim očima, značio bi da će glasači koji u startu nisu bili opredijeljeni za SDA-ovog kandidata, svoj glas dati upravo Radončiću.
Ako ljevica, ma šta god to u ovom momentu bilo, u startu, pri pokušaju zbližavanja s Radončićem, nije imala podršku svoje baze za takav savez, zašto bi u bilo kojoj varijanti glasali za šefa SBB-a? Prije će biti da bi taj dio glasačkog tijela u eventualnom drugom krugu ostao suzdržan od glasanja. Ili zašto bi oni, uglavnom Bošnjaci, naklonjeni nezavisnim blokovima i listama, ma koliko ih malo bilo, glasali za Radončića? To je ista ideološka matrica kao i kod SDA, samo drugi dres. Zašto bi glasali za onog Radončića čiju izjavu datu na sudu u Prištini još svi dobro pamte? Teško.
Umalo da zaboravimo. Uvijek ih svi zaborave. Ima li Radončić slučajno rješenje za Sejdića i Fincija, Pilava…? “Sasvim slučajno” njih su nedavno kao prirotet, po ko zna koji put, istaknuli i iz evropskih institucija. Iz Vijeća za vanjske poslove EU-a.
Izvor: Faktor
