Prisjeća se da su tada često odlazili u Hag – jer su imali informacije i radili sve što se moglo da se spasi ono što se moglo spasiti.
Ogromnu pomoć i podršku pružilo im je Tužilaštvo tog suda, na čelu sa Seržom Bramertzom.
– Bilo je već tada govora o hitnom gašenju Tribunala, Negdje do kraja 2015. godine je trebao biti ugašen, bar smo mi imali takve informacije. Tada je i započeo proces prijevremenog puštanja na slobodu ratnih zločinaca. Tadašnji predsjednik Tribunala, Teodor Meron, uveo je praksu da svaki osuđenik koji podnese zahtjev i ispunjava uslove, nakon 2/3 odslužene kazne biva pušten na slobodu. Dakle, oslobađajuće presude, prijevremno puštanje na slobodu, informacije od naših prijatelja u Tribunalu, sve je upućivalo na to da se Tribunal gasi i da ostajemo s nedovršenim poslom, s poprilično nejasnim ulogama u ratu u BiH – kazao je Tahirović.
Kaže kako su se i tada borili i zaista izborili te dodaje da su s prijateljima uspjeli osigurati nastavak rada Suda.
– Sud je vratio Stanišića i Simatovića u ponovni postupak, ali i presudio Šešelja nakon oslobađajuće presude te u potpunosti obustavio prijevremeno puštanje na slobodu ratnih zločinaca. Ostali predmeti su nastavljeni uz, naravno, naše stalno bdijenje nad tim predmetima. Stotine pisama, molbi, sastanaka i zakulisnih poteza. O tome bi se mogao napisati vrlo ozbiljan roman ili politički triler – kaže Tahirović.
Ističe da je dokazan udruženi zločinački poduhvat političkog i vojnog vrha Srbije i Hrvatske, kao i njihovo nesumnjivo učešće u međunarodnom oružanom sukobu – odnosno agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
– Sve su to posljedice našeg rada. I pored opstrukcija i napada, vjerujem da smo uspjeli zato što su građani ove zemlje – patrioti, a ne samo žrtve – prepoznali vrijednost i značaj naše borbe te dali svoj doprinos. To je naša pobjeda. Pobjeda bosanske pameti. Osjećamo se kao pobjednici – posebno nakon što je usvojena Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici. Tim činom je udaren “apostille” pečat na sve haške presude. Negatori i revizionisti nisu uspjeli. Pokušavali su stvoriti anarhiju, širiti laži i podvale, da zavlada beznađe. Što bi rekla Hana Arendt – ne da nas u nešto ubijede, nego da ni u šta ne vjerujemo, stvarajući slike izdaje i beznađa, pokušavajući od nas napraviti glupe i beskorisne žrtve i u miru. Rezolucija UN-a im je pokazala – ko je zločinac, a ko pobjednik. Danas s ponosom ističem da sam bio dio tima koji je porazio svu mašineriju koja je dolazila u Hag – iz Srbije, Hrvatske, ali i iz trećih zemalja koje su ih podržavale – zaključuje Tahirović.
Na kraju je poručio: Istina pobjeđuje!
– Da, ali uz puno borbe, znanja, odricanja i hrabrosti. Uvjeren sam da ova borba ne bi bila tako uspješna bez majki. Kada sam na početku teksta govorio šta sam naučio kroz slučaj Fikreta Abdića, mislio sam na rahmetli Nuru Salkić iz Velike Kladuše. Ona je moj uzor i simbol majčine snage. Zato su majke Srebrenice – predvođene Munirom Subašić i Kadom Hotić – zasigurno najzaslužnije za sve postignute rezultate. Mi smo, možda, bili operativni, ali one su bile duhovna kičma te borbe. Smatram da smo mi – taj mali tim u Hagu – bili važan segment u međunarodnoj pobjedi bosanske hrabrosti, znanja i upornosti – istakao je Murat Tahirović.
(Preporod.info)
