Za NAP piše: Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida
Šta se dešava s institucijama Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i kantona, koje imaju ustavnu i zakonsku obavezu da štite građane naše zemlje.
S jedne strane, MUP Rs revnosno radi svoj posao, hapsi, progoni svakog ko i pomisli, a kamo li i izgovori bilo koju riječ protiv entiteta Rs.
S druge strane, u Federaciji BiH građani rade posao nadležnih institucija, podnose prijave, traže procesuiranje odgovornih. Nažalost, sve te prijave završe u korpi za otpad, bez ijedne pokrenute optužnice.
Jadno je stanje u našem sistemu, toliko jadno da se preznojavam dok ovo pišem.
Nikada jadniji nismo bili, nikada poniženiji nismo bili, nikada sebi nismo dozvolili da nam siledžije iz Rs po Sarajevu dijele lekcije o svojoj neprikosnovenoj upornosti.
Po aerodromima u Sarajevu i Tuzli prodaju se rekviziti s četničkim obilježjima, koje ne možete naći ni na beogradskim aerodromu, i samo reakcija pojedinaca dovela je do toga da se takvi rekviziti uklone.
Pekara „Manja“ nam prodaje kruh svaki dan i redovno na društvenim mrežama negira i vrijeđa žrtve genocida. Dodik redovno, svakodnevno vrijeđa i duboko zadire u još svježe rane, ali sve glasniji su i njegovi poslušnici, svjesni da nema kazni, nema odgovornosti i praktično stanje nije više neizdrživo samo u Rs, stanje je neizdrživo u cijeloj BiH.
Kako se ponaša cjelokupni sistem koji treba da brine o sigurnosti građana u BiH? Ponaša se kao da se sve navedeno desava u Srbiji, odnosno sistem ne radi i ne preuzima ništa. Zašto?
Jesu li došle na naplatu sve silne diplome koje su dijeljene i šakom i kapom od Bosanskog Novog do Brčkog, Istočnog Sarajeva, Foče, uglavnom Bošnjacima?
Jesu li te diplome sada na sceni da njihovi vlasnici, bez znanja, nisu u stanju sastaviti najobičniju optužnicu ili je sistem pod kontrolom Srbije, odnosno Aleksandra Vučića i Milorada Dodika? Ili je i jedno, i drugo?
Prvo su došli po povratnike, a ja se nisam bunio, jer nisam povratnik. Zatim su došli po vjerske službenike (imame), ja se nisam bunio jer nisam imam. A onda su došli po mene, više nema nikog da se pobuni.
