Piše: Mr. Semir Imamović
Kome koristi spaljivanje jordanskog pilota Muaza Kassasibeha? Muslimanima Sirije, Iraka, i drugih muslimanskih zemalja koje, na ovaj ili onaj način učestvuju, u ratu u Siriji i Iraku, sigurno ne. Ono ne koristi čak ni onima koji su ga, navodno, u ime „uzvišenih ideala“, i kao opomenu drugima, spalili. Jer, niti se time ostvaruju „uzvišeni ideali“ (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Nemojte ljude kažnjavati Božijom kaznom“), niti se time od muslimana odbija agresija i nasilje, niti će bilo ko iz ovoga izvući bilo kakvu pouku i opomenu, nego će to, naprotiv, samo povećati mržnju i neprijateljstvo među ionako posvađanim, podijeljenim i zavađenim arapskim i muslimanskim narodima, grupacijama i frakcijama, ojačati poziciju njihovog zajedničkog neprijatelja u muslimanskim zemljama i dati još jedan argument islamofobima u njihovim tvrdnjama da je džihad (borba na Božijem putu), divljaštvo, varvarizam, uništavanje i svirepo ubijanje, ne samo nemuslimana, nego i pripadnika islamskog ummeta.
Da se razumijemo, jedan muslimanski pilot/vojnik nema šta tražiti na strani tzv. savezničke vojske koja nemilice ruši, uništava i pustoši muslimanske gradove, pod krinkom borbe protiv terorizma i terorista, i prihvatajući da se bori u redovima takve vojske, on je zapravo, svjesno i samovoljno, prihvatio i moguće posljedice takvog svog angažmana, jer je on u očima onih protiv kojih se bori samo neprijateljski vojnik i legitimna meta, i ništa više. Kao musliman i čovjek saosjećam se sa njegovim roditeljima, rodbinom i prijateljima, jer je njihov sin, rođak i prijatelj svirepo pogubljen, u tuđem ratu i za tuđe interese, ali ne mogu a da ih ne upitam: zašto ste mu dozvolili da stane u isti bojni red sa najvećim krvolocima i ubicama? zar, kao muslimani, niste svjesni da je muslimanskom vojniku zabranjeno učestvovati u neislamskim ratovima? i zar niste svjesni da su mete njegovog ubojitog oružja bili, u velikom broju, nedužni ljudi, vaša braća i sestre, djeca, majke i očevi poput vas, a ne nekakvi teroristi? Znate li da odgovornost za njihovu smrt, jednim dijelom snosite i vi, jer ih niste upozorili, niste im pojasnili, niste ih naučili pravim vrjednostima i niste ih savjetovali? I zbog toga sada, zajedno samnom i sa ostalim muslimanima, plačete nad nesrećnom sudbinom svog djeteta, rođaka i prijatelja. Allah, dželle šanuhu, nas je jasno upozorio „da se vlastitim rukama ne bacamo u propast“, i da umjesto toga „dijelimo na Božijem putu i činimo dobročinstvo sebi i drugima“, a pojedinci među nama, ne samo da sebe bacaju u propast nego, za sobom, u provaliju vuku cijeli ummet. Kome onda koriste ovakve svirepe egezukcije? Prije svega zločincu Bašaru Asadu, koji, iako je izveo na hiljade sličnih ili gorih egzekucija, sada može reći svijetu „vidite protiv kakvog zla se ja borim“.
Također, on u miru može nastaviti etničko čiščenje preostalih sirijskih gradova od sunijskog življa, a da ga niko ne upita šta i kako radi. Korist ima i Iran, kojem će priča o spaljivanju jordanskog pilota narednih dana i sedmica, dobro doći za konsolidaciju njenih parvojnih formacija u Iraku i nastavak zločinačkih operacija na sunijske provincije i gradove, a sve u ime navodne borbe protiv „idišovih terorista“. I oni, kao i Asad, mogu slobodno i bez straha od bilo koga, nastaviti sa genocidom i etničkim čišćenjem u Siriji i Iraku, jer oni nisu IDIŠ niti EL-KAIDA pa da ih neko pozove na odgovornost. Korist Amerike i Izraela je također očigledna. Američka administracija će nastaviti, svojim građanima, prodavati priču o pravednoj borbi za spas Amerike, muslimanskih država i čovječanstva od „mrskih terorista“ koji spaljaju žive ljude, ali i vješto, od američke javnosti, prikrivati činjenicu da su oni u Iraku i Afganistanu izveli na stotine napada, u kojima su spaljene i istrijebljene čitave muslimanske porodice. Zaokupiranost svjetske javnosti spaljivanjem arapskog pilota, Izrael će iskoristiti za jačanje veza sa arapskim diktatorima, kako na planu borbe protiv „arapskih ekstremista“, tako na sigurnosno-obavještajnom planu, kao i za potpuno ovladavanje arapskim medijskim i obavještajnim prostorom. Spaljivanje Muaza Kassasibeha, dobro će doći i našim domaćim islamofobima, velikosrbima i velikohrvatima, i njihovim kebama, radončićima, galijaševićima, koji će uraditi sve da Bosnu i Bošnjake, a posebno vjerničku populaciju, na bilo koji način dovedu u vezu sa ovim brutalnim ubistvom, ili u najmnju ruku sa terorizmom, kao što su to činili do sada.
Zbog toga je obaveza, prije svega, naših vjerskih institucija i predstavnika, a zatim učenih ljudi i intelektualaca da podignu svoj glas protiv svih oblika terorizma, nečovječnog postupanja, fizičkog zlostavljanja i nasilja bilo koje vrste, i zloupotrebe vjere i vjerskih propisa u političke, vojne, ideološke i sektaške svrhe, urade sve kako bi Bosnu i Bošnjake zaštitili od nastranih, ekstremnih i devijantnih tumačenja i ideologija koje bi u budućnosti mogle predstavljati sigurnosnu prijetnju po našu državu i narod, ustraju u borbi za politička i vjerska prava Bošnjaka, muslimana, i pojačaju svoje napore na izgradnji kolektivne svjesti i odgovornosti i institucionalnog jedinstva. Bošnjaci su smogli snage da se suprostave terorizmu, anarhiji i nasilju, čak i u najtežim, ratnim, vremenima, kada se protiv njih urotio cijeli kršćanski/hrišćanski svijet, strane i domaće sile mraka, kada su prolazili kroz najveća iskušenja u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti, kada su im pred očima ubijana djeca, majke, očevi, braća, sestre, rođaci, prijatelji, komšije, rušene i paljene kuće i džamije, kada su zatirana njihova vjekovna ognjišta i uništavana obilježja i simboli njihove kulture i dokazi postojanja na ovim prostorima, i sigurno je da će to uspjeti, sada u miru, u znatno povoljnijim uslovima za njih, i da neće dozvoliti pojedincima i grupama, ma ko oni bili, i s koje pozicije djelovali, da ih gurnu u mrak terorizma kojeg su najbolje osjetili na vlastitoj koži, prije svega zbog svog ličnog uvjerenja da se vlastita sreća ne može graditi na tuđoj nesreći i da drugima ne treba činiti ono što i sami ne volimo, a zatim i zbog velikog broja svjesnih, obrazovanih ljudi i intelektualaca, koji se stoje na bedemu bošnjačke časti i obraza i spremni su, svojim umnim i intelektualnim „oružjem“, odbiti takve pokušaje.
Terorizam nikada nije i neće biti dio bošnjačkog identiteta. Terorizam je bošnjačkom biću, oplemenjenom islamom, stran i tuđ. Terorizam i sijanje smutnje i nereda na zemlji i plemenita bošnjačka duša su dvije suprotnosti, koje se nikada i ni u čemu ne mogu sresti. Naša opredjeljenost je bila i ostat će legitimna borba za vlastita i tuđa prava i dostojanstvo, bdijenje na granicama vjere i domovine, tolerancija i suživot sa drugim narodima i religijama, dobrosusjedski odnosi sa svim dobronamjernim ljudima, spremnim da zajedno s nama grade bolju i svjetliju budućnost, s tim da nikome nećemo dozvoliti da protiv nas spletkari i kuje tajne planove, da se poigrava sa našim strepljenjem i merhametom i da kalja našu čast i ugled. Jer mi smo Bošnjaci, narod koji je opstao i ostao u svojoj vjeri i na svom topraku, i nakon 11 genocida i uprkos dušmanskim spletkama i zavjerama, i koji se nikada i nikome nije svetio, i kojem su riječ, emanet, ljudski život i dostojanstvo najveće svetinje za koje smo, u svakom trenutku, spremni dati svoj život, a ono što nam uvjek i iznova daje snage su kur'anske riječi: „O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!“ (Kurʼan, III, 200).
