Pripremila: Z.G.
Dragi prijatelji, svakonevno se izvještava o svim katastrofama u svijetu. Ali nikada o Gazi. Od “4 000 000 000,- € pomoći” samo 3% je do sada tamo stiglo. I to posebno za plaće radnika međunarodne pomoći. Cinično drzi Netanyahu porezni-prihod od Palestine (!), jer je njihova vlada pristupila Međunarodnom krivičnom sudu. Posljedica: katastrofalno stanje. Čak i teško oštećeni stanovi se ne mogu popraviti. Noći su često prehladne.
Pet beba su već promrzle. Selma, Fadi, Adela, Rafah i Wadie. Nijedan državnik u svijetu ne protestira protiv smrti ove djece. Niko ne izjavljuje saučešće njihovim roditeljima. Naši državnici se nikada nisu ni brinuli za 539 bombama usmrćene i 3.000 povrijeđene djece iz Gaze. Bila su to samo palestinske djeca.
Gaza je sravnjena sa zemljom. Niko ne prebrojava, niti preračunava. Prijatelji iz Gaze govore mi tiho: “Još nikada prije stanje ljudi nije bilo tako očajno. Nikada!” 140.000 zaposlenih u opštini, dobijaju samo mali dio zarade. Oni ne mogu za svoju djecu čak ni sendvič za pauzu platiti. Kanalizacija, vodovod i sanitarije su potpuno propali. Sve je kontaminirano. Broj bolesti eksplodira.
Preko 370.000 djece bi, prema izvještajima UNICEF-a morala biti pod psihološkim tretmanom. Djeca ne mogu sve te jezive slike smrti njihovih roditelja, braće i sestara i prijatelja preraditi, ostaju dalje u stanju šoka. Također, i odrasli. Njihov tretman je potpuno nedovoljan. Jedan od njih je i 12-godišnji Sayed, čija su četiri druga ubijena od strane izraelskih projektila na plaži dok su se igrali fudbala. Bio sam tog dana u Gazi. Zapanjen. Sayed je bio kao paraliziran, nije mogao progovoriti. Sada uzima terapiju jakih psihijatrijskih tableta. Nije u stanju dalje pohađati školu. Napustio je.
Neka djeca i adolescenti ne žele da se pomire sa sumornom slikom svog uništenog grada. Raznim bojama farbaju kamenje i betonske blokove gradske luke. Gaza treba da živi, da sija, bude šarena. Hoce da odagnaju tužne misli! Inicijativa iz očaja! Možda će ona tu turobnost iz gradske luke odagnati. Ali neće silnu tugu i bol iz srca ljudi.
Znate li gospodine Netanyahu, šta ste učinili ovim ljudima? Jeste li ikada bili u skloništima, bolnicama, bombardovanim kućama u Gazi? Vjerojatno ne. Pitate se inače zašto je Palestina pristupila Međunarodnom krivičnom sudu. Iako se tu isto govori i o zločinima Hamasa.
Pristupanje Palestine Međunarodnom sudu pravde, je vapaj za pravdu. Zašto se, gospodine Netanyahu, bunite protiv uspostavljanja pravde, ako vi nemate šta sebi prebacivati? Ako je bilo dozvoljeno da se ubije, u `orgiji nasilja` od preko 2.100 ljudi, gdje je ranjeno više od 11.000 ljudi, a uništeno 20.000 kuća? Možda se bunite, zato što sigurno znate da su bombaški napadi takvih razmjera bili ratni zločin? Da će presuda vašim Rambo-poduhvatima u ratu sa Gazom za vas biti poražavajući?
Traumatizirani Palestinci zahtijevaju da se na sva ta pitanja odgovori. A također, i onaj mali igrač fudbala, Sayed.
Pozivam i naše(njemačke) političare: “Prokletstvo, krajnje je vrijeme da nešto uradite! Naravno da je važno da se ne zaborave zločini iz prošlosti(nad Judama), ali ako sada pustite da Gaza polako umire, onda ste opet zakazali!” Teško je ne zaplakati zbog Gaze. Ja to vise ne uspijevam.
Vaš JT
