Izvor: Dnevni avaz
Moj suprug po zanimanju je bio VKV vozač. U ra-tu je bio dva puta ranjen. Porijeklom je bio iz Rogatice,odakle su on i njegova majkau vrijeme agresije predvodili zbijeg. Godinama nijeimao posla. Kratko je radioza jednu privatnu firmu ukojoj se dostavljala pošta.Kada je dobio posao u rudniku, skakao je od sreće. Stalnoje sinu i meni tepao. Najbitnije mu je bilo da smo mi sretni. Mom suprugu to je bio četvrti radni dan, a prvi putda ide u drugu smjenu, priča Mirzeta brišući suze.
Tog dana, prije nego što će krenuti na posao, slušao je šehidske pjesme. „ U posljednje vrijeme stalno je slušao šehidske pjesme i predavanja o islamu. Itog dana, kada sam došla kućioko 11 sati, slušao je šehidsku pjesmu. Kada se približilo vrijeme da ide na posao, dvoumio se šta će jesti. Inače nije bio izbirljiv, ali taj dan se nikako nije mogao odlučiti. Kada je krenuo, stala sam na prozor, kao i prethodnih danakada je išao na posao. Na igralištu se okrenuo, pogledao uprozor i poslao mi poljubac. Utom momentu pomislila sam:Bože, da li je ovo neki znak, prisjeća se supruga poginulog rudara.
