Na današnji dan 1991. godine formirana je tzv. Skupština srpskog naroda u BiH. Čestitku je tim povodom sa izdržavanju doživotne kazne zatvora uputio i ratni zločinac Radovan Karadžić.
– Narodna skupština uvijek mora biti mjesto očuvanja tih vrijednosti. Samo tako je ona neosvojiva tvrđava, a naše čedo – Republika Srpska zaštićena i voljena – poručio je Karadžić.
Šta je bila i kakve su se odluke na njoj donosile, o Skupštini srpskog naroda najbolje govore “Transkripti genocida”, koje čini skup pretraživih stenograma/transkripata sjednica takozvane Skupštine srpskog naroda, koje je u martu ove godine objavio Memorijalni centar Srebrenica.
Projektom su obuhvaćene sjednice Narodne skupštine RS-a periodu od 24. oktobra 1991. do 21. februara 1996. godine.
Prisjećajući se Lisabonskih pregovora iz 1992. godine Radovan Karadžić je na 49. sjednici 3. februara 1995. godine govorio o tome da Srbi nikad nisu htjeli prihvatiti prvi princip Kutiljerovog plana da je Bosna i Hercegovina država, osim u slučaju da ona bude konfederacija i da Srbi sami odluče da li će ustati unutar nje ili se pripojiti Srbiji.
“Niko nam ništa drugo nije nudio nego da nestanemo, da poništimo svoju državu, da prihvatimo zajedničku državu sa Izetbegovićem, odnosno sa muslimanima i Hrvatima i jasno su nam na koktelima i ručkovima rekli to je gospodo zato što mi nećemo da prihvatimo postojanje islamske države u Evropi, što će reći da smo mi žrtvovani da ne bi bilo te države nego da bi bila mješovita, što će reći da mi svoje živote i živote naših generacija potrošimo na neutralizaciju islama, a da Evropa bude zajednica srećnih hrišćanskih naroda dok joj mi čuvamo zidine kao neki opkop neke prlјave vode koji i ne postoji nizašta drugo nego da neutrališe islam. Mi to nismo prihvatili. Neko reče sami smo”, rekao je tom prilikom Karadžić.
Kuprešanin Vojo, poslanik Narodne skupštine RS-a na 24. sjednici, 8. januara 1993, pokazao je u par rečenica kakva atmosfera je vladala u tom hramu predrasuda i mržnje srpskog ratnog rukovodstva u BiH.
“Mi se iz prošlosti spotičemo nekoliko puta oko pojmova. Gospodo, da li je muslimanski narod uopšte narod? Narod koji je proizveden i nastao Titovom koncepcijom 1974. godine, dobija takvu jednu poziciju kao Grci u najmanju ruku. Da li da mi taj narod izbacimo kao narod i da kažemo da je to srpski narod muslimanske vjeroispovijesti. Mi smo dobili jednu veliku podvalu. Ta podvala je tu i mi smo njena žrtva. Ili BiH. Ma čija je Bosna i Hercegovina? Ona je od pamtivijeka srpska zemlja. Tačno je da su tu Turci bili neko vrijeme – 500 godina. Mi smo istjerali Turke, istjerali smo Austrijance, istjerali smo Nijemce. I opet Bosna nije srpska, već je Bosna muslimanska, nacije ili naroda koji ne postoji. Pa zar opet to nisu srpske gluposti. Pa ako sada radimo tu glupost, mi elementarnu grešku pravimo. Kao u osnovnoj školi.A idući skup srpske općine kada bude ja predlažem da muslimanski narod izbacimo kao narod. Ni jedna evropska država, ni jedan narod u svijetu ih ne bi priznao. A Bosnu trebamo ili maksimalistički. To nije maksimalistički, to je realno, to je historijski, to je srpska zemlja.”
Predsjedavajući Narodne skupštine Momčilo Krajišnik na 24. sjednici. 8. januara 1993. o donošenju zaključaka u kojima se kaže da Bošnjaci nisu narod nego sekta. Zaključak je usvojen jednoglasno.
Transkripti daju uvid u to kako se genocid pripremao, pravio i na kraju zataškavao.
Ljudi i narodi nisu piljci niti ključevi u džepu pa ćemo ih premjestiti tamo amo. To je lako reći, a teško ostvariti… Prema tome mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je ljudi genocid”, rekao je Mladić 12. maja 1992. godine.
Transkripti, original stenogrami, fono snimci datiraju od oktobra 1991. do 1995. godine i dostupni su na ovom LINKU.
(Vijesti.ba/Saff)
