U dvadeset godina sam se naslušao i nagledao mnogo stravičnih priča u kojima ljudi ljudima u ratu čine nezamislive stvari. Žive lomače, odgrizanje testisa, silovanje metalnom štangom, masakri žena i djece, sve gore od goreg, ali nekako me uvijek najdugotrajnije pogodi slučaj iz Bosanske Krupe, jula 1992.godine.
Tri žene su dugo i temeljito mučile i ponižavale jednu ranjenu djevojku i na kraju je predale djetetu da je dokrajči. Znam da je tegobno da ovo čitate ali pokušajte ipak. Detalje agonije zadnjih trenutaka Karmene Kamenčić, ranjene i zarobljene bolničarke iz sela Trnova kod Sanskog Mosta, pripadnice Armije BiH, prekucao sam iz optužnice koju je nedavno podiglo srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine protiv Ranke Tomić, pripadnice Vojske Republike Srpske, po činu kapetan, starješini jedinice „Front žena Petrovac” u čijem su sastavu bile žene dobrovoljci.
”Kada su pripadnice „Fronta žena Petrovac” oštećenu Kamenčić Karmenu odvele u jednu dolinu u blizini škole u mestu Radić (opština Bosanska Krupa), gde je bio okupljen veći broj žitelja tog mesta, nakon čega joj je optužena Tomić Ranka naredila da skine svu odeću sa sebe i potom da tako gola puzi po zemlji, usled čega je oštećena zadobila brojne povrede u vidu razderotina po telu, da bi joj potom naredila da sama sebi iskopa grobno mesto, pritom joj stavljajući granje crnog trna među noge, da bi joj u jednom trenutku prišle i tukle je leskovim štapovima po telu, sve dok se štapovi ne bi slomili, a zatim je oštećenoj nožem odsekla kosu, praveći joj pritom nožem znak krsta na glavi, a zatim joj isto nožem urezala znak krsta i celom dužinom njenih leđa, što je kod oštećene izazvalo obilno krvarenje, pa je zatim uzela nož i oštećenoj razrezala donji deo uva što je kod oštećene izazvalo još obilnije krvarenje, a optužena Tomić Ranka je zatim oštećenoj Kamenčić Karmeni naredila da peva srpske pesme i da se klanja, stavljajući joj pritom uz pomoć čizme glavu u goveđu balegu i tukući je lopatom po zadnjici.
Nakon toga su oštećenu odvele u drugu dolinu 70 metara udaljenu od navedene, gde se u društvu sa njima nalazio i tada mlađi maloletnik rođen 14.08.1976.godine, pa kada su tamo svi zajedno stigli, oštećenoj su naredili da ponovo sebi kopa grobno mesto, ali s obzirom da oštećena usled preživljenog mučenja za to više nije imala snage kopanje rupe je završio maloletnik, nakon čega je oštećenoj naredio da legne na leđa u već iskopanu rupu, što je ona i učinila, da bi joj potom iz vatrenog oružja – automatske puške, u predeo grudi i stomaka ispalio između 5 i 7 metaka usled čega je, od zadobijenih povreda, Kamenčić Karmena na licu mesta i umrla.”
Forenzički prikaz zločina stvara jasne slike i ako se malo udubite možete da na trenutak osjetite užas mlade Karmene. Bespomoćno plače dok je šibaju ljeskovim štapovima, preklinje dok joj urezuju krst na čelu pa još jedan veliki na leđima, krv lipti a ona vrišti dok joj guraju oštro trnje među noge, umukla je dok trpi udarce lopatom i grca balegu u kojoj joj je zaronjeno lice. Može vam se kao olakšanje učiniti taj tren dok gleda puščanu cijev u svježe iskopanom grobu. Ali nije, njeno mlado tijelo je i tada još puno života i gleda prelijepo julsko nebo nad grobom. Borila se za život do zadnjeg damara. Pokušavala je udahnuti čak i onda kada joj je vazduh u prostrijeljenim grudima bolno pištao. Ta njen ubica, dječak, bio je mlađi od nje tek dvije godine. Život je tada od čelika, u osamnaestoj. Može vas njena smrt pogoditi a još lakše možete biti i bezosjećajni promatrač, kao ”veći broj žitelja” koji je tu patnju biblijskog zapleta odgledao od početka do gotovo samog kraja. Nije poznato da je iko od prisutnih rekao nemojte to činiti ili, barem, prekratite joj muke.
Ne bih volio da onaj ko ovo čita ogoli ovu priču o ratnom užasu do besmisla gdje završavaju sve priče o ”njihovim zločinima nad nama” i onim čuvenim ALi ”i oni su nas negdje drugo”. Ovaj užas bi trebao da u nama probudi snažan antiratni poriv jer samo u ratu je moguće da žene i djeca postanu ovako okrutni i da ih niko u tome ne pokušava spriječiti. U ratu je velika vjerovatnoća da svako od nas dobije neku od ovih uloga, da bude Karmena, ili onaj ko drži nož i lopatu, a najčešće da budemo dio one velike skupine nijemih promatrača ljudskog zla i patnje. Naglašavam, ovo se u ratu dešava na svim zaraćenim stranama i za ovu priliku manje je važno na kojoj je strani bilo više. Karmenina sugrađanka iz Sanskog Mosta, Rasema Handanović, također bivša pripadnica Armije BiH, osuđena je na 5 i pol godina zatvora zbog učešća u ratnom zločinu u Trusini u kojem je među nedužnim žrtvama ubijeno i dvoje djece.
O početku suđenja Ranki Tomić nije izvjestio gotovo niti jedan medij u Srbiji i Bosni i Hercegovini. To je ono što zabrinjava, jer kako da budemo protiv rata ako samo slušamo o herojskim podvizima naših vođa i slavnim pogibijama neznanih junaka za domovinu i otadžbinu. Jedino zahvaljujući Fondu za humanitarno pravo imamo priliku nešto saznati o ovom procesu ako odemo na njihov www.hlc-rdc.org.
Tužilaštvo za ratne zločine je u Beogradu otpočelo proces na zahtjev Kantonalnog tužilaštva iz Bihaća koje je ranije procesuiralo Borku Kuburić i Radmilu Banjac, a koje su osuđene na po četiri godine zatvora. Maloljetni Veselko Đukić, onaj mališa što je dokrajčio Karmenu Kamenčić ne može biti procesuiran jer je u vrijeme počinjenja imao nepunih 16 godina. Posmrtni ostaci Karmen Kamenčić su identifikovani i sahranjena je ovog ljeta na mjesnom mezarju u rodnom selu Trnova kod Sanskog Mosta.
Važno je da je pravosuđe Srbije preuzelo progon Ranke Tomić, ali bi bilo od ogromnog značaja da javnost Srbije i Bosne i Hercegovine kroz ovaj proces sazna za punu strahotu rata. Važno je to za sve one koji i danas sanjare o nekom novom ratu ili ne bi imali ništa protiv da se ponovo desi. Sutra može vaša kćerka ili sestra biti izložena ljudskoj nemilosti i skončati kao Karmena u nekoj dolini, ili još gore, mogu postati Ranka ili Rasema…
Edin Ramulić/ Inmedia.ba
