PIŠE: Admir F. BEGANOVIĆ / Znamo.be
E, sličnu fakturu fakturisao i akademik Muhamed Filipović, nedavno.
“Upotreba pojma genocid previše je slobodna i od početka nisam za to da se cijela istorija rata posmatra iz ugla prethodno date definicije. Ako unaprijed sve žrtve definišete kao žrtve genocida, onda niste blizu istine.” … “Budućnost se ne može graditi tako što će se Republika Srpska nazivati “genocidnom”…. Kad ovo čitam osim što osjećam svu gorčinu i jad koji može da osjeti svako ko zna šta je preživjeti rat, biti pripadnik naroda nad kojim je izvršeno jedanaest genocida, i kojeg vjekovima tjeraju u zaborav, da bi zaboravljajući prošlost stvarali novu mogućnost ponavljanja iste.
Prvo što mi je na um palo, što mi je moglo na um pasti i jedino što mi je moglo na um pasti je – montaža. Opet neko potura i to sad baš akademiku, baš Filipoviću. Dobih “mali million” poruka i svi se pitaju “šta je Tunji, jel pomahnito. Na početku branih umnu glavu, gdje će Muhamed to napisati, gdje će i pomisliti, ali dok su se strasti u meni stišavale i kockice realnosti slagale shvatio sam da je Tunjo kao stari dribler ipak mogao to pomisliti, i napisati. Sam, bez ičije pomoći – potpomognut eurima.
Po čitavom Sarajevu se odavno priča da je akademik na platnom spisku u brodu za budućnost koji baš puno i “ne haje” za akademika ali ga koristi na svome putu prema sigurnoj obali, isto tako za akademika se odavno priča da “neko koga je Tunjo uzeo na zub pošteno plati neizbježnim eurićima Filipović će tjednima ili narednim heftama pisati hvalospjeve o istom bez obzira na sve ovozemaljske kontradiktornosti i lika i priče.
“….i nakon velike nacionalne tragedije koju je za Bošnjake predstavljao ishod rata za obranu zemlje, a to je bila nezakonita podjela njene teritorije i priznavanja ratne tvorevine Republike Srpske……” – odzvanjaju mi riječi istog akademika Muhameda Filipovića.
Mnogo puta akedemik je pričao o genocidu, o pokolju koji je trajao u žestokom i nesmanjenom ritmu desetak dana u julu 1995, mnogo puta i u privatnim razgovorima pred svjedocima ali i javno (Bogu hvala ima i audio i video trag) akademik je isto pričao.
Šta je sad? Šta se dešava? Poznata su politička lutanja akademika Filipovića, poznato je njegovo koketiranja sa strankama i pozicijama koje su mu se nudile. Poznato je i to da se onaj mladi partizan iz 1941 još buni u njemu. Puno je Muhameda u Filipoviću. Previše za jedan život.
Da li svjesno i odgovorno Tunjo reče to što reče? Naravno uz instrukcije. Zna se da je akademik sada predsjednik SENATA BOŠNJAČKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI, zna se u čijoj blizini radi, zna se, sve se zna…..i zna se da će se ta ista faktura pod nos poturiti časnoj instituciji (pa Tunjo je Vaš igrač).
Čudna je to matematika. Ako si u klubu onda igraš za klub, jedino ako nisi sklopio dogovor i ugovor sa kladionicom, e onda moraš napasti svog golmana i svog centarfora.
Al’ džaba i klub i ugovor i dogovor ako se protiviš istini, ako igraš protiv istine. Tačno je da će linijski sudija malo “šiljiti” vodu na tvoj mlin ali ipak glavni sudac svira i penal i kraj.
Radnik iz EP se izvinjav'o zbog toga što nije dobro vidio ulicu, broj i “pravo” ime i prezime.
Na moje pitanje da li zna koje su dvije najveće laži ikad izrečene nije znao odgovor.
Rekoh mu: Prva laž je kada ti neko traži pare na zajam i kaže –vratiću ti sutra, a druga je kada momak veli curi – skini se neću ti ništa”.
Tada nisam znao da će se roditi i treća laž koja će generacijama kružiti i koju je narod već prozvao “Tunjina laž”.
Ne znam da li akademik mirno spava, ali u Sarajevu već kruži vic kako Tunjo pred odlazak u snove umjesto proučene dove tiho zapjeva – Ide(l’) Tito preko Romanije.
Da li će akademik ostati zabilježen u historiji kao ime sa ožiljkom i da li će sam platiti kaznu za pogrešno parkiranje to ne znam. Nisam akademik. Ja sam običan momak kojem su razni “akademici” nametnuli rat i uništili mladost.
