SAFF

Turska javnost se pita: Da li smo mi sljedeći nakon izraelskog napada na Iran?

Facebook
Twitter
WhatsApp

Dan prije nego što je Izrael napao Iran, izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio je u Knessetu, dočekujući argentinskog predsjednika Javiera Mileija raširenih ruku.

“Argentina je postala sigurno utočište za hiljade Židova”, rekao je Netanyahu izraelskom parlamentu.

“Tražili su utočište od ekonomskih poteškoća i antisemitskog progona. Ne samo u istočnoj Europi, već i u Osmanskom Carstvu.

“Carstvu za koje mislim da se neće uskoro obnoviti, iako ima onih koji se ne slažu sa mnom.”

Primjedbe, koje su jasno bile usmjerene na Tursku i njenog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, nisu promakle dužnosnicima u Ankari.

Turska, regionalna sila u usponu, igra preveliku ulogu na Bliskom istoku od Arapskog proljeća 2010.godine.

Usred nove dinamike moći koja se oblikovala u regiji, zabilježen je značajan rast uticaja Ankare. Njen je uspon bio takav da je u četvrtak Turska bila među malom skupinom američkih saveznika unaprijed obaviještenih da će Izrael pokrenuti napad na Iran.

Nekoliko sati kasnije, rano u petak, Izrael je započeo napad na iranske vojne i nuklearne objekte te počeo atentate na visoke sigurnosne, obavještajne i vojne zapovjednike, zajedno s nuklearnim znanstvenicima. Nezapamćeni tempo izraelske operacije uznemirio je i turske dužnosnike i tursko javno mnijenje.

Izraelska vojska, koja je također ciljala stambena područja i civilnu infrastrukturu Irana, dosad je ubila više od 500 ljudi i ranili najmanje 1.300, mnoge od njih civile.

Turska je osudila izraelski napad na Iran, opisujući taj napad kao neizazvan, posebno u vrijeme kada su američke obavještajne službe sugerirale da Iran aktivno ne teži nuklearnom oružju.

Ono što je Ankaru najviše uznemirilo nisu bile dobro poznate izraelske sposobnosti, već činjenica da su evropske zemlje podržale napad tokom pregovora na visokoj razini između SAD-a i Irana o nuklearnom sporu.

Iako je eskalacija sukoba okarakterizirana kao iznenadna i ona koja je iznenadila mnoge regionalne države, Ankara se dugo pripremala za izraelski napad na Iran.

U septembru prošle godine, kada je Izrael ubio glavnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha, turski dužnosnici proučavali su moguće scenarije u slučaju ozbiljnog izraelskog napada i potencijalnog šireg regionalnog sukoba.

Pripremili su planove za nepredviđene situacije, uključujući mjere protiv mogućih valova izbjeglica.

U oktobru, Ankara je započela pregovore sa zatvorenim vođom Kurdistanske radničke stranke (PKK), Abdullahom Ocalanom, kako bi spriječila bilo kakvu mogućnost da ova skupina bude iskorištena od strane Izraela.

Odnosi Izraela i Turske

Turska je povijesno održavala dobre veze s Izraelom, unatoč usponima i padovima zbog izraelskih ratova sa zemljama regije.

Turska je bila prva muslimanska zemlja koja je priznala Izrael, 1949. godine, i postepeno je postajalaa saveznik Tel Aviva, naročito tokom 1990-ih godina prošlog stoljeća. Otkako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan preuzeo vlast 2003. godine, odnos se postepeno pogoršavao od strateškog partnerstva do odnosa susjeda koji se često sukobljavaju oko patnje Palestinaca u Gazi.

Odnosi su se pogoršali nakon što je Izrael 2010. godine napao trajekt Mavi Marmara, ubivši 10 turskih aktivista u međunarodnim vodama, ali su se kasnije ti odnosi ponovo obnovili.

Međutim, napetosti su se ponovno pojačale krajem 2023. godine kada je Ankara zbog rata u Gazi odlučila raskinuti odnose sa Izraelom u brojnim oblastima, kao što je prekid trgovinskin veza.

Nakon pobjede nad Hezbollahom, svrgavanja Bashara Assada i umanjenja uticaja Irana u Siriji i Libanu, Izrael postaje ključna regionalna sila. Izraelski dužnosnici javno su počeli izjavljivati da je Turska ostala jedina snaga sa zanačajnim rezursima koja bi mogla biti prijetnja ostvarenju ciljeva Izraela u regiji.

Sirija mjesto obračuna Turske i izraela

Prvi značajan izazov između Turske i Izraela postala je Sirija nakon svrgavanja Bashara Assada. I Izrael i Turska vide Siriju kao strateški prostor za očuvanje svojih interesa u regiji. Netanyahuova vlada učinila je sve da se suprotstavi svim turskim bazama s radarskim i protivzračnim instalacijama u južnoj Siriji.

Američki dužnosnici, zabrinuti zbog mogućih incidenata, potaknuli su obje zemlje na razgovore, što je rezultiralo uspostavom direkte telefonske linije između Turske i Izraela.

Razgovori su napredovali do te mjere da su turski dužnosnici uključili sirijske predstavnike u pregovore s Izraelcima, u nadi da će pronaći kompromis kako bi zaustavili izraelske napade na sirijski teritorij.

Glavno pitanje sporenja je kontrola sirijskog zračnog prostora. Ankara je odgodila svoje planove za brzo preuzimanje kontrole nad bazama dok se ne završe razgovori o deeskalaciji s Izraelom, čime je Izraelu kasnije omogućila priliku za napad na Iran.

VIDEO: Izraelski novinar Eyal Berkovič je na šaljiv način izjavio da će Turska biti sljedeća meta Izraela nakon završetka oružanih sukoba sa Hamasom i Iranom. “U četvrtfinalu smo igrali neriješeno sa Hamasom i pobijedili ih na penale. U polufinalu smo pobijedili Iran. A u finalu – Turska.”

Preko Irana na Tursku

Desetljećima je Turska smatrala Iran destabilizirajućom silom, zbog toga seprotivila ambicijama Teherana da nabavi nuklearno oružje.

Međutim, izraelski jednostrani napad na Iran, koji nije pružio uvjerljive dokaze da je Teheran blizu razvoja nuklearnog oružja, turska javnost je vidjela kao znak da bi Izrael jednog dana mogao ciljati i Tursku, NATO saveznika duboko integriranog u zapadnu sigurnosnu arhitekturu.

Taj osjećaj prijetnje ponovio je i čelnik turske Stranke nacionalnog pokreta (MHP), Devlet Bahçeli, ključni Erdoganov saveznik.

Bahçeli je ovih dana upozorio da je izraelska vojna kampanja protiv Irana dio šire strategije okruživanja Turske i potkopavanja njezinih regionalnih ambicija.

“Politički i strateški cilj Izraela je jasan”, rekao je. “Okružiti Anadoliju i sabotirati put Turske prema budućnosti bez terorizma u ime svojih gospodara.”

Jedan turski kolumnist tvrdio je da su turski radari u noći početnog napada detektirali izraelske F-35, što je potaknulo Tursku da podigne F-16 i AWACS zrakoplove za rano upozoravanje kako bi pratili izraelsku operaciju.

Drugi turksi kolumnist tvrdio je da su neki od izraelskih mlažnjaka koji su poletjeli u napad nenamjerno povrijedili turski zračni prostor iste noći, te su se brzo povukli nakon što je Turska podigla F-16 i upozorila ih putem radija.

“Ovo nije turski rat”, rekao je jedan insajder iz Ankare blizak vladi.

“Ipak, to pokazuje da bismo trebali dubinski proučiti ovaj napad i poduzeti relevantne korake kako bismo se pripremili za bilo kakav mogući budući rizik i opcije.”

Visoki turski dužnosnici održali su dva kruga sigurnosnih sastanaka kako bi razgovarali o daljnjim planovima za nepredviđene situacije. Turska vojska također je pomno proučavala ratnu taktiku koju je koristio Izrael.

Sam Erdogan je na napad odgovorio pozivanjem regionalnih čelnika, te američkog predsjednika Donalda Trumpa i iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana. Također je posebno nazvao sirijskog predsjednika Ahmeda al-Sharaa i iračkog premijera Mohammeda Shia’ Al Sudanija.

Turski mediji prenose da je Erdogan posebno savjetovao Siriji i Iraku da se ne miješaju u rat između Izraela i Irana.

U ponedjeljak je Erdogan rekao da Turska ubrzava svoj program balističkih projektila srednjeg i dugog dometa i produbljuje svoje odvraćanje kako bi Turska postala zemlja koju se niko ne bi usudio napasti. U srijedu je obećao da će Turska svoju odbrambenu industriju učiniti potpuno nezavisnom.

Kasnije je podijelio svoj govor na X-u, prikazujući osmanski carski pečat, vjerovanto se osvrćući na komentare izraelskog premijera Netanyahua.

“Pobjednička vojska Osmanskog Carstva imala je princip”, rekao je Erdogan.

“Ako želite nezavisnost, ako želite slobodu, ako želite živjeti na ovoj zemlji s čašću, dostojanstvom i integritetom, ako želite ekonomski prosperitet, ako želite obilje, bogatstvo i harmoniju, ako želite mir, uvijek morate biti spremni za rat”, poručio je predsjednik Erdogan.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA