Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Iako su Sjedinjene Američke Države prije 20 godina koristile NATO kao pokriće za okupaciju Afganistana, mehanizmi odlučivanja unutar saveza uveliko su poremećeni tokom namjere Sjedinjenih Država da okupiraju Afganistan.
Ako se vratimo malo unatrag, sjetit ćemo se kako su Sjedinjene Države, odmah nakon napada 11. septembra, stvorile predpostavku, kroz psihološki izgovor koji je plasiran na međunarodnom nivou, kako bi prvo okupirale Afganistan, a zatim Irak.
Međutim, nijedna od dvije okupacije nisu imale direktnu vezu sa napadima 11. septembra, ali ih je težina tih napada natjerala da djeluju iracionalno. Nažalost, niko u to vrijeme nije sebi dozvolio takav luksuz da pita: ”Ko je, zapravo, izvršio napad 11. septembra, i zašto su Sjedinjene Američke Države posebno izabrale ova dva cilja (Afganistan i Irak), da trijumfuju nad žrtvama napada 11. septembra?”
U stvari, napadi 11. septembra nisu bili ništa drugo do izgovor za Sjedinjene Američke Države da steknu kontrolu nad određenim strateškim tačkama. Ova želja za kontrolom bila je jedan od programa lobija u Sjedinjenim Američkim Državama, a da li je njihova kalkulacija za tu želju bila precizna i tačna ili ne, to je druga stvar.
Kao rezultat toga, Sjedinjene Američke Države ušle su u veliku avanturu u kojoj ni u jednom momentu nisu ostvarile pobjedu, da bi na kraju bile prisiljene da se povuku iz obje okupirane države ne osjećajući nikakav ponos ili pobjedu.
I glasnogovornica Bijele kuće, Jennifer Rene Psaki, nedavno je jasno stavila do znanja da Sjedinjene Države “neće proglasiti pobjedu” nakon povlačenja svojih snaga iz Afganistana.
Također je izjavila: “Ovo je rat koji u 20 godina nije donio vojnu pobjedu.” Ona je naglasila da će situacija u Afganistanu biti vrlo teška nakon povlačenja SAD-a, a zatim je dodala: “Ako još danas ne donesemo odluku o povlačenju, posljedice bi mogle biti još ozbiljnije”.
Sjedinjene Države su u Afganistanu već 20 godina pod NATO kišobranom, ali svi znaju da je NATO prvobitno bio tamo zbog Sjedinjenih Država. Iz tog razloga vidimo da je odluka Sjedinjenih Država da se povuku iz Afganistana natjerala i NATO da se povuče, jer je razlog njegovog prisustva tamo završio.
Stvarni razlog koji je natjerao Sjedinjene Američke Države da se povuku iz Afganistana je izvanredna posvećenost koju je afganistanski narod utjelovio u težnji za svojom nazavisnošću i dostojanstvom, te nepokolebljiv, strpljiv i odlučan otpor na putu ostvarivanja tog cilja.
Afganistanski narod jasno je pokazao svoju odlučnost da nastavi s otporom i da za ovaj otpor ne postoji druga opcija osim pobjede. Baš kao što je palestinski narod nedavno pokazao ovu činjenicu tokom otpora cionističkom okupatoru.
Kad su Sjedinjene Države objavile odluku o povlačenju iz Afganistana, ostalo je pitanje vezano za sigurnosti aerodroma. Što se tiče pregovora koji su se s tim u vezi vodili s Turskom, do sada su donešene određene odluke, ali bez dogovora oko konkretnih tačaka, s tim što su Afganistanci dali do znanja da nemaju potrebe za oružanim snagama koje pripadaju NATO-u ili čak Turskoj kako bi upravljale aerodromom i pružale mu zaštitu.
Turska je tokom pregovora sa Sjedinjenim Državama jasno naglasila da se u budućnosti njen odnos prema Afganistanu ni u kojoj formi neće zasnivati na miješanju u unutrašnja pitanja afganistanskog naroda, te da će pitanje ostanka Turske u Afganistanu ili njezinog odlaska odatle biti samo putem odobrenja ili zahtjeva legitimnih predstavnika afganistanskog naroda. Turska nikada ne može zauzeti pristup koji bi dovršio ili naslijedio nedovršenu ili neuspješnu NATO misiju, na uštrb afganistanskog naroda.
Ono što se sada može reći je da je Turska trenutno najbolje rješenje za upravljanje aerodromom u Afganistanu, zbog svog ogromnog iskustva i svog povijesnog prijateljstva s afganistanskim narodom i svoje blizine. Ali Turska je jasno potvrdila da neće preuzeti ovaj zadatak ukoliko se ne ispune posebni uvjeti koje je postavila, a pregovori se u vezi s tim još vode. Iako bi ovo olakšalo svim stranama, jedan od najvažnijih uvjeta je osigurati da afganistanski narod time bude zadovoljan.
Iz tog razloga, čini se da proglas ili deklaracija koju je objavio talibanski pokret pokazuje da postoji ozbiljan jaz u komunikaciji po ovom pitanju. Ranije sam napisao da su talibani trenutno najvažnija stvarnost u Afganistanu. Na koncu, to je jedina sila koja je prisilila Sjedinjene Američke Države da se povuku iz Afganistana nakon 20 godina odlučnog otpora, a osim toga, talibani kontroliraju veći dio Afganistana.
Na ono što talibani žele i na čemu insistiraju, a to je da Afganistan pripada afganistanskom narodu, niko ne može ništa drugo reći, niti dodati. Naravno, Turska nema drugačiji pristup u tom pogledu. Međutim, čini se da je deklaracija koju su izdali talibani napisana na brzinu i na način koji zanemaruje prijateljski pristup koji je Turska utjelovila tokom svojih 20 godina u Afganistanu.
Turska nikada ne može biti umiješana u bilo kakvu zavjeru s bilo kim protiv afganistanskog naroda ili protiv bilo kojeg drugog muslimanskog naroda.
