Turska obavještajna akademija (MIA) objavila je detaljnu studiju o nedavnom ratu između Irana i Izraela pod naslovom “12-dnevni rat i pouke za Tursku”, fokusirajući se na lekcije koje Turska treba izvući kako bi se pripremila za potencijalne buduće sukobe.
U studiji su detaljno procijenjene vojne, obavještajne, političke i tehnološke dimenzije rata, te su istaknute strateške lekcije koje Turska treba izvući.
Rat, koji je u kratkom vremenu uzdrmao regionalnu ravnotežu, obrađen je iz široke perspektive, od zračne nadmoći do kibernetičkih napada, od manipulacija javnim mnijenjem do odbrambene industrije.
Sajber ratovanje – elektronički napadi i digitalna manipulacija kao alati došli su do izražaja
MIA u svojoj studiji naglašava je da je rat od 12 dana upečatljiv primjer nove generacije ratova koji u kratkom vremenu izazivaju ogromne posljedice. Rat koji je započeo iznenadnim izraelskim zračnim napadima i operacijama atentata, završio je američkim bombardiranjem iranskih nuklearnih postrojenja.
Rat između Izraela i Irana signalizirao je novo razdoblje u kojem su višedimenzionalni oblici borbe, izvan klasičnih vojski, dobili na težini. Izraelske obavještajne i operativne mreže koje su godinama djelovale unutar Irana igrale su odlučujuću ulogu u ratu. Time je pokazano kako moderne obavještajne strukture mogu oblikovati sudbinu rata.
MIA tvrdi da, dok je rat s jedne strane prikazan kao onaj koji uključuje “borbene avione, visokoprecizne navođene projektile, bombe za uništavanje bunkera i balističke projektile”, s druge strane, “bitka jednakog intenziteta i žestine izbila je i diljem elektromagnetskog spektra. Izraelske zračne i raketne napade na Iran pratile su tehnologije i alati kibernetičkog i elektroničkog ratovanja.”
MIA je detaljno opisala izraelsko ratno zrakoplovstvo, koje je opisala kao “jedno od najnaprednijih zračnih snaga na Bliskom istoku.”
Detaljno su opisani različiti modeli borbenih aviona koje posjeduje Izraelsko ratno zrakoplovstvo, naglašavajući da su svi “integrirani s elektroničkim ratovanjem, komunikacijama i oružanim sistemima razvijenim od strane domaće odbrambene industrije, pružajući jedinstvene taktičke prednosti.”
Studija je također detaljno opisala sve vrste raketa, odnosno bombi koje su koristili izraelski borbeni avioni protiv iranskih ciljeva. Ova raznolikost omogućila je izraelskoj vojsci prednost postizanja ciljeva s visokom preciznošću. To je bilo očito u opsežnom i preciznom ciljanju iranskog sistema protuzračne odbrane, što je rezultiralo njegovim poremećajem i naknadnim onesposobljavanjem.
Obrađene su i izraelske sposobnosti i mogućnosti na području elektroničkog ratovanja. Vojna operacija odražavala je goleme pomake koje je Izrael postigao na ovom polju.
“Jedinica 8200 i njeni sistemi elektroničkog ratovanja zračnih snaga bili su istaknuti. Osim toga, nedavno otkrivena jedinica 5114 provodila je elektroničke protivmjere protiv iranskih raketnih i bespilotnih napada.”
Studija otkriva da su većina članova Jedinice 8200 mladi srednjoškolske dobi. Oni su odgovorni za “nadzor i analizu komunikacija putem različitih komunikacijskih sistema, elektroničke i kibernetičke obavještajne operacije te kibernetičke napade.”
Napominjući da je uspjeh izraelskih snaga u ometanju iranske mreže zapovijedanja, kontrole i komunikacija postignut fizičkim i kibernetičkim taktikama, a moguće i u saradnji i koordinaciji s američkim obavještajnim službama, iako do danas nije bilo službene potvrde ove saradnje.
📌 “12 Gün Savaşı ve Türkiye İçin Dersler” başlıklı raporumuz yayımlandı.📣
📊 Raporda:
▪️İsrail-İran hattındaki yeni nesil savaş biçimleri
▪️Hava, siber ve istihbarat unsurlarının belirleyeciliği
▪️Sivil savunmadaki zafiyetler
▪️Türkiye için stratejik riskler ve öneriler yer… pic.twitter.com/YWek7k2M9d— Milli İstihbarat Akademisi (@miaedutr) August 1, 2025
Lekcije za Tursku
Drugo poglavlje studije ispunjeno je lekcijama naučenim iz 12-dnevnog rata, upozoravajući turske donositelje odluka na potrebu da ih poslušaju. Najvažnije od tih lekcija su:
Prvo: Važnost diplomacije, koja, zajedno s ratom, čini dva komplementarna elementa međunarodnih odnosa. Studija ukazuje na gubitak diplomatskog zamaha Irana prije rata zbog evropskih i američkih stavova koji su odbacivali njegov nuklearni program. To je dovelo do usklađivanja stavova Washingtona i Tel Aviva o nužnosti pokretanja napada na Iran kako bi se obuzdale ili okončale njegove nuklearne aktivnosti.
Ovdje je važno podsjetiti se na diplomatsko repozicioniranje koje je Turska poduzela prije nekoliko godina, kroz koje je uspjela normalizirati svoje odnose sa strateški važnim zemljama u arapskoj regiji, posebno Saudijskom Arabijom, UAE-om i Egiptom, nakon godina slabih diplomatskih odnosa.
Ankara se također brzo kreće u istom smjeru s Armenijom i Grčkom, u pokušaju da prevlada povijesne razlike i uspostavi zdrave bilateralne odnose koji uzimaju u obzir interese svih.
Drugo: Važnost pouzdanih saveza. “Oružje, obavještajni napori i logistička podrška koju je zapadni savez pružio Izraelu doveli su do razornih udara na Iran”, za razliku od teheranskih saveza, koji nisu pružili stvarnu podršku, posebno s Rusijom i Kinom. Također je dokazano da skupini zemalja BRICS nedostaju sigurnosni i odbrambeni mehanizmi koji bi omogućili podršku bilo kojoj državi članici u slučaju da je izložena vanjskom napadu.
Stoga studija naglašava važnost podrške Turske svojim sigurnosnim i odbrambenim savezima sa zemljama kao što su Katar, Sirija, Pakistan i Azerbajdžan, uz jačanje njene pozicije unutar NATO-a.
Treće: Skretanje pozornosti na potrebu davanja prioriteta unutarnjem miru i postizanju političke i socijalne stabilnosti, jer je 12-dnevni rat pokazao kako se Izrael infiltrirao u unutarnje funkcioniranje iranskog društva, usred teških ekonomskih uvjeta.
Stoga, MIA skreće pozornost Turske na potrebu jačanja njenog “nacionalnog jedinstva i bratskog duha, razvijanja mjera za rješavanje potencijalnih ekonomskih problema i podržavanja sveobuhvatnog društvenog pomirenja kroz projekte poput Turske bez terorizma”.
Četvrto: Turska se mora usredotočiti na zaštitu svoje vojne i civilne elite, koja je zadužena za upravljanje bilo kakvim potencijalnim sukobom s bilo kojom vanjskom silom.
Rat između Irana i Izraela oglasio je alarm, jer je Izrael uspio neutralizirati utjecajne visoke vojne dužnosnike, ponajprije načelnika Glavnog štaba iranske vojske, visoke zapovjednike Revolucionarne garde i otprilike 15 nuklearnih znanstvenika. Sve se to dogodilo u prvim satima vojne operacije, slabeći sposobnost Irana da se nosi s izraelskom agresijom.
Peto: Pregledati tehnološke alate i aplikacije koje se koriste unutar Turske, nakon uspjeha Izraela u korištenju nekih od tih aplikacija za infiltraciju u iransko društvo, posebno s obzirom na bliske veze između globalnih tehnoloških kompanija i Tel Aviva.
Vrijedno je napomenuti da se Turska zapravo počela usredotočivati na izgradnju tehnoloških alternativa kako bi postupno eliminirala utjecaj i dominaciju globalnih korporacija.
Selcuk Bayraktar, pionir turskih dronova, je prije nekoliko dana najavio pokretanje domaće platforme društvenih medija pod nazivom “Next Social”.
Turska također godinama radi na razvoju domaćeg sistema pozicioniranja kao alternative globalnom GPS sistemu.
Međutim, Turska još uvijek treba provoditi redovite i učinkovite protivobavještajne programe za kompanije koje djeluju u strateškim tehnologijama, posebno u odbrambenoj industriji, naglašava MIA u svojoj studiji.
Šesto: Studija navodi da je rat između Izraela i Irana pružio “važne lekcije u području civilne odbrane. Zahvaljujući sistemima ranog upozoravanja, opsežnim skloništima i javnoj svijesti, Izrael nije pretrpio značajne ljudske gubitke od iranskih raketnih napada.”
Stoga, studija naglašava potrebu da Turska uspostavi široko rasprostranjen sistem ranog upozoravanja, izgradi lako dostupna kolektivna skloništa, posebno u velikim gradovima, i osigura komunikacijske mreže.
Sedmo: Važnost koordinacije između svih sigurnosnih institucija i razina u Turskoj, počevši od seoskih i kvartovskih čuvara pa sve do najviših razina tih institucija, kako bi se izgradila obavještajna dubina unutar zemlje koja sprečava pojavu proboja poput onih viđenih u Iranu, što ga je učinilo otvorenim knjigom meta za Izrael, iz koje može birati šta god i kad god želi.
Tri scenarija
Treće i posljednje poglavlje predstavlja tri moguća scenarija za budućnost odnosa između Sjedinjenih Država i Izraela s jedne strane, te Irana s druge strane, i kako bi se Turska trebala nositi sa svakim scenarijem.
Prvi scenarij
Nastavljeni su američko-iranski pregovori, pri čemu je Teheran zadržao svoje pravo na obogaćivanje urana. Međutim, mogao bi objaviti – kao dio mjera za izgradnju povjerenja – obustavu obogaćivanja za sljedećih pet godina, što bi bila pobjeda za američkog predsjednika Donalda Trumpa tokom preostalog razdoblja njegova mandata.
Ovaj scenarij smatra se najboljim za Tursku, jer će osigurati da iranski režim ostane kohezivan, sprečavajući ga da postane propala država. Takav neuspjeh imao bi značajne sigurnosne posljedice za susjedne zemlje, ponajviše Tursku.
Također će omogućiti Turskoj da ojača svoje ekonomske odnose s Iranom i poveća trgovinu između dvije zemalje na 30 milijardi dolara godišnje.
Drugi scenarij
Pregovori su propali i napetosti su se nastavile, ali Sjedinjene Države nisu pribjegle pokretanju nove vojne operacije, bilo jednostrano ili u saradnji s Izraelom, zadovoljavajući se postignutim rezultatima u 12-dnevnom ratu.
U ovom scenariju, Turska bi se suočila sa značajnim ekonomskim i demografskim izazovima. Trgovina između dviju zemalja bi se smanjila, a provedba sporazuma između dviju zemalja suočila bi se sa značajnim poteškoćama, posebno u području prijenosa energije. Turska bi se također mogla suočiti s potencijalnim valovima migracija, kako od Iranaca tako i od izbjeglica koje su već prisutne u Iranu, posebno iz Afganistana. To bi zahtijevalo od Turske da pooštri kontrolu granica kako bi spriječila da ti valovi stignu na njezin teritorij.
Treći scenarij
Rat će se vratiti, a regija će ući – kako studija potvrđuje – u opasnu krizu. Ova runda vjerojatno će biti duža i krvavija, pogotovo ako Rusija i Kina, ili jedna od njih, na neki način interveniraju u ratu.
MIA napominje da je ovaj scenarij najgori za Tursku, jer bi se duž zajedničke granice mogao pojaviti sigurnosni vakuum koji se mora brzo popuniti kako bi se spriječilo da se pretvori u sigurnosni proboj sličan onome koji je doživljen u sjevernoj Siriji tokom godina oružane revolucije.
