Izvor: Faktor.ba
Februarski protesti 2014. godine, koji su započeli kao socijalni bunt u Tuzli i potom se proširili na brojne gradove u BiH, veoma brzo postali su plodno tlo za političke zloupotrebe i manipulacije građanima koji su izašli na ulice da iskažu nezadovoljstvo stanjem u državi.
SBB-ovi pregovarači
U “neformalnoj grupi građana” u Sarajevu februara 2014. našao se tako, među ostalima, Bekir Đedović, tadašnji vijećnik SBB-a u Općinskom vijeću Vogošća, koji je zajedno sa još dvojicom demonstranata čak i pregovarao, u ime građana, sa predstavnicima Vlade FBiH.
Član delegacije koja je tada pregovarala sa čelnicima Općine Kalesija u ime demonstranata bio je Kasim Omerović, kandidat SBB-a BiH na lokalnim izborima 2012. godine.
Jedan od neformalnih vođa sarajevskih demonstracija bio je Adnan Solaković, tadašnji zastupnik SBB-a u Skupštini Kantona Sarajevo, a među uhapšenima zbog paljenja institucija našao se i unuk Saliha Hodžića, SBB-ovog kandidata na izborima 2012. za Općinsko vijeće Stari Grad.
– Naše proteste, kojima želimo skrenuti pažnju na teško stanje u kojem se nalazimo, počinju sve više trovati pripadnici huligana i političkih stranaka. Oni se miješaju među nas i rade u korist svoje stranke. Na fotografijama i dokumentima tačno vidite da se po naredbi Fahrudina Radončića među nas ubacuju njegovi politički poltroni i sluge i rade ono što bi trebalo da rade na izborima. Član SBB-a i aktuelni vijećnik u Općinskom vijeću Vogošća, Bekir Đedović, pregovarao je s Vladom Federacije BiH. Po čijoj želji, ili bolje reći naredbi!? – pisali su u to vrijeme ogorčeni građani, čiji je bunt uskoro prerastao u opravdano razočarenje zbog zakulisnih političkih igara koje su predvodili članovi SBB-a Fahrudina Radončića.
Tri godine kasnije, Radončić i SBB “prizivaju” nove masovne demonstracije u BiH. Na naslovnicama Dnevnog avaza ovih dana redovno se najavljuju protesti penzionera, boraca, ljekara…
Istovremeno, novinari Avaza stali su u zaštitu Nihada Trnke, osuđenog za paljenje zgrade Predsjedništva BiH i Arhiva BiH, navodeći kako je Tužilaštvo BiH prevarilo Trnku kojeg, unatoč sporazumnom priznanju krivice, država sada tuži za nastalu materijalnu štetu nakon paljevine u iznosu od 398.365 KM. Govoreći o paljenju Arhiva BiH, koji je gotovo u potpunosti uništen u požaru zajedno sa hiljadama historijskih dokumenata, Trnkin advokat Muhidin Kapo izjavio je za Avaz da “tu nije tolika šteta”, te da su se kola slomila na njegovom klijentu iako se “na snimcima vide hiljade ljudi kako pale”.
S druge strane, komentarišući ukidanje presude Salemu Hatiboviću, novinar Avaza navodi da je optužnica protiv Hatibovića, ali i Nihada Trnke “podignuta prema političkim ocjenama koje su tada davali Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija”.
Dok odgovornost za događaje 7. februara 2014. pokušava prebaciti na Tužilaštvo BiH, a optužnice protiv onih koji su učestvovali u paljevini državnih institucija prikazati kao “politički motivirane” (?!), Radončić zaboravlja sitnu pojedinost – da je u vrijeme tih događaja on obavljao funkciju ministra sigurnosti BiH. Pored toga što, kao tada najodgovornija osoba za to, nije zaštitio državnu imovinu i građane tokom demonstracija koje su se pretvorile u nasilni ispad grupe huligana, Radončić je putem svojih poslušnika otvoreno poticao i podržavao nerede na ulicama, koji se samo pukom srećom nisu pretvorili u mnogo veću tragediju.
Jedno pričaju, drugo rade
Osim toga, SBB i njima bliski mediji preko kojih se sada poziva na proteste, zaboravljaju da i njihovi ministri sjede u vladama, da su njihovi zastupnici dio parlamentarne većine, i da snose veliki dio odgovornosti za sve što se dešava u društvu. Pitanja koja se tiču većeg broja stanovništva koje se potiče na proteste upravo su u nadležnosti SBB-ovog ministra rada i socijalne politike, Veska Drljače. Radi se o istom ministru koji je u januaru, mada je to svim silama pokušao prikriti, tražio smanjenje penzija, tačnije primjenu člana 51. Zakona o PIO-u.
Licemjerna politika SBB-a ogleda se u jednom od gorućih pitanja proteklih mjeseci, a to je pitanje izmjena Zakona o igrama na sreću. Upravo su SBB-ovi ministri, ali i zastupnici, vagali gotovo svaki put kada su kladionice došle na dnevni red, i nikada nisu izričito podržali adekvatno oporezivanja. Upravo bi ubiranje poreza od vlasnika kladionica koji su se bezobrazno bogatili godinama, a u budžet uplaćivali minimum, riješilo veći broj nagomilanih problema nezadovoljnih slojeva društva. Zašto nije doprinijela usvajanju izmjena Zakona u Domu naroda, onako kako je Vlada FBiH jednoglasno predlagala treba, između ostalog, pitati i Anu Babić, delegatkinju u Domu naroda i predsjedavajuću Skupštine Kantona Sarajevo. Pri tome, obavljajući funkciju predsjedavajuće u Skupštini, nije se libila tražiti da joj se o trošku tih istih građana, koje njena stranka podstiče na proteste, tražiti kupovinu službenog automobila od 50.000KM.
O zapošljavanjima po SBB-ovoj stranačkoj liniji, a ponajviše u pravosuđu, smo već pisali.
