Svakodnevno najbrutalnije ubijanje, izgladnjivanje i progon Palestinaca u Gazi posebno teško se odražava na djecu Gaze.
Izrael sprovodi planske zločine nad palestinskom djecom, naročito u Gazi. Cionistički režim je osmislio poseban zločinački sistem za palestinsku djecu. Također, Izrael koristi međunarodne zakone i konvencije i tumači ih na čudan način kako bi opravdao ubijanje, hapšenje i zlostavljanje palestinske djece. Agresiju na Gazu obilježila je monstruozna optužba izraelskog režima i javnosti da su palestinska djeca u Gazi potencijalni budući teroristi i da ih je zato dozvoljeno ubijati. Ovakav stav ima najmanje 90 posto Izraelaca.
“Prirodni teroristi”
Tragedija palestinske djece započela je onog dana kada je cionistički pokret pokrenuo ofanzivu na Palestinu, a posebno nakon nasilnog uspostavljanja izraelske države što je dovelo do raseljavanja većine Palestinaca iz svojih domova tokom Nakbe.
Cionistička invazija na palestinsko djetinjstvo i pokušaji da se opravda nehumani tretman palestinske djece temelje se na dva naizgled kontradiktorna ideološka narativa:
– ‘Civilizacijski’ narativ: očigledan rasistički i kolonijalni diskurs koji opravdava pokušaje ‘spašavanja’ djece iz autohtonih zajednica, na temelju činjenice da su ona i njihove porodice žrtve ‘zaostalosti’. Stoga se ova djeca moraju integrirati u političku ekonomiju doseljeničke države i obrazovati da isprave svoju ‘zaostalost’.
– Drugi narativ demonizira djecu, lišava ih njihove ljudskosti i opravdava opresivne prakse protiv njih, smatrajući ih ‘prirodnim teroristima’.
U kolonijalnom projektu izraelskih doseljenika, dječji životi, tijela, prehrana, odgoj i obrazovanje postaju politizirane mete. Jedan od glavnih načina na koji se koristi ovo brisanje identiteta kako bi utjecao na autohtonu djecu je ciljanje na njihovu dobrobit i obrazovanje. Ove strategije se nastavljaju u Palestini do danas, kroz genocid, oduzimanje zemlje i suvereniteta, i nametanje nestabilnih marginalnih identiteta koje djeca moraju usvojiti.
U prvim godinama osnivanja Izraela, donesena su dva zakona za uspostavljanje besplatnog i obaveznog obrazovanja za svu djecu između pet i trinaest godina. Kao rezultat toga, Izrael je stvorio dva različita obrazovna sistema za Jevreje i Palestince.
Invazija na obrazovanje djece bila je temeljno oruđe putem kojeg je cionistički režim uspio upravljati palestinskom djecom i njihovim odgajateljima i ušutkati njihovu historiju i moralne zahtjeve. Cionisti su koristili obrazovne prostore za nadzor i nad domom i domovinom, za kontrolu udžbenika i historijskih narativa. Cionisti postavljaju tajno sigurnosno osoblje u škole kako bi odredili zapošljavanje i otpuštanje nastavnika, te izgradnju i rušenje škola, a sve sa specifičnim ciljem upravljanja i kontrole obrazovanja djece kako bi se osigurala svijest palestinskog djeteta i, samim tim, , svijest odraslih i budućih lidera.
Svakodnevno nasilje i represija
Bilo u okupiranom istočnom Jerusalemu, Palestini 1948. godine, ili na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, palestinska djeca svakodnevno se suočavaju s izraelskom diskriminacijom i nasiljem. Prije agresije na Gazu, vojne i sigurnosne službe Izraela svake godine hapsile su i pritvarale oko 700 palestinske djece. Danas izraelska vojska na Zapadnoj obali je još brutalnija prema palestinskoj djeci. Nekoliko organizacija za ljudska prava kritiziralo je Izrael zbog kršenja prava djece, uključujući: fizičko zlostavljanje, položaje pod stresom, deprivaciju sna, senzornu deprivaciju, verbalne prijetnje, izolaciju i uskraćivanje pristupa roditeljima ili advokatima.
Palestinska djeca u Gazi oduvijek su se suočavala sa najbrutalnijim uslovima, čiji su životi stalno ugroženi. Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranim palestinskim teritorijama izvijestio je o situaciji nakon izraelskog rata u Gazi 2014. da je za manje od tri mjeseca: izraelska vojska ubila više od 500 djece, ranila 3.374 djece i uzrokovala 1.000 trajnih invaliditeta .
Prema statističkim podacima Ministarstva informacija u Ramali, izraelske okupacione snage su ubile 1.518 palestinske djece između septembra 2000. i 13. aprila 2013. godine.
Nažalost, aktuelna agresija na Gazu se najpogubnije odrazila na palestinsku djecu. U izraelskim napadima na Pojas Gaze od oktobra prošle godine do danas ubijeno je preko 17.000 palestinske djece. Hiljade palestinske djece su postali trajni invalidi. Preko 26.000 palestinske djece sada živi u Gazi bez jednog ili oba roditelja zbog izraelske agresije.
Palestinsko dijete je potencijalni terorista i njegov život je roba
Izraelski sigurnosno-pravosudni sistem je usvojio pravila po kojima je svako palestinsko dijete “potencijalni terorista”.
Izrael širi svoju industriju sigurnosti, nadzora i borbe protiv terorizma. Gledanje na palestinsku djecu kao na teroriste, pretvorilo je njihove živote u robu, a njihova tijela su postala eksperimentalne mete za izraelsku vojsku, obrambene izvođače i sigurnosne kompanije. Nove tehnologije sigurnosti, nadzora i naoružanja testiraju se na palestinskom stanovništvu kako bi se ‘dokazala’ njihova efikasnost.
Ovo kontinuirano prikazivanje palestinskog djeteta kao “potencijalnog teroriste” imalo je strašan utjecaj na postupanje s djecom od strane izraelskih vojnika i policije. Osim nemilosrdnog ubijanja i hladnokrvnog opravdavanja ubistava palestinske djece, izraelska vojska i policija su brutalni prema djeci i prilikom i nakon hapšenja.
Ova teroristička ideologija prema palestinskoj djeci nije nova; to je izrazila Golda Meir kada je rekla: „Možemo oprostiti Arapima što su ubili našu djecu; ali im nikada ne možemo oprostiti što su nas natjerali da ubijamo njihovu djecu.”
U izraelskom društvu danas je postalo normalno opravdavati ubijenja palestinske djece. Tako je jedan od Netanyahuovih političkih saveznika Tzvika Mor ovako nedavno javno objasnio zašto svi Palestinci moraju biti istrijebljeni.
‘Divljaci koji su nas ubili i silovali 7. oktobra bila su djeca u ljetnim kampovima Hamasa prije 15 godina’, rekao je zaludjeli cionista Mor grupi doseljenika. “I današnja djeca će sljedećeg ljeta, kada to bude bilo moguće, biti djeca u ljetnim kampovima Hamasa, ali će ovoga puta odrastati na etosu 7. oktobra, plus dodatna mržnja prema nama što im brišemo kuće. Po prvi put razumijem naredbu Tore – ‘izbriši sjećanje na Amaleka, bebe, malu djecu, žene i muškarce’. To je nezamislivo. Kako možemo? Ali proročanstvo vam kaže: Vidite li ovu slatku bebu po imenu Adolf? U takvim i takvim godinama on će postati Hitler.”
Član izraelskog Kneseta Amit Halevy iz Netanyahuove stranke Likud također je nedavno govori o istrebljivanju palestinske djece.
On je u intervjuu za izraelski kanal Kan rekao da su palestinska novorođenčad teroristi.
‘Na ortopedskom odjelu bolnice Al-Shifa pronašli su 150 terorista i potom ih ubili. Istovremeno, u porodilištu je rođeno 300 terorista.’
Nemoguće je procijeniti štetu koju je izraelska vojska nanijela palestinskoj djeci. Odgovornost za ubijanje palestinske djece snosi i međunarodna zajednica koja ne čini ništa da zaustavi cionističke zločince. Također, arapske zemlje izdajnički šute na nezapamćene zločine nad djecom i time dozvoljavaju cionističkim zvijerima da nastave svoj krvavi pir.
Zaista svi ljudi na svijetu mogu očekivati veliku propast jer su prihvatili da je ubijanje palestinske djece nebitna stvar u njihovim životima.
