U entitetu Republika Srpska rađa se 1,2 djece po ženi, što je najniža stopa rađanja u regionu, upozorava poznati demograf Stevo Pašalić.
Šašalić navodi da međunarodna stopa fertaliteta iznosi 2,1 dijete po ženi, što znači da bi u RS svaka žena u reproduktivnoj dobi trebalo da rodi bar po još jedno dijete da bi RS postigla međunarodne standarde.
On je izračunao da RS-u za prostu reprodukciju godišnje treba da se rađa oko 16.000 beba.
”Lani je u Republici Srpskoj rođeno 9.452 djece, što znači da nam godišnje nedostaje između 6.000 i 7.000 beba kako bi se značajnije popravila demografska slika”, kaže Pašalić, uz napomenu da je slična situacija i na nivou cijele BiH.
Imajući u vidu ovu statistiku, brojka od 16.000 djece godišnje se čini potpuno nerealnom.
”To se svakako ne može postići za kratko vrijeme, ali možemo da prvo stremimo ka tome da se vratimo na period od prije nekoliko godina, kada se u RS rađalo 10.000 djece godišnje, pa da onda idemo ka povećanju broja novorođene djece i povećanju stope fertaliteta na bar 1,6 djece po ženi, a ne da ne činimo ništa dok se sve manje djece rađa”, ističe Pašalić.
Naglašava da manjem bh. entitetu prije svega fali oko 8.000 prvorođene djece te oko 30 odsto drugorođene djece, pa tek onda treba da se podstiče rađanje više djece.
”Kod nas je u fokusu rađanje trećeg djeteta, kojih ima oko 1.200 godišnje i država im da po 1.000 KM jednokratne pomoći, čime se u suštini ništa ne postiže. Treba da se fokusiramo na materijalna davanja za prvo i drugo dijete, kao što rade u Srbiji”, navodi Pašalić.
Osim finansijske podrške za povećanje nataliteta, Pašalić zagovara i nefinansijske mjere koje mogu da daju rezultate.
”Među nefinansijskim mjerama je najznačajnija populaciona edukacija među mladima, odnosno podizanje svijesti kod budućih roditelja o značaju rađanju djece radi opstanka društva i države”, naglašava profesor Pašalić.
Ono što je evidentno je da žene u Republici Srpskoj odgađaju rađanje djece. Prosječna starost majke pri rođenju prvog djeteta 2016. je bila 26,9 godina. Ključni razlog je strah budućih majki da neće moći da obezbijede djetetu pristojan život.
”Imam preko 30 godina i još se nisam odlučila za potomstvo zato što nemam stalni posao. Zatrudnim li, dobiću otkaz i kako da onda živimo samo od muževe plate, odgajamo dijete i još plaćamo stan”, kaže Banjalučanka Branka S.
Pored neizvjesne egzistencije, sociolozi ističu da ne treba zanemariti i druge faktore koji utiču na manju stopu rađanja.
”Vremena su se promijenila. Žene danas u najboljem reporoduktivnom periodu studiraju i završavaju fakultete, pa nakon toga traže posao i usmjeravaju se na karijeru zbog čega se kasnije odlučuju da postanu majke u odnosu na ranije”, kaže sociolog Ljubiša Rokić.
Osim toga, dodaje on, biti roditelj je težak i odgovoran posao za koji zahtijeva puno truda i odricanja.
”Dijete treba odgojiti, vaspitati i izvesti na pravi put što je težak i odgovoran zadatak, a pogotvo u našim uslovima. Zato ne čudi što mnogi parovi odgađaju roditeljstvo”, kaže Rokić.
